sneni je napisao/la:
Zvona zvone na uzbunu.. hajmo malo razgovarati o razlozima, uzrocima takvog stanja. Zašto nema u našoj Crkvi zvanja kao nikada. Zanimaju me mišljenja. A bilo bi dobro i dati prijedlogh što učiniti da bude zvanja!
Ne čitajući prethodne posteve, reći ću samo ovo:
Onaj koji je unaprijed preodjeljen za tu ulogu, taj će svoj poziv
prihvatiti ozbiljno, i na tom putu neće ga ništa sputati, zaustaviti ili predomisliti.
- Živimo u modernom svijetu, gdje se mladima nudi mnoštvo drukčijih zanimljivih poziva,
a povrh svega, dosta tih mladih žudi za materijalnim stvarima, dok sa strane prijete razuzdane sodomije,
tada gotovo nikome ne pada na pamet biti dobar ponizni i poslušni sluga svetoj Crkvi, toj zastarjeloj instituciji,
već se grabi prvom prilikom ono što je normalnije, lakše i bolje prebroditi.
* Čast izuzecima, mladićima koji osjete svoje zvanje, ali želim naglasiti, nemože nitko silom postati svećenik,
ako ga Bog unaprijed nije predodredio da to bude. Zna se kako to funkcionira kod tih mladih ljudi:
Samozataja,
molitva, razgovor s Bogom, znakovi, i što je najvažnije - ustrajnost do kraja.