|
I kod nas je često, osobito u baroku, u molitvama Mariji bila naglašena Njezina milost i posredovanje nasuprot Kristovoj pravdi - što je djelomično teološki netočno jer se izuzima iz vida Kristovo milosrđe i snaga Njegovog otkupljenja.
Ova lijepa, stara molitva koju donosim kao primjer pobožnosti nađena je u knjižnici franjevačkog samostana na Trsatu, a vjerojatno potječe iz sredine 18. stoljeća. Sadrži elemente posvetne molitve sv. Bernarda uz naglašenu posredničku ulogu Marije.
Milosti puna, Djevice Marijo, koja nikoga ne ostavljaš, nikoga ne odbijaš, nikomu lica svoga ne kratiš, nego sve - koji se k Tebi utječu - milostivo primaš! Evo pred tobom otkrivam i rastirem srce svoje. Tebi poljubljenoj Majci svojoj otvaram sve nevolje i potrebe svoje. Ti, o milostiva Djevice, najbolje razumiješ kako ubog i potreban i u kolikim pogibeljima spasenja moga postavljen jesam. Ako Sin tvoj po pravici svojoj mene suditi bude htio, od osuđenja i izgubljenja mojega dvojiti mi nije. Spomeni se da zaradi spasenja grješnika i stvorenja Ti, Mati Božja učinjena jesi! Zato od oštre pravice njegove k Tvomu se licu milostivo utječem, pod skute se milosrđa tvoga grješnik skrivam, znaduć istinito da me od višnjega osuđenja občuvati možeš. Ako mi ti milostiva budeš, ni Božja mi milost manjkati neće jerbo serce Božje u Tvojih je rukah i kud godi hoćeš, možeš ga nagnuti. Jedan ljubljeni pogled tvoj veće nego svijuh anđelah i svetacah molitve goruće kod njega vridnosti ima. Indi, Majko od milosrdnosti, po milosti i milosrđu tvome ufam se da na strašnom sudu Božjem od prekletih razlučen i u Kraljevstvo nebesko pozvan budem. Iz dubine srca mojega k Tebi uzdišem i prosim za ljubav Isusa tvoga! Za uspomenu gorke muke Njegove ne pusti me poginuti, o milostiva, o dobrostiva, o slatka Djevice Marijo! Pred blagoslovljene ove noge tvoje, pred kojima nebrojeni grješnici našli jesu milost, postavljam sad i vazda tijelo i dušu svoju, sva djela i potrebe moje, život i smrt moju, navlastito pak onaj života moga čas najkrajnji na kojemu svakolika vikovičnost visi. Za ljubav s kojom sinka svoga ljubiš, molim te, da sva ova pod obranu tvoju primiš, u majčinskom srcu svome čuvaš i na korist spasenja duše moje obratiš. Amen.
|