modus vivendi je napisao/la:
Riječ je o ispovijedima na kojima vjernik htio nehtio, nije mogao dobiti oprost bez novčane nadoplate.
Aha, kao što sam i mislio, nije ti jasan pojam oprosta.
Pa vidiš, ne, oprost je nešto posve neovisno od ispovijedi. Evo ti c/p iz Katekizma:
"Oprost je otpustenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica vec izbrisana; to otpustenje vjernik, pravo raspolozen i uz odredjene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao posluziteljica otkupljenja, svojom vlascu dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca". (KKC 1471)
Primijeti da kaže "kojih je krivica već izbrisana". To brisanje krivice dogodilo se prethodno, u sakramentu ispovijedi i nije nikada bilo uvjetovano novcem. Ipak, osim krivice postoji i vremenita kazna, svojevrsni "dug" koji moramo platiti ili na zemlji ili kasnije u čistilištu. Od ove kazne Crkva nas može osloboditi oprostima iz riznice zasluga koja joj stoji na raspolaganju. Za detaljnije objašnjenje vidi KKC 1472-1473. To postoji i danas, samo se vezuje uz razne molitve i pobožnosti, a ne uz plaćanje. Ranije je postojala opcija plaćanja, ali siromašni su uvijek mogli dobiti i na druge načine.
Citat:
Kako nisam pokušao, pa pitao sam protupitanje, pa ću opet ponoviti: Dal' mnogobrojne i krvave pogreške crkvenih dužnosnika i Papa spadaju u Isusov nauk?
Da li to protupitanje na neki način poništava moj argument, potvrđen samim Isusovim riječima, da Isus nalaže slušati Crkvu, te da shodno tome nauk Crkve jest Isusov nauk? Ne vidim da ga poništava; prema tome ne vidim na koji je način relevantno.
Citat:
Inače, te su pogreške najčešće opravdavane naukom Crkve, većina ljudi zna da su u Isusovo ime, kroz povijest crkvenjaci počinili mnoge zločine.
I? Ne znam što misliš da si s time dokazao, kad očito nije riječ o nauku vjere? Ja ovdje ne branim svaki individualni postupak ovog ili onog pripadnika Crkve kroz povijest; takvo što mi ne pada na pamet. Ja branim Crkveni službeni nauk vjere.