Katolički odgovori

Pa stvar stvarno nije nova u životu Crkve. Dakle ako izuzmemo redove koji se svaki na svoj specifičan način brine za svoje svećeničke kandidate ponekad i u vlastitim sjemeništima, poznata je stvar da i mnogi Crkveni pokreti imaju sjemeništa po cijelom svijetu, iz kojih dolaze tisuće svećenika. Naprimjer Opus Dei, (koji je osobna prelatura) zatim Kristovi legionari, Bratstvo sv. Petra, misionari sv. Karla Boromejskog, Neokatekumeni itd.
Međutim ono što bih svakako htio naglasiti je potreba da se svi malo više okrenemo službenim izvorima i probamo se obogatiti iz tih čistih izvora. Ta zbog toga imamo crkvenu hijerarhiju.


Slažem se.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne čitajući prethodne posteve, reći ću samo ovo:
Onaj koji je unaprijed preodjeljen za tu ulogu, taj će svoj poziv
prihvatiti ozbiljno, i na tom putu neće ga ništa sputati, zaustaviti ili predomisliti.
- Živimo u modernom svijetu, gdje se mladima nudi mnoštvo drukčijih zanimljivih poziva,
a povrh svega, dosta tih mladih žudi za materijalnim stvarima, dok sa strane prijete razuzdane sodomije,
tada gotovo nikome ne pada na pamet biti dobar ponizni i poslušni sluga svetoj Crkvi, toj zastarjeloj instituciji,
već se grabi prvom prilikom ono što je normalnije, lakše i bolje prebroditi.
* Čast izuzecima, mladićima koji osjete svoje zvanje, ali želim naglasiti, nemože nitko silom postati svećenik,
ako ga Bog unaprijed nije predodredio da to bude. Zna se kako to funkcionira kod tih mladih ljudi: Samozataja,
molitva, razgovor s Bogom, znakovi, i što je najvažnije - ustrajnost do kraja.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Ja mislim da premalo molimo za duhovna zvanja, pa je zato situacija dosta losa. A i mislim da bi trebalo nastaviti sa ozivljavanjem trajnog djakonata kao djelotvornu pomoc svecenicima.

_________________
IN nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

Ja sam živio 14 god u Austriji u dekanatima gdje su trajni đakoni i nemama baš Bopg zna kakavo iskustvo sa tima đakonima osim što su čitali evanđelje (rijetko kada pjevali) a ponekad rekli idite u miru...

Nema nikakvog predodređenja koje bi negiralo ljudsku slobodu - postoji poziv i odaziv. Kad bi postojalo predodređenje, ne bi bilo grijeha, jer nema slobode.

Ne govorim o sjemeništima, nego o studiju teologije.
Osim toga, jedno su sjemeništa redovnika, a sasvim drugo da neki pokret ima svoju teologiju. Eto, konkretno, ne mogu razumjeti postojanje Redemptoris mater uz postojanje uobičajene teologije u Rijeci. Ne vjerujem da je ta pretrpana.

Pula je druga biskupija te nema ni formalne prepreke za postojanje. Uostalom biskupi najbolje znaju potrebe pastoralnog djelovanja na svom području.
Činjenica je da je kako male prisnije grupe vjernika imaju veći broj zvanja u svojim sredinama te se nastoje brinuti za njih. To je slučaj neokatekumenima ali i "tradicionalno orjentiranih" vjernika poput Batstva sv. Petra...
Osobno mislim da je to dobar način za rješavanje manjka svećenika.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sve je to ok, premda male grupe vrlo često postaju izvor eksluziviteta i odvajanja. Upravo zato mislim da bi bilo puno bolje kad bi bogoslovi iz takvih, izdvojenih grupa, živjeli i učili s ostalima i pripremali se za biti župnici svima i sa svima. No, ovo je moje mišljenje, tvoje je drugačije, konačnu odluku donose biskupi o čijoj vlasti to i ovisi.

Po mom mišljenju, prije toga bi trebalo utvrditi zašto ima manje zvanja izvan manjih kompaktnijih grupa. Ako je tome uzrok baš pomanjkanje podrške unutar grupe onda bi takav pristup mogao biti i kontraproduktivan pa bi se moglo desiti da i ono malo zvanja nestane.


To je sve ok, mi razmjenjujemo mišljenja sa svrhom pronicanja u kom smijeru bi trebalo ići da se poveća broj zvanja. Koji je tvoj konstruktivan prijedlog?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Uopće ne mislim da je manjak svećenika s obzirom na broj vjernika. A vjerujem da je prva prava stvar rad s obiteljima. Iz dobrih zdravih kršćanskih obitelji nam trebaju svećenici dolazit. Jasno je da Bog poziva koga hoće, no valja stvorit i predispozicije odaziva.

Fali nama svjedoka, koji će ljude oduševljavati Kristom.

Nitko ne može imati zvanje, kvalitetno zvanje, a da nema 2 bitna uvjeta: izgrađena i formirana osoba, i uvjereni kršćanin. Vrijeme "vrbovanja" u svećenike je prošlo, a isto tako čistim represivnim metodama, filanjem duhovnošću, i sličnim stvarima, neće se postići ništa. Ovime nisam rekao da ne treba discipline, ali suha disciplina nad osobom koja nije niti formiran čovjek, niti uvjereni kršćanin, je kontraproduktivna. Nije stvar samo količine zvanja, već i njihove kvalitete.

Sasvim krive postavke. Ovako postavljeno je vrlo sumljivo. Najprije ja sam svećenik već 41 godinu, dakle soadam u generaciju svećenika koja je prema tvo trebala biti "vrbovana" što je apsolutna laž. Mene nitko nije "vrbovao" osjetio sam Božji poziv u za ostvarenje toga poziva sam se poprilično krvavao vorio. Poznam sve svećenike naše biskupije i mogu raći sa sigurnošću da je 80 % njih bilo pozvano na svoj način, onih drugih 20 posto (nisam sudac da prosuđujem) možda su imali drukčiji put u svećeništvo, ali da su "vrbovani" sigurno nisu.
A da bi netko mogao biti svećenik treba ostvariti dva uvjeta 1. da je od Boga pozvan i 2. da je taj poziv prihvatila Crkva. Sve ostalo nije Božji poziv. Da li Bog sada zove (a koga? kad na samom Braču u zadnjih nekoliko godina ima oko 600 djece manje) i stvarni uvjeti života otežavaju slušanje i odgovaranje na Božji poziv. U ostalom i nije istina da u Crkvi ima manajk zvanja - u Africo moraju odbijati one koji bi željeli biti svećenici zbog manjka mjesta u sjemeništima.
A u tim "instant" sjemeništima ima ljudi iz raznih krajeva svijeta.. no ne želim se miješati u diskusiju. Imate mnogo naterijala na mojoj veb stranici u vezi tog problema.

Moram priznati da sam sada pomalo zbunjen jer si dao takav naziv temi i u uvodnom postu napisao:


Što se promjenilo u četri dana?

Generalno ja bih se složio da postoje regije i kontinenti gdje je zvanja više odnosno EU gdje ih je manje. Da li je rješenje u preraspodjeli? Ili će Afrički misionari kroz nekih 100 godina morati evangelizirati Europu? U svakom slučaju mislim da problem manjka zvanja, na našim prostorima postoji te će utjecat u budućnosti na mogućnost obavljanja vjerskog života.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Baranaba ja sam napisao u NAŠOJ (mislim na Crkvu u Hrvata) ne na opću Crkvu

1.) ne govorim za tvoje vrijeme, niti za tvoje kolege, niti za tebe, već generalno za prošla stoljeća, premda, ako baš hoćeš, znam itekako ljudi, starijih i novijih, koji su upravo vrbovani. Ljudi upropaštenih života. Dakle, radi se o metodama i općenito načinu govora koji danas više jednostavno ne prolaze.
2.) Nitko ne može doći i reći tek tako, da ga je Bog pozvao. Poziv treba i dokazati. Konačan sud donosi Crkva. stvar je veoma ozbiljna, i vidi se da su neke stvari definitivno krivo postavljene. Dva uvjeta koja sam naveo donose i crkveni dokumenti, i Biblija, a bome i zdrav razum. Bez ta dva uvjeta kvalitetnog zvanja, zvanja koje će moći odgovoriti današnjem vremenu, nema.