Katolički odgovori

Pa slobodno ti otvori neku baš katoličku temu, ako nisi zadovoljna s raspravom. Rado ću naučiti nešto takvo.

Vezano uz doktrinarnu bilješku 'Majka vjernog naroda' stavljaju se određeni naglasci. Ako bilješka govori o preciznosti teolozi mogu govoriti o okviru i polazištu.

Bilješka govori o nekim Marijinim naslovima, neke stavlja u odgovarajući kontekst.
Istaknuto bih fusnote 31,32,35,45 u kojima se upućuje na nivelaciju, hijerarhiju istina i kalibrirani govor rimskih prvosvećenika.

Dakle, ističem fusnote, koga interesira, a ne treba ni govoriti da se prvenstveno čita izvorni tekst same note.

Papa Lav XIV., Vrhovni svećenik, odobrio je objavljivanje doktrinarne bilješke.

U emisiji "Kako ispravno častiti Blaženu Djevicu Mariju?" s. Valerija Kovač je pojasnila što je o Marijinim naslovima rekla Crkva i kako to obvezuje nas vjernike. Pa prenosim skraćeno, parafrazirano, neke informacije u vezi toga:

Taj dokument, ta nota koju je izdao Dikasterij je konačno izišao na vidjelo nakon što se gotovo čitavo stoljeće vode teološke rasprave o tituli Coredemptrix.
Krajnji zaključak je da se treba izbjegavati naslov za Mariju "Suotkupiteljica", a također i svi oni naslovi koji su paralelni Kristu, kako se ne bi zanemarila jedincata jedinstvena uloga u otkupljenju čovječanstva Isusa Krista. Isus Krist je jedini otkupitelj.
Makar tu stoji prefix su-otkupiteljica ali to nije uvijek jasno i kaže Dikasterij kako pojam koji treba puno tumačiti ne doprinosi ispravnoj vjeri naroda Božjega. To je važno jer vjernik koji štuje Mariju ne mora znati sve teološke rasprave o tome što podrazumjeva ta titula. Važno je uočiti da Marija ima podređenu ulogu u otkupljenju Isusa Krista i ne smije zasjeniti to jedinstveno otkupiteljsko djelo, gdje je trojstveni Bog i Krist kao Bog i čovjek i njegovo otkupljenje na prvom mjestu.
Dikasterij potvrđuje tradicionalni nauk o Marijinoj majčinskoj ulozi, kako Marija i njezin majčin zagovor još više i u jasnijem smislu mogu doći do izražaja. Time se želi naglasiti njezina majčinska uloga i prema Kristu i prema nama vjernicima koja je univerzalna sve do danas.

Diljem svijeta postoje različita maksimalistička pretjerivanja o Mariji koje zapravo ugrožavaju naše prave istine vjere na kojima se temelji i naša vjera u Isusa Krista. Zanimljivo je kako se spominju internetski forumi i skupine, na tiskovnoj konferenciji kardinal je citirao link o Mariji koji je krivovjerje, s naslovima poput predhodnica svih milosti, predhodnica otkupljenja. Možda nekad zaboravimo da je Marija ljudsko biće, čovjek.

Univerzalno crkveno učiteljstvo, biskupi zajedno s papom, sada su definirali da je neprikladan naziv "Suotkupiteljica".
Ovu doktrinalnu notu je papa odobrio i zanimljivo je koja je to razina s obzirom na vjerovanje i pristanak vjernika. Kada Dikasterij za nauk vjere donosi dokumente koje izričito odobrava papa, u ovom slučaju to je papa Lav XIV koji je izričito odobrio ovu notu, ta nota sada spada u njegovo redovno učiteljstvo kao nasljednika sv Petra. I u tom smislu ona obvezuje vjernike na poslušan pristanak voljom i razumom. Tko odbija tu odluku ne upada u herezu kao što je to u slučaju dogme, ali isto tako zapravo odbija papi poslušnost i povređuje zajedništvo sa cjelokupnom Katoličkom Crkvom i ono što ona vjeruje. Tako da taj dokument ima stupanj obvezatnosti, a obično se kaže da nakon jedne doktrinalne note završavaju i teološke rasprave.

Nije li to bura u čaši vode? Ogromna većina katolika, kad pišem ogromna mislim na 99%, niti je do sada koristila taj termin, niti će ga koristiti od sada, a vjerojatno ni ne razumije teološke implikacije samog izraza. Baš bih volio znati što je bio motiv za ovu intervenciju.

Na Dikasterij stižu upiti, prijedlozi itd. iz cijelog katoličkog svijeta, tako da imaju u vidu širu perspektivu. Dakle, katolički svijet nije samo Hrvatska.

Osim toga, Dikasterij je i naveo internet, odnosno forum teoloških devijacija vezanih uz mariologiju, a što spominje i prof. s. Kovač u navedenom linku na HKR

Taj dio razumijem, kao i onaj da je bolje izbjegavati neki termin ako traži previše objašnjavanja.
Ali da raščistimo, ako bi se termin upotrebljavao onako kako ga je Majkićka obrazložila, onda po meni ne bi bilo nikakvih dvojbi.
Jesam li u pravu?
Drugi je par postola što su neki termin proširili na način da Marija postaje poluboginja. Je li onda problem u terminu ili u interpretaciji istoga? Hoće li izbacivanje termina promijeniti njihovo mišljenje?

https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... is_it.html

Nije najbolji prijevod ali dostatan

Ističeš fusnote 31,32,35,45 ali one se više referiraju na Marijino posredovanje, te na majčinsku bliskost i Majku vjernika.

Mislim da bi bilo bolje osvrnuti se i dati svoje mišljenje za prethodne fusnote , od samog početka (1. do 22.) , a posebice fusnote vezano baš za pojam Suotkupiteljice o kojem pojmu pričamo.
To su posebice fusnote od 17. do do 22.

Posebno je zanimljivo da je u ovoj doktrinarnoj bilješci koju daje sam Vatican, odnosno prefekt dikasterija , znači najveći nivo u KC, da se spominje povijesni prikaz korištenja te titule.
Pa se npr. navodi:

Već je sveti BERNARD u 12.stoljeću dodijelio ulogu podno Križa što je dovelo naziva " Suotkupiteljica".
Neke su papa koristili naziv Suotkupiteljica : u odnosu na Marijino božansko majčinstvo ili u odnosu na njezino sjedinjenje s Kristom na otkupiteljskom križu.
Papa sveti Ivan Pavao II. je nazivao Mariju Suotk. najmanje u sedam navrata.

Vidim da dosta čitaš, da si jako načitan i obrazovan, pa me zanima tvoj osvrt baš na te fusnote, odnosno na fusnote koje teološki tendiraju da joj priznaju i taj naslov.
Unaprijed hvala

https://katolik.hr/marija-suotkupitelji ... ih-milosti

----
Pa gdje je onda nastao problem? Eto, dogodilo se nešto „diplomacije“ 1960-ih godina. Sam T. Šagi-Bunić je svojim čitateljima u knjizi „Vrijeme suodgovornosti“ iz 1982. godine posve jasno objasnio, da je izraz „suotkupiteljica“ izostavljen iz nacrta dokumenata Drugog vatikanskog koncila „iz obzira prema odijeljenoj braći“.[13]

Postojao je 1960-ih godina među teolozima koji se bave teologijom o Mariji (mariologijom) konsenzus, koji je omogućavao Karlu Baliću – iznimno uglednom teologu koji je bio član komisije koja je Piju XII. asistirala u pisanju dokumenta Munificifentissimus Deus, gdje je bila proglašena dogma o uznesenju Marijinu – da prema nalogu pape Pavla VI. sastavi nacrt jednog koncilskog dokumenta koji će u cijelosti biti posvećen štovanju Marije. Nacrt je predvidio i donošenje pete marijanske dogme – jedine dogme koja bi, tako, bila donesena na Drugom vatikanskom koncilu.

Međutim je stvar između glasovanja o nacrtu „marijanske“ dogmatske konstitucije i Dogmatske konstitucije o crkvi Lumen Gentium dobila jedan „diplomatski doprinos“: pitanje Marije stvara otpore kod protestanata, pa ćemo o dogmi drugi put. Biti će o Mariji dovoljno reći ono, što je stalo u sadašnje VIII. poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen Gentium. Oba urednika tog poglavlja – mariolozi Karlo Balić i Gerard Philips – će biti nezadovoljni, ali će ta stvar „sigurno“ jako pomoći Crkvi.

Stvar je na rubovima koncilskih događanja koordinirana sa protestantima – Luterani i Anglikanci su pokazivali znatan interes za Koncil. Kao što danas nakon pedesetak godina znamo, nije od tih „diplomacija“ sa protestantima zabilježena neka osobito vidljiva korist. Štete je itekako bilo, ako se pristanemo složiti sa citatima iz pera vrlo učenih teologa koje citiramo gore u ovom članku. Da parafraziramo jednu nedavnu izjavu pape Franje – kada svećenici zaborave na pomazanje Duhom svetim, mogu jedino ostati „premazani svim mastima“. A od takve vrste „premazanja“ Narod Božji u principu neke osobite koristi nema.

Ivan Pavao II. – montfortanski Totus Tuus

Ali onda je došao dugi pontifikat Ivana Pavla II., koji se vrlo mnogo trudio na oživljavanju pobožnosti sv. Mariji. Naposljetku i na njegovom grbu možemo čitati biskupski moto Totus Tuus, „Sav Tvoj“ – riječi iz molitve posvećenja života sv. Mariji, u sistemu marijanske askeze prema nauku gore već više puta spominjanog velikog učitelja marijanske pobožnosti sv. Ljudevita Grignona Montfortskog.

Tako, možemo danas čitati na stranicama Papinske bazilike Sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore, službena papinska katedrala; crkva sv. Petra ima formalno niži status) kako sakristansku službu ondje obavljaju Franjevci od Bezgrješne, koji pored uobičajena tri redovnička zavjeta siromaštva, poslušnosti i čistoće uzimaju još i četvrti – marijanski zavjet kojim se obvezuju „na izvršavanje misije Bezgrješne Posrednice (Mediatrix), koji se sastoji u studiju i propagiranju otajstva Marije, Bezgrješne i Suotkupiteljice (Coredemptrix)“.[14]


Što dalje: moramo znati da je i na donošenje svake od do sada proglašenih marijanskih dogmi trebalo dugo čekati. Kao vjernici, smijemo vjerovati da je povodom proglašenje svake od njih sašlo na Crkvu mnogo milosti – kako to uvijek biva kada pokazujemo vjernost Bogu i njegovom promislu. Hoćemo li poživjeti da vidimo proglašenje i ove 5. marijanske dogme? Tko zna. Možemo se podučiti kod sv. Maksimilijana Kolbea (1894. – 1941.), još jednog od svetaca koji su pisali o Mariji kao Posrednici, Odvjetnici i Suotkupiteljici: takvoj stvari treba svaki vjernik posvetiti „više molitve, a manje diskusije“.[15]

Dario C.

https://www.bitno.net/vijesti/svijet/ma ... cu-fatime/

Naime, 1. siječnja 2017. godine Teološka komisija Međunarodnog marijanskog saveza koju sačinjava 34 kardinala, biskupa i teologa Katoličke Crkve, objavila je dokument na 10 stranica “Marijina uloga u otkupljenju: dokument Teološke komisije Međunarodnog marijanskog saveza“, u kojem se od pape Franje traži da na 100. obljetnicu ukazanja u Fatimi, Majku Božju okiti naslovom “Suotkupiteljice uz Isusa Otkupitelja”.

Kako piše u sažetku dokumenta “Marijinom slobodnom odlukom da donese Isusa Otkupitelja na ovaj svijet (Lk 1, 38) započelo je njezino jedinstveno sudjelovanje s Isusom i pod njim u misiji ljudskog otkupljenja”.
---
“Doista smatram kako bi papinska izjava o Marijinom suotkupiteljstvu bila prikladna tijekom stogodišnjice fatimskih ukazanja”, izjavio je za National Catholic Register Robert Fastiggi, profesor sistematske teologije te uz meksičkog kardinala Sandoval-Iñigueza i popularnog teologa Scotta Hahna, jedan od članova Teološke komisije.

Prema njegovim riječima, cijeli objavljeni dokument marijanska ukazanja u Fatima opisuje kao “snažnu manifestaciju djelatnog Gospina suotkupiteljstva”.

Dapače, čini se kako vjerovanje u Marijinu suotkupiteljsku ulogu seže i među prve kršćane. Tako sveti Irenej u 2. stoljeću tvrdi kako je Gospa “bila poslušna, postala je uzrokom spasenja i sebi i svemu ljudskome rodu”.

Pobožnost prema Mariji Suotkupiteljici nastavila se i u srednjem vijeku te je opstala do danas. Tako pobornici ovog prijedloga ističu kako su pape Pio XI. i Ivan Pavao II. nekoliko puta govorili o Gospi kao suotkupiteljici. Godine 2008. petorica kardinala su napisala pismo kojim su pozvali druge kardinale i biskupe diljem svijeta da potpišu peticiju kojom bi se ustanovila dogma o Mariji kao duhovnoj majci cijelog čovječanstva, Suotkupiteljici, Odvjetnici i Posrednici svih milosti.

Također na Kongresu mariologa koji se 1996. održao u poljskoj Częstochowi, na zahtjev Svete Stolice uspostavljena je posebna komisija koja je trebala dati mišljenje o mogućem proglašenju 5. dogme. Komisija je jednoglasno donijela odluku kako to proglašenje ne bi bilo prikladno.

Neki razlog protiv službenog proglašenja dogme vide i u ekumenizmu. Naime smatra se kako bi naslov “Suotkupiteljica” mogao osobito smetati protestantskim zajednicama s kojima Crkva traži puno jedinstvo.

Robert Fastiggi s druge strane smatra kako bi davanje tog naslova zapravo “pomoglo ekumenizmu” jer bi “odvojena braća vidjela na koji način mi razumijemo Marijino duhovno majčinstvo”.

Teško mi je povjerovati kako je Dikesterij pod nekim neuobičajenim pritiskom. Čudno je što se nisu osvrnuli na naziv Pachamama jer njen su kip unosili u baziliku Svetoga Petra u Vatikanu tijekom svečanoga otvaranja Amazonske sinode.
Nekako mi je ta briga za ispravne teološke pojmove čudna jer Pachamamu unositi, a Suotkupiteljicu izbjegavati!?

Ako postoji skriveni motiv u privlačenju protestantskih vjernika, onda je to po meni jako promašeno. Žrtvovanje kraljice radi pijuna. Ali ionako se to neće saznati, bar ne za naših života, pa ne preostaje ništa drugo nego prihvatiti naputak.

Bilješka MVP je kristološka, a Mariju stavlja naglašeno na našu stranu; za nas i sa nama.
Drugi naglasak bilješke jest na duhovnom majčinstvu, oporučnom.

Mariju možemo častiti pod više naslova, i intencija Bilješke nije ograničenje nego produbljivanje teme, ali i određena preciznost koliko je moguće.

LG (br. 62) ne spominje naziv suotkupiteljice, tako da je na toj liniji i ova doktrinarna Bilješka. Intermezzo - izgleda da je Ratzinger najviše utjecao na papu Ivana Pavla II. kod napuštanja naziva suotkupiteljica u enciklici Otkupiteljeva Majka (usp. fus 36).

Svakako koncilska i postkoncilska mariologija je određena i Bilješka ne ide sa trase. (Pregled spornih marioloških naziva može se naći kod mariologa mons. V. Košića, Marija, Majka Sina Božjega,KS, 2003). Već Košić, oslanjajući se na LG 36, piše 'naziv Posrednica (...) možemo u jednom smislu pridavati Mariji. Međutim, nije dopustivo zvati je Suotkupiteljica'. Dakle, anticipacija Bilješke, ali koja ulazi dublje u pitanje naslova Posrednica.
Vezano uz naziv Suotkupiteljice, a koji se napušta, poslužiti ću se Rahnerom: koristimo istu riječ, ali ona ne znači isto.

Koristimo pojam Otkupitelj za Krista i suotkupiteljica za Mariju analogno, ne sinonimno.
Bilješka u navedenoj fusnoti 32 donosi tri teološke razine suotkupiteljstva.

Radi potrebe dodatnih razjašnjenja (usp. Rasprava br. 14: Monfort o beskonačnoj razlici između Stvoritelja i stvorenja) napušta se, dakle, naziv suotkupiteljica.

Ne mogu dalje ulaziti u temu jer sam ograničen vremenom.

Slažem se.

evo šta ( navodno) Isus kaže Mariji Valtorti

https://www.youtube.com/watch?v=11nv48TV8SI

Po Isusu / Bogu je Marija Suotkupiteljica!