Katolički odgovori

Možda će ovo pitanje izgledati smiješno, no molim vas budite tolerantni.
Imamo li mi Krščani pravo reči za nekoga da je zločesta osoba? Argumentirano, bez ogorčenosti, na temelju vlastitog iskustva kroz dug period, možda živeći i radeći s takvom osobom, smijemo li nekoga nazvati zločestim, a da naše ponašanje i dalje ostane evanđeosko?
Ili se uvijek moramo čuvati osuđivanja, razumijevati- i onda kad ništa ne razumijemo, biti strpljivi, jednostavno poštivati različitog od sebe, koji ima svoje razloge zašto je takav?!

_________________
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9, 35

O, da možemo. Nekad je čak dobro uzvratiti istom mjerom, pa da vide nek i
takav malo strepi pred pravim kršćanom.
Okolina nam pruža dosta zločestih svakodnevno,
pa ako taj broj prekorači svaku mjeru, normalno je malo planuti.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Nekako mi se čini da nas premalo uče postaviti se u određenoj situaciji. Oprostiti. Razumjeti. To da. ALI: postaviti se, baš i ne!
Ima jedna knjga od Scotta Pecka: Ljudi laži.
Ona govori upravo kako u nekim ljudima zlo zauzma veći dio osobe, i kako te osobe dok živimo uz njih ili stvarju mučenike (posljedično: svece), ili se i mi prepuštamo tom zlu, ponekad čak iz naivnosti, ponekad nas jednostavno slome, i to zlo se pretače i u naše osobe.

_________________
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9, 35

''Radujte se narodi!''

Priliično neobičan odgovor za svečenika. Znam da je lijek upravo u takvim situacijam pristupiti Jaslicama, ali preteško i pregorko življenje često ohromi dušu. kako ide ona rečenica: "očevi ne ogorčujete svoje djece".
Evo situacije: U ustanovi gdje je ravnatelj i večinski vlasnik osoba koja ima slijedeću politiku: Najbolji je radnik do 40tih godina, treba ga stalno držati u strahu, na smije biti iz tog kraja, pa čak ni djevojku imati u tom kraju da ne bi imao uporište. Treba vikati na djelatnike, ponižavati ih, stalno govriti da je netko viška i da o njima ovisi kako će se iskazati, neke radne zadatke nikad ne smiju raditi tako da ne razviju sigurnost u sebe, a opet naglašavati stručnost, i to kao jedinu vrijednost. Ponižavati ih pred klijentima. Razvijeti nepovjerenje među kolegama, imati "osobu od povjerenja". Biti na poslu uvijek duže uz stalna dežurstva. Smanjivati plaće kao stimulans, za blagdane ih voditi na jeftine i razularene zabave.... Dapaće, poticati ih na nemoral i pohvaliti. Da ne kažem da je to struka gdje je teško dobiti namještenje...A ovo je u struci prestižna ustanova.
Trebate vidjeti u što su se razvili ti mladi obrazovani ljudi, doduše nitko među njima nije praktični vjernik.
Recite vi sad pojedincu jednostavno: "Radujte se narodi"!
Onome koji ima Krista u sebi ili će otići ili sve to prezreti, ali teško će opstati u toj sredini.
Što s onima koji su tu par godina, a nemaju čvrste temelje?

_________________
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9, 35

Leticija, ako ne pali pjesma onda otvorena borba.
1. Razotkirvanje zločinca, kritikom, svim raspoloživim argumentima.
2. Pobuna onih koji nisu zadovoljni. U tisku, na ulice...transparentima.
3. Urazumljivanje na način da se takve gađa trulim jajima,trulim paradajzima, polijeva vručom vodom do 80 stupnjeva C a zimi ledenom.

Naši jadni ljudi kao da nemaju mašte, kao da su hipnotizirani pred tim krvopijama. A ja ti kažem da je ljudski i kršćanski tražiti svoja prava i dostojanstvo na malo žešći način.
Sve takve radnje treba činiti kolektivno jer pojedinca će još optužiti za napad časne osobe i poštenog građanina.

Velečasni se šali.

Čudno, a da baš kod njega dođem na ispovijed rekao bi mi npr. da je ljutiti se nekrščanski, da treba trpjeti za spas duše onih koji nas podjarmljuju, praštati, biti strpljiv, dapaće moliti za njih... a ako se pobuniš- to je srditost- veliki grijeh.
Možda bi to bila pjesma jedne karmeličanke.

predložene metode ne pale: razotkrivanje zločinaca, pedesetak zaposlenih premalo za medije i javno razotrivanje, to je prejak lobi i premazani svim mastima, od akademskih krugova do onih političkih na vlasti; ili gađaje ravnatelja jajima a onda traži posao u drugoj ustanovi... Ha ha,

Da, ljudi su najčešće hipnotizirani pred fenomenom zla. Poput djece, ne znaju što učiniti. Tome se ne mogu načuditi. Isto je na svim razinama: od poslovne, društvene... do obiteljske.
Kao što pojedinci obasjaju cijeli prostor svojom dobrotom, tako zločesti zatruju svoju okolinu. Sredine nema.

_________________
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9, 35

Kaj ti je dete drago. Na ispovijedi bih te još žešće ohrabrio i napravil takvu puntariju prema kojoj je Gupčeva sitnica.

Pa u školi se to da napraviti. Prvo sam mislio da radiš u Nekremanu ili Atlantiku i tamo su takvi biseri.

je

ja sam te poslušala odmah!

sam kaj nije bilo trulih jaja, neg friška..je to griujeh?
svježa jaja bacati po zločestim ljudima?

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Zakaj misliš da radim u školi? Ne. Ne bi htjela kompromitirati struku. I zbog svih onih kolega koji su krasni ljudi tamo negdje...

Ja sam na svu sreću otišla... Bojim se da sam i ostala tamo ne bi mogla napravit ništa.

Nedavno sam čula kolegu koji je sa mnom radio, počeo je piti, uf!

Meni je to primjer iz života, za ono što vi teolozi kažete da nema privatnog grijeha, širi se poput havarije na sve, ako se ne znamo oduprijeti.

Zašto je onda Isus rekao "Ne opirite se zlu"? I kako izabrati sitaciju u kojoj se oduprijeti a u kojoj postupiti po ovim riječima?

_________________
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9, 35

Leticija, kada bih ti ja na sve te tvoje dubioze znao odgovoriti bio bih prorok i to veliki.
Zum-zumek, nisi sagriješila, samo ako si dobro gađala.

Leticija, svi smo mi ljudi zapravo zločesti (radije bih rekao da nismo dobri) ali ne bismo nikad to trebali govoriti za druge nego samo za sebe...a i to s mjerom jer se u tome može skrivati lažna poniznost koja je oholost nad oholostima.
Budući da smo slabi i grješni teško možemo izbjeći to ponekad ne pomisliti za druge, a malo manje teško da to ne kažemo. Ako ne kažemo to što mislimo...već smo nešto uspjeli učiniti.
Ova tvoja zadnja rečenica...da, tako bi trebalo ali...

U globalu ta teorija vrijedi, Benjamine. Svi smo mi ni crni ni bijeli.
Ali ima situacija u životu kad živimo ili radimo s osobom ili osobama koje nas zbunjuju, podjarmljuju, vladaju, lome, ogorčuju, uzimaju osnovna ljudska prava pod krinkom vlastite osobnosti, tako da čovjek u dužem periodu uza svu dobru volju i spremnost na suradnju i krščansku ljubav,ne iznađe način komuniciranja, razumijevanja, zajedništva ... i kad je jedina mjera vlastitog opstanka zapravo priznati sebi da imamo posla sa doista zločestom osobom. Priznati sebi, to je ključno, no ponašanje i dalje mora ostati prema toj osobi krščansko i po savijesti. No u sebi više toj osobi ne dajemo vlast da ulazi u naš unutarnji dijalog, ma kakve smicalice činila više na tražimo argumente, nego činimo to radi "mira u kući".
Još je gora sitacija ako se radi o grupi ljudi, i preuzetom mentalitetu... Bilo da se radi o obitelji ili radnoj sredini štete po ljudski duh mogu biti velike.

_________________
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9, 35

Leticija, tvoj potpis je odgovor na tvoje pitanje, jer primjer okoline kakvu si opisala nije ništa drugo nego nametanje vlastite volje, želja da se prednjači pred drugima. Ljudi u toj želji često vrše nasilje nad drugima, pokušavajući drugoga navesti da vrši njihovu volju.

Međutim, biti kršćanin ne znači biti bez dostojanstva, niti riječi koje si navela kao potpis to govore.

Ukoliko se ti (ili bilo tko drugi) smatraš zakinutom ili podjarmljenom od druge osobe/a, toj osobi je to potrebno reći iskreno i u ljubavi (koliko je moguće). Mislim da takva situacija ne znači samo robovanje hirovima druge osobe, nego i robovanje obzirima, a to nije dobro. Biti u buntu i sudu protiv nekoga, a praviti se da je sve u redu je licemjerno i grijeh. To je ono što donosi nemir.

Nismo sveti i bez mana, uvijek imamo potrebu svidjeti se drugom, pa često s tim ciljem trpimo na razne načine, ali kršćanski je biti iskren i reći iskreno ono što misliš, ako to vrijeđa drugu osobu potrebno tražiti oprost radi toga što si nekog povrijedila riječima…djelom, a ne radi toga što imaš stav o određenoj stvari.

Iz iskustva znam da takav postupak donosi mir, ne mislim pod time da se onaj drugi promjeni (iako je i to moguće) pa je sve ok, nego imaš svoj duševni mir jer si učinila onoliko koliko je do tebe.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Tko su zlocesti ljudi...?

Moja unuka, prije nekoliko mjeseci ,nije imala ni 3 godine...Skace s kauca na kauc i na djecju stolicu ( one za jelo) koja stoji u kutu.... i to tako nevjsto radi,a imala je male klompice s peticom..na nogama..rekla sam joj da ne smije da skace ,ili da bar izuje svoje klompice...Ja sam otisla iz sobe i ponovno se vratila,a ona jos uvjek izvodi svoje...
usla sam u sobu,izvadila je iz stolice i spustila na pod...
Uh ,bila je ljuta pobjegla je placuci u drugu sobu...No ,to nije bilo prvi put ja sam ju ostavila..
I nakon jednog vremena dolazi k meni i kaze...; baka oma, ja necu vise nikada doci kod tebe tvojoj kuci...Upitala sam je zasto neces...? Na sta je ona dgovorila "ti si zlocesta bakaoma"

Evo s ovim sam samo htjela jednostavno prikazati nasu zlocu...Samo razlika je velika,kada nam ljudi stvaraju probleme sa svojom zlocom...i ja sam to prosla...pa recimo,mali ljudi male zloce,veliki ljudi velike zloce.. !

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott