Isto pitanje možeš postaviti za bilo koji poremećaj. Zašto se neki rode bez nogu ili bez ruku ili sa mentalnom retardacijom?
Znamo da ne znamo odgovor na to pitanje, sve ostalo su misaone akrobacije.
Opet se vraćamo na uvijek isti odgovor: ili imaš ili nemaš beskrajno povjerenje u svojeg Boga. Vjera je odgovor na sve.
"Bože, stvorio si me nesavršenog, imam nagone za koje si Ti rekao da nisu dobri, ne znam zašto je tome tako ali imaš plan za mene i ja Ti vjerujem."
Imam prijatelja koji je zbog multiple već dulje od deset godina u kolicima, umiranje na rate, gubiš dio po dio tijela i sada je ostao na šaci jedne ruke i glavi, sve ostalo je izgubio. Nama oko njega je muka gledati ga i doživljavati ga. I njemu je muka, ponekad, ali čudesno je koliko čovjek ima vjere i koliko je Duha u njemu. Hvali Boga, prikazuje svoje muke za tuđe potrebe, moli, nas bodri... I koliko god to bilo okrutno i teško iz ljudske perspektive, vidiš da u toj patnji ima smisla i da je baš njemu dana široka cesta za Nebo dok su naši putevi uski i krivudavi i tko zna gdje će nas odvesti.
Imam i ja prijateljicu sa MS, već 20 tak g tako odumire, baš poput tvog prijatelja. Samo što je u nekoj sekti Lorensa Novosela ako se dobro sjećam imena i rekla mi je da što se klanjam kipovima.
Nekako mi ne ide u isti koš sa homoseksualnošću...