leticija je napisao/la:
U globalu ta teorija vrijedi, Benjamine. Svi smo mi ni crni ni bijeli.
Ali ima situacija u životu kad živimo ili radimo s osobom ili osobama koje nas zbunjuju, podjarmljuju, vladaju, lome, ogorčuju, uzimaju osnovna ljudska prava pod krinkom vlastite osobnosti, tako da čovjek u dužem periodu uza svu dobru volju i spremnost na suradnju i krščansku ljubav,ne iznađe način komuniciranja, razumijevanja, zajedništva ... i kad je jedina mjera vlastitog opstanka zapravo priznati sebi da imamo posla sa doista zločestom osobom. Priznati sebi, to je ključno, no ponašanje i dalje mora ostati prema toj osobi krščansko i po savijesti. No u sebi više toj osobi ne dajemo vlast da ulazi u naš unutarnji dijalog, ma kakve smicalice činila više na tražimo argumente, nego činimo to radi "mira u kući".
Još je gora sitacija ako se radi o grupi ljudi, i preuzetom mentalitetu... Bilo da se radi o obitelji ili radnoj sredini štete po ljudski duh mogu biti velike.
Leticija, tvoj potpis je odgovor na tvoje pitanje, jer primjer okoline kakvu si opisala nije ništa drugo nego nametanje vlastite volje, želja da se prednjači pred drugima. Ljudi u toj želji često vrše nasilje nad drugima, pokušavajući drugoga navesti da vrši njihovu volju.
Međutim, biti kršćanin ne znači biti bez dostojanstva, niti riječi koje si navela kao potpis to govore.
Ukoliko se ti (ili bilo tko drugi) smatraš zakinutom ili podjarmljenom od druge osobe/a, toj osobi je to potrebno reći iskreno i u ljubavi (koliko je moguće). Mislim da takva situacija ne znači samo robovanje hirovima druge osobe, nego i robovanje obzirima, a to nije dobro. Biti u buntu i sudu protiv nekoga, a praviti se da je sve u redu je licemjerno i grijeh. To je ono što donosi nemir.
Nismo sveti i bez mana, uvijek imamo potrebu svidjeti se drugom, pa često s tim ciljem trpimo na razne načine, ali kršćanski je biti iskren i reći iskreno ono što misliš, ako to vrijeđa drugu osobu potrebno tražiti oprost radi toga što si nekog povrijedila riječima…djelom, a ne radi toga što imaš stav o određenoj stvari.
Iz iskustva znam da takav postupak donosi mir, ne mislim pod time da se onaj drugi promjeni (iako je i to moguće) pa je sve ok, nego imaš svoj duševni mir jer si učinila onoliko koliko je do tebe.