Katolički odgovori

Kod mene u rodnoj župi (kao i u mnogim župama biskupije) postoji klanjanje na Cvjetnicu - negdje 40 stano. crkva bude na večer tako ispunjena (i na Cvjetnicu, ponedjeljak i utorak. oltar posebno ukrašen.. pjesmu ne moggu ni opisati... osjećaš kako milost struji ... prije 15 godina su sa mnom bili tri 16 godišnjaka iz Austrije, nisu ništa razumjeli (trajalo je sat i pol) a onda su mi rekli kad bi ovako u crkvi bilo lijepo kod nas u Austriji uviejk bi dolazili u crkvu.. I ljudi znaju doći u crkvu i sprovesti sate i sate pred izloženim Presvetim Sakramentom.. ah koliko sam ja tuh ura učinio kao dijete... i svi mole.. u tišini... osjećaš nešto u zraku,,, prisutnost Svetog ... ali nitko ne čini nikakve gluposti, lelelaknja, padanja i ne znam čega... a najveličanstveniji trenutak je kad svećenik postavi monstra ncu u tabernakul i ostavi otvorena vrata, klekne a sa tornja mrtvačko zvono odbija 40 puta...mrtva tišinia u crkvi samo čuješ disanje.. kakav doživljaj (pada mi na pamet prorok Ilija koji nije sreo Boga ni u oluji, ni u potresu nego u lahoru...)
pred dvije godine je župnik pozvao o.- Linića.. nahrupili stranci - tako da domaći nisu mogli u crkvu .. neću ništa komentirati osim toga da sam nakon par dana čuo užasnu psovku i na Boga i presveti sakramenat jer da su obećavali ozdravljenje..a njega nije bilo... a mnogi domaći žale za izgubljenim večerima .. jer tih večeri nisu izvršili godišnje punjenjenje duhovnih akumulatora...

Bok! Želim reći da se u potpunosti slažem sa Barnabom koji je rekao da je
padanje u Duhu novija pojava u crkvi,kao i govor u jezicima.
Slažem se također da tu ima glume,i želje da se mnogi prikažu nečim posebnim...

Napisat ću svoj primjer.Prije 6 godina na duhovnoj obnovi kod vlč Sudca u Čunskom,
u Betaniji bilo nas je 70-tak najviše.
Vlč je rekao:" Sad ću dati bolesničko pomazanje onima kojima je usitinu potrebno(medicinska
dijagnoza,karcinom,i psihičke bolesti i slično),molim da dignu ruke koji su potrebiti"..
Od 70 ljudi,ruke je diglo 20,iako su ostali bili tužni što i oni nisu mogli ići,ipak svećenik je
objasnio da će i on imati više snage i koncentracije i više će pomoći uistinu potrebitima.
Kada je masa ljudi,znači koliko sam ja shvatila nema ni on snage,pada od umora i iscrpljenosti...

Među tim ljudima sam bila i ja,(isto sam se u putu prema Zlatku Sudcu odupirala,ma čak
i grčila pri pomisli da ću pasti,misleći još da ako padnem sa svojom kilažom razbit ću i
pod i dečke koji stoje da uhvate onoga koji pada),i kad me vlč.Zlatko pomazao po čelu,ja nisam
ni osjetila više pomast na zapšću ruku,jer sam pala.
Čula sam i dalje glasove,ljude,ali osjetila sam mir,i nisam imala misli,MISLI KOJE SE SVIMA NAMA
ROJE KAO VRAPCI PRELIJEĆU glavom...Ja sam bila u nečemu drugom,jednostavno kao da
nismo u svojemu tijelu.
Nažalost to se ne može opisati,to se kao i sam Isus može jedino možda pjesmom
i melodijom na neki način objasniti...

Od 20 ,ljudi koji su primili bolesničko pomazanje nas 4 je palo.
Zlatko Sudac je rekao da ljudi glume pad,da nekad padaju eto da
fasciniraju sve okolo,svećenike,ljude.JEDNA ŽENA JE KOD VLČ SUDCA
U glumljenom padu namještala periku ,jer joj se pomakla kad se bacila ha ha ha...
JEDNA je jednostavno lagala da vidi ljude u bijelom kako su došli,u bijelim odijelima
u kravatama,jednostavno sami svećenik osjeti kad neko glumi,hini,laže.
A masovna polaganja ruku to jednostavno ne bih išla,nakon ovoga što sam
doživjela ,vidjela sam da stvarno treba biti manje ljudi,i da trebaju biti ljudi
u potrebi.Vlč Sudac je tada postio samo na vodi i ponekom soku,i puno je molio.
To je jako imalo utjecaja na tom seminaru i bolesničkom pomazanju,kao i to
da nije nahrupilo stotine ljudi.

Nadam se da sam nekome možda pomogla oko nekih stvari,bar oko svojeg primjera,
cijenim svačije mišljenje,i ovim putem iznosim svoje.

Ovo svjedočanstvo je doista osobno i nije nalik onome što se širi na mnogim mjestima.

Freska, da li ti je događaj koji opisuješ na bilo koji način promijenio život, pomogao zdravlju, potaknuo na neke hrabre poteze u životu, nastojanja da ispuniš Božju volju u nekom segmentu života? Drugim riječima, da li imaš osjećaj da je tako trebalo biti, da za taj odlazak na seminar i sve što se događalo postoje razlozi?

Evo vratila sam se sa ponovnog seminara od vlč Sudca koji je trajao
od 28.08.-30.08.2009,sada od petka do nedjelje .

Ovo iskustvo mi je promijenilo život,ali moram priznati da mi je život promijenila
patnja,teška patnja,kroz koju sam naučila ljubiti,ljubiti svim srcem i dušom svakog
čovjeka,opraštati i moliti za oprost.Ovo iskustvo me nije odmaklo od Boga,iako sam
10 godina bila grešnik,nakon obraćenja,moja vjera je još jača,ozdravljenja oko mene
su čudesna,i vjerujem u danas i u sutra.To je sve Božje i Gospino djelo.

Moram priznati da sad kad sam išla kod vlč.Sudca na bolesničko pomazanje,nisam
pala u Duhu,malo sam bila omamljena,ali pala nisam.I onda sam se pitala : Zašto?
Jesam li se Bože odmakla od tebe,je li me ne voliš?
U dubini srca duhovnoga(takvo srce svi nosimo u sebi,to je srce koje treperi kad nas
neko usreći,i koje boli kad nas povrijede),osjetila sam da je to bio moj osobni dodir
s Bogom,(mislim na osjećaj),a sad sam nakon ovog seminara osjetila nešto drugo.
Osjetila sam da moram moliti i postiti za neke ljude i bliske i one koji mi nisu bliski.
I znala sam da Bog sa svima nama ima neki svoj,neobjašnjiv oblik komunikacije,i da
je svaki čovjek poseban.Na ovom seminaru od 40 tak,primljenih pomazanja,nije niko pao.

Pamtit ću oba iskustva sa seminara dok sam živa.

Prije nego se čovjek prepusti takvim doživljajima, iz poštovanja prema samome sebi i konačno prema Bogu trebao bi se obratiti nekim objektivnim instancama kao što su: Zdrav razum ( koji se može provjeriti i kod liječnika za to specijaliziranog), kod normalnog svećenika, te u crkvenoj tradiciji, koja je u svom zdravom nauku vrlo skeptična prema takvim čudnim pojavama i stavlja ih na njihovo pravo mjesto - na područje patologije.

To si dobro rekao....ali...
khmmm

kaj ti znači . "kod normalnog svećenika"??
Zar si i ti primijetio da ih je sve manje?

mislim,
normalnih............

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

[[/quote]

Đsm.. ova me tvoja tvrdnja neugodno iznenadila.
Istina je da je teško ostati normalan kad se nađeš u okruženju vjernika koji ovaj svijet shvaćaju kao neku bajku u kojoj je sve moguće. Najnevjerojatnija čudesa i ukazanja prihvaćaju bez kritike i provjere, a ako im želiš pomoći da se otrijezne, navale na tebe emotivnije nego malo dijete kojemu si pokušao uzeti neku igračku.
Tvoja je tvrdnja, gotovo pa, heretična.

anelusek, koja moja tvrdnja je hereticna?

samo sam dala logički zaključak koji slijedi tvoju misao.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Kaj je vlč. (on nije preč. to sam ja ) rekel to smo zamotali u celofan i odložili za navek.
Ops, a kaj bi ti falilo da imaš malo više djece ? Ne bi bili razmaženi nego bi se prema njima postupalo u razumnim granicama, a niti ti bormeš ne bi imala vremena braniti sve te sučeve... (dobro, to je tvoje milosrdno srce )
Sad je tak kak je. Glavno da su ti dobri i pametni, barem kak njihova mama.
A što se mojih vjernika tiče - tu si u pravu. Nemaju vremena za kojekakve nebuloze. Rade od zore do mraka i zato su normalni. U tjedenu, hvala Bogu i ne idu u crkvu, ali zato idu rado u nedjelju.
A sad ovo sa coprom. Toga je bilo nekad. Sad se ljudi tomu na selu smiju, to je opsesija besposličara i frusrtiranih osoba kakvih se uglavnom nađe u gradovima.

Ohoho! A koje je to selo? Ja živim na selu koje ne odgovara opisu. Koliko puta sam nalazila zavezane čvorove od vestica koje su djeca ostavljala na dvorištu, jaja upiknuta u cigle gdje ih nijedna životinja nije mogla staviti i ostale rukotvorine umno zdravih seljana. Jednu stvar kad bi mi teolozi znali objasniti - već duži niz godina od kada smo svi članovi obitelji redovni na nedjeljnoj misi - toga više nema.

Možeš to malo jasnije. Čega to nema što je povezano s odlaskom na misu?

Čvorova i jaja...a Bogu hvala - niti naših međusobnih svađa i prepucavanja.

pa da, rekla sam...našim je ljudima u tradiciji copranje...

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Pa to su ti narodni običaji koji imaju više veze s etnologijom nego li vjerom. Ruralno praznovjerje vuče svoje korijene iz predkršćanstva, ali je na neki način ''pokršteno'', jer se ne zazivaju mračne sile. Moderno urbano praznovjerje je daleko opasnije jer ga propagiraju i podržavaju kojekavi crnomagijski mračnjaci i magi.
I još nešto, kako god je u gradovima koncentracija visokoškolskih i kulturnih ustanova brojnija, samo stanovništvo je u prosjeku nepismenije od ruralnog, a da ne govorimo o silnom mnoštvu frustriranih osoba koje žive u neprirodnim uvjetima i skloni su svoje probleme rješavati na jedan krajnje iracionalan način.