Aurora je napisao/la:
Jučer sam se našla s tetom koja pripada NKP te potaknuta susretom s njom javljam se na ovaj forum. Naime, njen nećak (i moj bratić) se prije 3 godine krstio na uskrsnom bdijenju (ujak i teta s obiteljima pripadaju NKP). Na toj ceremoniji sam kao gost prisustvovala i moram reći da me nije nimalo oduševila. Ja sam inače praktična vjernica, dakle idem na nedjeljne mise i običaji i učenje Crkve mi nisu nimalo strani, ali u onom momentu Odjeka osjećala sam se kao da sam upala u seriju Zvjezdane staze i upravo doživjela susret s Borgom: masa ljudi koji imaju jedno mišljenje. Ti odjeci su mi bili toliko smiješni da nisam mogla vjerovat da ima ljudi s tako ispranim mozgovima. Nijedna osoba, ali baš ni jedna ( a vjerujte bilo ih je mnogo, počelo mi se jaaako spavat) nije rekla ništa novo, nego su se samo hvalili tko je od njih bio veći grešnik, tko je pronašao Boga i kako, kako su oni protumačili Riječ Božju (svi su je isto protumačili, ponavljam nitko od njih nema svoje mišljenje, sve skupa je zvučalo kado da recitiraju napamet naučeni tekst…). Još je tu puno primjera, npr. nikako im ne valja serijal Harry Potter, a ni jedan od njih nikad nije ni pročitao knjigu, ni pogledao film. Ali, oni to znaju jer je njima neki njihov pop to rekao… Sad vi meni recite da to nisu isprani mozgovi. I onda ja kažem da se meni ta knjiga baš svidjela, i onda oni meni krenu propovijedat (opet- ispiranje mozga)
Uglavnom prije par tjedana se krstila sestra od malog bratića, ali na "običnom" krštenju, i sad meni teta kaže, kako su djeca krštena na neokatekumenskom uskrsnom bdijenju drugačija, posebna?!?! Nije mi jasno je li svi neokatekumeni misle da su oni nešto posebno, zar nas Bog nije stvorio jednakima, na svoju sliku, po čemu je bitno tko je kršten na kakav način.
Ovo je bio podugačak post, ispričavam se, ali zbilja sam još uvijek iznenađena takvim ponašanjem.
eto, tvoj mi je post zanimljiv i ne predug!Dobro si sve opisala i zapravo dala jednu sliku koja je na žalost realna...bilo bi bolje da to nije tako.
međutim kad se već postaje na neki način sekta ili se dobiju te karakteristike, iako se nije htjelo da se tako skrene, tada ovakve normalne opise i pitanja ljudi koji su "ispranih mozgova" neće prihvatiti niti shvatiti.
i tu je cijela drama..
nemaju oni loše namjere, kao što i ti nemaš loše namjere.
Već kad si ljudi počnu brijati kak su POSEBNI nešto ne štima....mi smo bili u jednom trenutku kao molitvena zajednica u istoj zamci.
No, sve je to spalo s nas....Život je išao dalje bez onih stvarnosti na koje smo bili svikli i koje su nas opasno okretale prema nekakvom samoisticanju u skromnosti, samoisticanju u darovima koji su od Boga, a ne od nas, ali ipak...blabla...
nevjerojatni su ljudi...pa eto i sami isusovi apostoli imali su jednaki problem, nadmetanja i nadmenosti....sve je to ljudski.
zbog toga mi se u zadnje vrijeme sve više čini cool prepustiti se providnosti, predatri mu sve..
osjećaj nemoći nad vlastitim životom, nad situacijama, nad životima onih koje volimo, nad postupcima drugih, nad stavovima koji se teško pomioću i mijenjaju, mene je naprosto smirio i okrenu Jedinom koji je nevin od svega...
čak tome i ne pričam, jednostavno to je moje utočište iz kojega mogu proviriti i sagledati mnoge stvari koje prije nisam razumjela i nisu mi bile bistre, čak dapaće bile su mi problem..
ma ako me i ne razumijete, nema veze, glavno da bu me
pustinjak razumel...
