Sinke je napisao/la:
Citat:
Tema je "Neposlušnost Crkvi i opravdavanje kontracepcije"
Dakle ima li netko tko
1. Opravdava kontracepciju?
2. Što je kontracepcija?
3. Zašto je netko, ako je, neposlušan Crkvi?
1. Ja osobno mislim da je svaki katolik dužan svoju vjeru uskladiti s odlukama magisterija. S druge strane, postoje neka prilično otvorena pitanja u našem nauku radi kojih intelektualci (i tradicionalni i progresivni) napuštaju Crkvu, te Crkva gubi političku moć jer njeni vjernici imaju probleme modernog društva koje je kontracepcija riješila.
2. O njenoj definiciji ovisi mnogo toga. Praktički, svaki pokušaj utjecaja na prokreativan ishod odnosa je kontracepcija. Ovako se razmišljalo do Casti Connubii kad je dovedeno u pitanje da li prirodne metode kontrole poroda imaju drukčiji status od ostalih oblika kontrole poroda. Humana Vitae je navela da imaju, jer njihova je podloga prirodnost. Tradicionalisti su ovo smatrali preliberalnim, jer ako svaki odnos u intenciji mora biti otvoren životu, prirodna kontrola je intencija da se zatvori životu. Ovdje nalazimo i problematičnu etičku normu Humanae Vitae da je prirodna kontrola poroda dozvoljena "u nekim slučajevima" (što je naveo Mata). Ovo isto malo zna zbuniti vjernike. Ako nema ničeg lošeg u samom načinu kontrole poroda, onda njegova primjena ne bi trebala biti rezervirana za ekstremne slučajeve. Progresivci su htjeli dozvolu boljih metoda kontracepcije, posebno ih je zanimala pilula, jer po njihovoj logici je samo regulirala ženin ciklus.
3. Na ovo ne znam odgovoriti, jer svatko ima svoje razloge za takvu stvar.
Dobro bi bilo reći malko otvorenije koji su to
problemi modernog doba (ad 1), naime nije problem uskladiti svoju vjeru sa učenjem magisterija, već je problem prihvatiti posljedice takvog čina.
Ako prihvatimo stav tradicionalista i zabranimo, već inako
prilično nepouzdane prirodne metode kontracepcije, jednostavno ćemo se suočiti sa izuzetno velikim neskladom sa današnjim vremenom i to zbog posve praktičnih razloga.
Današnji čovjek
ne može imati i odgajati 5-10 potomaka, bez obzira što će netko na to prigovoriti sa uobičajenim ''To je Božji dar'', to ne može podnijeti ni vremenski ni materijalno i tu više skoro da i nema razlike između intelektualaca i radnika.
Ta posve je nerazumno da netko tko može osigurati normalni život za 3 djeteta, ''narodi'' 6-ero djece i naposlijetku svoju obitelj pretvori u težak socijalni slučaj.
Tempo života je sve brži i brži, radi se sve više i više za manje novca, a kako ljudi često u potrazi za poslom sele, ne mogu se osloniti ni na bake ni djedove te zbog prepunjenoisti ni na jaslice.
Osim tih najisturenijih problema, ništa manje važan nije ni problem posvećivanja vremena obitelji, vremena za odgoj i podršku itd.
Dva premorena roditelja jednostavno se ne mogu dovoljno dobro posvetiti svakom djetetu ukoliko je u obitelji jako puno djece a odgoj nije zanemariva kategorija.