sara je napisao/la:
zumzum je napisao/la:
Oprosti, ali ja vidim ovdje pitanje : kako se odnositi prema tim ŽENAMA?
ne vidim da si pitao kako se odnositi prema abortusu!
Ono što govori o meni iz mog posta kao odgovora na ovaj tvoj upis je da sam ja hrabra žena, koja je jako svjesna odnosa ovog društva prema ženi bilo vjernika ili onih drugih! A to ti je da je žena.majka i nemajka, uvijek kriva....da se o nju počeše svaka šuša, Moje je da reagiram na to u svako vrijeme i na svakome mjestu pa i na ovome forumu, bez obzira bio ti ovdje šef ili ne.
Moja reakcija nije provokacija. princip majčinstva i princip žene mi je iznad svih ovih prizemnih natezanja.
A što si tako osjetljiva? Bog je ženi dao dar neizmjerne vrijednosti, ali ako ga ona baca pod noge, onda preuzima užasnu krivnju. I doista konačno se u njenoj odluci lome stvari. Liječnik je krvnik, ali bez njene odluke neće ubit. Muškarac može bit oduran, ali to ne može učinit. Stoga, usprkos svemu i svačemu, konačnu riječ ima žena.
sara ja se potpuno s tobom slažem..ali priznat ću, kad muškarac pita da kako treba gledati na te žene, reagiram alergijski¨! zbog toga što smatram i njih krivvcima! a koliko vidim oni su toga oslobođeni u ovoj raspravi.
Nema uvijek konačnu riječ žena. Zapravo koliko je žena zaista samostalna u svojim odlukama u našem društvu, sara?
Dovoljno je vidjeti postotak ubijenih žena u Hrvatskoj od strane svog muža ili zaručnika, pa da sami dođemo do zaključka...
kad sam bila na bolničkom lječenju zbog komplikacija u trudnoći, bila sam na ginekološkom odjelu u bolnici malo podulje vremena i tada sam imala prilike upoznati i biti blizu ženama koje su dale ubiti svoje dijete (da li si zadovoljna ovom formulacijom?).
VidjelA SAM NEKIMA I MUŽEVE, saznala sam i neke drame iz života tamo, kako se kaže iz prve ruke.
Bilo je primjera od sirotinje koja je recimo išla roditi svoje trojke, ali je dala odmah djecu na posvajanje s molbiom da joj djecu ne pokazuju...već je imala dvoje djece, a živjeli su jadno...To je bila žena koja je toliko plakala poslije svog poroda, skoro kao jedna koja je abortirala a bila je u sobi preko puta. Ta koja je abortirala bila je prisiljena od obitelji supruga i njega samog da to učini...
također je tamo bila i jedna djevojka kojoj je ovo bio deveti!! abortus...prestrašno. Ne bih ju mogla definirati, bila je tiha i povućena u sebe...dobila je jezikove juhe i od žena i od medicinskog osoblja...
primjer koji je naveo barnaba je jedan u nizu..vrlo su rijetki ali događaju se.I time su mi i tragičniji. S jedne strane žene i majke koje se bore i žele dijete i žele taj život pod cijenu i vlastitog života i s druge strane žene-ubojice...
kao i žena koja je zatukla svoju bebu a koja je imala 2 mjeseca, kamenom i zakopala ga u kamenjaru...
svega ima!
Čudovišta i herojki!
ali nisam za to da se osuđuju globalno, jer postoje pojedinačnio i svaka sa svojim životom i sa svojim križem.
pritisak obitelji nekad je tako silovit da je tu žena ako nema dovoljno samosvijesti i samopoštovanja, naprosto pregažena i prisiljena učiniti ono što ne želi.
da o zlostavljanju, prijetnjama smrću i batinama ne nabrajam..
jeste li sada donekle shvatili što mene mući?
nepravda opće osude žena, kao one koja je dala konačnu presudu nerođenome, a da se nije razmotrio njen pojedinaćnmi slučaj.

ako me se opet neće razumijeti, neću odgovarati više na ovoj temi, jer tada zaista nema smisla.
