Katolički odgovori

Ideš u krug. Naveo sam vrlo jasno da kad tehnologija bude takva da prvi pokušaj umjetne oplodnje uspije 100%, više neće biti niti jednog zamrznutog zametka.

Vratimo se iz snova u realnost. Crkveni stav je jasan i realan, vezan uz ono što se sada provodi na tom području. Nije razumno nagađati o crkvenom stavu u budućnosti, kad ne znamo što će medicina nuditi u budućnosti. Proricati budućnost je jako nezahvalno, možda medicina razvije liječenje neplodnosti, pa neće ni biti potrebe za ovakvim tehnikama. U tom smislu dokument danas želi ohrabriti "istraživanja i ulaganja posvećena sprječavanju sterilnosti".

Crkveni stav nije konačan. A mislim da za je primarno za evangelizaciju da znamo zašto nešto učimo. Ako je umjetna oplodnja grijeh jer se sperma ne miješa s jajnim stanicama u ženi, onda nisam siguran da će ovo pojedinci shvatiti kao objektivnu realnost. Ovo će u budućnosti definitivno biti problem.

I što onda ako pojedinci neće shvatit?
Odurno mi je da se dijete pravi u epruveti, čovjeka nedostojno. A ljudi kao da imaju pravo na dijete, kao da je to nešto što je njihovo vlasništvo, posjed i tko im ima pravo to uskratit.
Ovo je samo moj osobni doživljaj.
Apsolutno sam sigurna da nemam svoju djecu da za ovakvim nečim ne bih posegnula. Posvojila bi koje dijete, ako ne bih mogla, udomila, ali dala da mi dijete rade liječnici pa mi još neko i zamrzu - nek se nađe ako ustreba, a ako ne - ma dobro će doći u kozmetici - brrr! jezivo, užasno, stravično - Orwell je bio beba prema ovome što se događa

Pošto sam na temelju prijašnjih rasprava primjetio da ne shvaćaš crkveni stav u vezi kontracepcije, očito ne možeš ni ovo.
Crkveno učenje je jasno, ako ga želimo prihvatiti, nije ostavljeno otvorenim. Crkva je uvijek ZA život. To je konačno, ne dopušta ubijanje embrija. Crkva je za Božji plan stvaranja, u kojem su sjedinjenje i prokreacija duboko povezani.

Stvaranje novog živog bića nije ovako vulgarno nedostojanstveno kako ga ti opisuješ, već nešto uzvišeno u suradnji sa Bogom. Danas je mnogima zbog kontraceptivnog mentaliteta duhovna dimenzija otkinuta, pa je sjedinjenje samo "seks", stvaranje samo "miješanje sjemena i jajne stanice" a abortus samo "uklanjanje nakupina stanica". Crkva nam naprotiv naznačuje ljepotu sjedinjenja i stvaranja u kojima se duhovna dimenzija ne pokušava ušutkati.

Mislim da je važno razumjeti nauke po kojima živimo, jer bez toga niti možemo biti istinski vjernici, niti možemo drugima navjestiti Evanđelje.

Ne znam što je toliko nedostojno u tome da dijete nastane u epruveti. Kao što sam već naveo, nakon što se tehnologija usavrši do razine da ćeš moći punktirati žensku stanicu i oploditi je s 100% uspjehom, dostojanstvo će biti jedini razlog radi čega ćemo moći braniti umjetnu oplodnju.

Nije li život važniji od dostojanstva? Jednostavno pitanje.

Kad se tehnologija dovoljno razvije, više neće biti ubijanja embrija. Što se tiče sjedinjenja i prokreacije, o ovome smo već govorili dok smo pričali o kontracepciji. Nitko ovo nije učio do prije par desetljeća, već se učilo da je seks prljav i ogavan, te da jedino prokreacija može opravdati seksualni odnos. Onda je došao Casti Connubii, i rasturio cijeli nauk o zabrani kontracepcije.

Dokaz tome je što smo u prošlosti zabranjivali prirodne metode začeća, a danas ih dozvoljavamo. Imali smo potpuno pedeseta objašnjenja zašto je kontracepcija grešna, i kad su ta objašnjenja postala evidentno zastarjela i pogrešna, jednostavno smo izmislili druga.




Po tvojoj logici, sterilni ljudi ne mogu imati duhovnu dimenziju u braku. Paradoksalno, kad netko namjerno izbacuje spermu uzalud na dane kad zna da mu je žena van plodnog perioda, onda se ovo računa kao "potpuna predanost" u odnosu. Ako ćemo pravo, bračni par koji se potpuno predaje jedan drugome, imaju i sjedinjenje, a uz tehnologiju i stvaranje. Bog je i dalje prisutan, jer nismo mi ti koji stvaramo život.

I, ponavljam, Crkva je prije učila da duhovna dimenzija seksa ne postoji. Nauk koji mi držimo star je jedva kojih 100 godina. Tom logikom mogli smo komotno dozvoliti umjetnu oplodnju. Zašto da se ljudi sjedinjuju na ogavan i pokvaren način, kada je tehnologija dala da djeca idu iz epruvete?

Svakako, ako se to postigne, neće vrijediti prigovor o nemoralnosti čina zbog uništavanja zametaka, no dok se to ne postigne (ako se postigne), prigovor je potpuno valjan, no ovo je ipak ključno:



Točno je, ako se to dogodi, pojedinci neće nauk Crkve shvatiti kao objektivnu realnost. Isto kao što je i danas mnogi ne shvaćaju, unatoč gornjem argumentu koji je vrlo uvjerljiv. No za nas je ovdje ključan pojam istine - radi li se u ovom pitanju o istini per se, ili istini za nekoga? Budući da je riječ o Božjem prirodnom zakonu, koji je kao što znamo vječan i nepromjenjiv, tada njezino utemeljenje ne može ovisiti o ljudskim relativnim, pogrešivim subjektivnim dojmovima, nego je neovisno od toga i uvijek valjano. Drugim riječima, ono što je rezultat čovjekovih subjektivnih dojmova, a u suprotnosti je s Božjim naravnim zakonom, ni u kom slučaju nije valjano, nego pogrešno, a Božji zakon uvijek zadržava svoju objektivnu istinitost, neovisno o vanjskim faktorima.

Prema tome, pojedinačna odstupanja od Božjeg naravnog zakona za nas ne mogu ni u kojem opsegu biti mjerodavna - u smislu objektivnog utemeljenja katoličkog nauka. Ticati nam se mogu jedino u tom smislu da im naviještamo istinu koja je vječna i nepromjenjiva.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Zasad nema nikakvih naznaka da je naš stav prema U.O. Božji zakon. Mi možemo samo na temelju vlastitog autoriteta tvrditi da se nešto Bogu ne dopada, ali u povijesti smo već činili (a i učili) stvari u Njegovo Ime koje mu se sigurno nisu dopale.

Nemoguće pitanje.
Nego postoji li pravo na dijete ili je ljudski život dar?

Ovo je službeni nauk Crkve - koja posjeduje autoritet poučavanja u Božje ime, i kao takav, imamo ga smatrati dijelom Božjeg zakona. Ako ne definitivno proglašenim, onda svakako vjerodostojno i uvjerljivo izloženim, što također podrazumijeva posluh vjere.

No, ovdje bih htio naglasiti koji su temelji bioetičkih pitanja vezano za prokreaciju - to je prije svega ženidba, kao sakrament i bračni savez dviju osoba iza kojeg stoji Bog, i kojemu je pridržana prokreacija. To je teološka perspektiva koja je sastavni dio Božje objave i koju Crkva neprekidno drži, a iz koje nužno proizlaze zaključci vezano za umjetnu oplodnju, kontracepciju, predbačne odnose i ostalo što pripada toj kategoriji. Prema tome, da bi se došlo do drukčijih zaključaka, potrebno je odbaciti postojeće premise i zamijeniti ih drugima (izgledno sekularističkima, koje se nalaze [svjesno ili ne] u promišljanjima današnjih liberalnih strujanja). A to naravno neće biti moguće jer se tada kao kula od karata ruše i ostali principi katoličke vjere (pojam sakramenata uopće, spasenja, a na koncu smisla i vrijednosti Kristove žrtve, i uopće Božje objave). Kao što kaže sv. Toma: mala pogreška u premisi, vodi velikim pogreškama u konkluziji.

Tako da ovo de facto - ako su premise točne (a jesu, jer se radi o dogmi), jest sastavni dio Božjeg moralnog zakona, iako to kao takvo nije definitivno proglašeno.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Kad se to dogodi, tada sigurno više neće biti potrebna niti maternica da se dijete razvije do stadija rođenja. Čemu onda upće usaditi zametak u maternicu? Pogotovo za one žene koje su sklone spontanim pobačajima. Inkubator će biti sigurniji način, djelovat će na predviđeni način, uvijek jednako. Samo tko će se tada naći u krugu, a tko će biti stjeran u kut, pitanje je. Dok se ovdje nadmudrujemo pravo je pitanje -može li čovjek nadmudriti Boga?

Zar stvarno misliš da znanstvenici stvaraju dušu, utemeljuju put čovjeka, znaju mu ime prije nego zna za sebe, stavljaju mu život u tijelo?

Nije li ljudski život dar- bilo gdje, bilo kad, ovome svijetu? Zar Bog ne sudjeluje u stvaranju tog bića u epruveti? Kažem ti- sudjeluje! Jer da ne sudjeluje, ne bi bilo moguće uopće tu tehnologiju postići.

Možemo govoriti o manipulaciji, čak i o djeci koja nastaju incestom ili silovanjem, koji sigurno nisu Božja volja- ali i tu djecu mi štitimo svojim naucima.

Upravo sam pročitala knjigu dr. Bernarda Nathansona "Iz smrti u život". Dugo sam se pripremala i premišljala jer su mi teme abortusa i umjetne oplodnje i manipulacije zamecima toliko teške da sam mislila da jednostavno neću moći čitati. Uza sve šokantne i mučne prizore koje autor niže u ovoj svojoj profesionalnoj ali i privatnoj biografiji razveselio me je happy end. Deset godina nakon što je snagom jednostavnog ljudskog razuma spoznao koliko je abortus i manipulacija zamecima protivna ljudskoj prirodi,kako nitko nema pravo to činiti - obratio se na katoličanstvo. Čitajući proživljavala sam svu njegovu muku svih tih godina zablude, pa zatim tih deset godina u kojima ga je teret počinjenih grijeha pritiskao (kaže da je imao osjećaj da se stari grijesi natapaju vodom da bi mu činili još teži teret na duši) pa do konačne spoznaje Krista i krštenja u Katoličkoj crkvi.
Nažalost, sve što je početkom 80-tih godina predvidio - dogodilo se; zameci se koriste u liječenju nekih bolesti, u kozmetici, a autor sam predlaže da bi se mogli koristiti i u prehrani ljudi "trećeg svijeta" jer- kako kaže - zagovornici prava na abortus kažu da fetus nije ljudsko biće - ako ga ljudi prema tome jedu - to nije kanibalizam. Ovaj njegov prijedlog je parodija na apsurd do kojeg je moćna idustrija abortusa dovela. Autor predviđa, nažalost da će se u "trećim zemljama" žene uskoro masovno poticati da zatrudne i da abortiraju u dvadesetom tjednu trudnoće - točnije kupovati od njih zametke radi njihove prerade u komercijalne svrhe.

Bilo bi prestrašno čitati sve to da se kroz ovu autobiografiju autora ne spozanje taj duh konačne Kristove pobjede.

Zato mislim da tko je Krista spoznao ne treba se pomiriti s mrvicama koje nudi Svijet. Naš cilj je nešto drugo.

Natalitet - povečanje, da, ali zar baš po svaku cijenu?
Mada naviknuli na inkubatore pokušajmo zamisliti bakicu koja sortira jaja. Trebaju joj nesilice, a u kojem je jajetu pijetao da ga ukloni i ne stavi pod kvočku?
Dođe neki "stručnjak" pa počne razbijati jaja i mikroskopom zuri: "E, ovo bi bila kokica,…i ovo…i ovo…Aha! Evo bako, ovo bi bio pjetlić"!
Bi li baka "stručnjaka" isperjala i odalamila kolcem? Pa, razbio joj je jaja da dođe do zaključka!
.
Ovo se ovdje već provlaći no…razmislimo, potpomognuta oplodnja(dalje MPO) - tko bi lud bio protiv nje da JEDNO jajašce bude oplođeno onime iz "frižidera"(banke?). Ali famozna moderna "znanost" (medicina) oplodi 5-6 stanica, malo sačeka da se razviju fetusi(ći) i onda izabere NAJBOLJI(i kriteriji su pod upitnikom). A od one "zalihe" fetusa će se već netko okoristiti: UBIT će ih i prodati nekoj firmi koja pravi pomade…Ruta spominje još gore stvari. Pa to je užas!
Moral, etika, savjest, razum…koliko vrsta ih ima? Nije li od svega nabrojano samo po jedno? Na žalost nije, jer svemu treba prilijepiti pojam RAČUNICA.
U Afganistanu se također ubija, zar zaista zbog "preventive"?(još manje radi sprječavanja rušenja nekih novih "blizanaca"). Što je s dalekometnim Sadamovim topom? Čuli smo večeras oba predsjednička kandidata, ali ni jedan nije rekao pravi uzrok izraelsko-palestinskog rata - rijeku Jordan koju Izrael maksimalno iskorištava, a Palestina dobiva na kapaljku(samo jedna je to kap od mora međusobnih problema još od školskih kolega Šarona i Arafata). Svuda se skriva istina i trpa pod tepih.
Koja je analogija? Famozna MPO ne služi roditeljima bez djece nego je sve postavljeno u svrhu daljnjeg istraživanja, a ako netko vjeruje u dobronamjernost te MPO, je li naivan? Taj netko ne zna kakvo će biti "dijete iz epruvete", ali zato može čak vidjeti onu dječicu u sirotištima, koja čekaju na svoga tatu i svoju mamu, no mamama i tatama koji "žude" za djecom TO nije TO!?
Afganistan, Irak…bilo koje "plodno tlo" na kojem se NATO-ove postrojbe mogu uvježbavati za eventualne okrutnije "vježbe" (i nad civilima) je istovjetna stvar ovom ratištu po laboratorijima medic. i zdravstv. centara gdje čine medicinski potpomognutu oplodnju.
Krasan naziv - zvučan i pun humanosti, zar ne?
Kakvi su tek oni koji se zalažu za ozakonjenje tih ubistava?