Katolički odgovori

Viganovi sljedbenici su prvi njega napali (iako pripadaju drugoj biskupiji - LINK) i nije pošteno sada Uzinića prozivati za nedosljednost jer nema logike.
Ja ću na ovom forumu biti isključiva tek kad nekoga stavim na listu gnjavatora.

(...a možda će to biti dobro djelo, a ne isključivost.)

Dosadna s s ovim "Viganovi sljedbenici" to ti dođe kao neka batina kojom prijetiš po forumu. Zašto bi Vigilare dio nekakvih fiktivnih i nepostojećih Viganovih sljedbenika?
Uzinić je spmenut kao primjer nekoga tko aktivno vrši inkluziju nevjernika u liturgiju. Ti si pričata da to ne postoji, a Uzinićevo ponašanje je dokaz da ne govoriš istinu.

Papa Franjo susreo se sa ženama koje zahtijevaju pristup sakramentu ređenja. Učinio je to nekoliko dana prije početka završnog zasjedanja Sinode o sinodalnosti. Sastanak je trebao „razmisliti o temi ženskog svećenstva i poslušati glasove iz različitih dijelova svijeta koji su u skladu s onima iz regije Amazone“. U Katoličkoj crkvi u Amazoniji već se dugo govori o ređenju žena za đakonice ili čak za svećenike; temu pozitivno ocjenjuju i uski krugovi u raznim dijelovima svijeta.
https://www.quovadisecclesia.com/papa-s ... u-redenja/

Pravo je pitanje: koja je uloga žene u Crkvi? Mene, tebe, ostalih, svih nas, koje ipak činimo većinu i na svakodnevnim misama?
U sinodi se ne radi o jagmi za položajima niti o sukobu s tradicijom...

Ne volim publicitet davati onim strujama koje kompromitiraju našeg Papu.

Ne Adrijana, nije pravo pitanje uloga žena u Crkvi, nego mogu li žene biti svećenice ili ne mogu. Jer je očito da oni koji o tome imaju različito mišljenje jednostavno ne mogu ostati pod istim krovom.

Ne može se sinoda svoditi na "udarna, senzacionalistička pitanja" jer Duh Sveti ne vodi raskolima nego zajedništvu.
Bit je u razlučivanju, učenju i napokon - u poslušnosti, a ne u strančarenju...

Duh pita: kako ostati zajedno, a ne posvađati se?

Pitanje je želi li Duh sveti sinodalni koncept Crkve kao krajolika bez sile i nauka koje treba zamijeniti nečim što je više u skladu s praksom sekularnog liberalizma?

"Ja nisam došao da donesem mir nego mač".
Nema mira, ni zajedništva, ni te "poslušnosti" , bez istine. Ne može se poslušnošću pokrivati hereza, bilo čija. Ako crkva uvede ređenje žena, to će biti kraj crkve, hipotetički. Prekid apostolske sukcesije znači da nema više sakramenata. To je kao kad bi u slučaju Hitlerovog napada na Poljsku postavili kao ključno pitanje zaštitu okoliša.

Brojni biskupi počeli su se protiviti nastojanju da se lokalnim crkvenim tijelima dodijeli autoritet nad doktrinom, upozoravajući da bi to dovelo do cijepanja crkvenog učenja.
Pod zastavom „decentralizacije“, koordinirani kontingent unutar trenutne vatikanske Sinode o sinodalnosti pokušava lokalnim biskupskim konferencijama dati ovlasti da odlučuju o doktrinarnim pitanjima unutar svojih područja.
Kritičari su primijetili da bi takav pomak prema federalizaciji otvorio vrata apsurdnim situacijama u kojima bi se katolički moralni nauk razlikovao od mjesta do mjesta, a ista bi se radnja – recimo sodomitski seks – smatrala grješnom na jednom teritoriju, a savršeno u redu na drugom.
Radni dokument Sinode, koji je izradio odbor prije sastanka u Vatikanu, predložio je priznavanje biskupskih konferencija „kao crkvenih subjekata obdarenih doktrinarnim autoritetom, koji pretpostavljaju socio-kulturnu raznolikost unutar okvira višestrane Crkve“.
Sudionici Sinode govorili su pod uvjetom anonimnosti, s obzirom na stroga pravila povjerljivosti skupštine, ali jedan je izjavio da je protivljenje prijedlogu bilo „ogromno“.
„Većina je jasno protiv”, rekao je delegat.
Prema njemačkim katoličkim medijima, drugi član Sinode javno je izjavio da rascjepkana vjera „znači rascjepkanu Crkvu!“
Bivši predsjednik Odbora američkih biskupa za doktrinu, biskup Kevin C. Rhoades iz Fort Wayne-South Benda, rekao je prošli tjedan da bi dopuštanje različitim biskupskim konferencijama da podučavaju različite doktrine „bilo katastrofalno“.
„Fragmentacija u pitanjima vjere i morala bila bi stvarno protiv volje našeg Gospodina i stvarno bi naštetila našoj misiji, posebno našoj misiji evangelizacije u podijeljenom svijetu“, rekao je biskup Rhoades. „Trebali bismo biti znak jedinstva u podijeljenom svijetu.“
Prema službenom vatikanskom učenju o tome, nauk Crkve je univerzalan i ne bi se trebao razlikovati od mjesta do mjesta.
„Budući da je nauk vjere opće dobro cijele Crkve i spona njezina zajedništva, biskupi, okupljeni u Biskupskoj konferenciji, moraju posebno paziti na nasljedovanje učiteljstva sveopće Crkve i na vrijeme ga prenijeti narodu“, stoji u vatikanskom tekstu iz 1998. pod naslovom Apostolos Suos, koji je napisan posebno kako bi se pozabavio ovom temom.
Njemački prelat, biskup Stefan Oster iz Passaua, također je upozorio da neki u njemačkoj Crkvi žele „regionalizirati“ doktrinu, posebno u pogledu rodnih pitanja i seksualnog morala.
Iako mogu postojati regionalne razlike u pastoralnom pristupu, isto ne vrijedi za crkveni nauk, rekao je.
Slično je nadbiskup Sydneya Anthony Fisher iz Sydneya primijetio da Crkva „ne može naučavati različiti katolicizam u različitim zemljama“.
„Možemo li, na primjer, zamisliti Crkvu u kojoj imate ređenje žena u nekim zemljama, ali ne i u drugim zemljama, ili imate sodomitske brakove u nekim zemljama, ali ne i u drugim, ili imate arijansku kristologiju u nekim zemljama, a nicejsku kristologiju u drugima?“, upitao je nadbiskup.

S papom Franjom biskupska sinoda gubi onaj smisao koji su joj dali Drugi vatikanski sabor i papa Pavao VI., a promjena je prvenstveno vidljiva u činjenici da njezini delegati nisu samo biskupi, nego i drugi klerici i laici. Time je i sam njezin naziv postao besmislen i nije jasno zašto aktualni Sveti Otac nije, poput pape Pavla VI., osnovao neko drugo, imenom i strukturom prihvatljivije tijelo koje bi obuhvaćalo sve krštenike, ako mu je takvo širenje bilo cilj.
Objavljen je završni sinodalni tekst od 28.000 riječi i oblikovan u 155 brojeva, a on odražava, kako smo i očekivali, već uobičajene sinodalne misli. Tako, između ostaloga, pokazuje sliku Crkve koja više nema snagu naučavanja i ne pokazuje pravo dostojanstvo Kristove Zaručnice, nego se ponižava isticanjem vlastitih, uglavnom izmišljenih grijeha i time sama sebi dokida doktrinarni i moralni autoritet. Pritom se poziva na sinodalno slušanje svih u poslušnosti (nekom) Duhu. Također, osjetno je podilaženje različitim lobijima, vidljivo u stalnom naglašavanju krsnog dostojanstva, karizmi i potrebe veće uloge laika, napose žena u strukturama Crkve.
https://www.vjeraidjela.com/sinodalni-b ... a-biskupa/

Sinoda je završila, nije bila takav bauk kao što se strahovalo, a puno toga što je objavljeno u Završnom dokumentu kod nas se već primjenjuje i provodi...
https://ika.hkm.hr/novosti/objavljen-za ... ja-sinode/


Naprimjer, što je sinodski duh služenja, zajedništva i odgovornosti u čl. 74.:

74. Više puta je tijekom sinodskog procesa izražena zahvalnost biskupima, svećenicima i đakonima za radost, predanost i predanost s kojom vrše svoju službu. Čule su se i poteškoće s kojima se župnici susreću u svojoj službi, vezane prije svega za osjećaj izoliranosti, usamljenosti, kao i preopterećenost zahtjevima za zadovoljenjem svake potrebe. Iskustvo Sinode može pomoći biskupima, svećenicima i đakonima da ponovno otkriju suodgovornost u vršenju službe, što zahtijeva i suradnju s drugim članovima Božjeg naroda, jasniju raspodjelu zadaća i odgovornosti, hrabrije razlučivanje onoga što posebno pripada zaređenoj službi i što se može i mora prenijeti na druge, pogodovat će njezino vršenje na duhovno zdraviji i pastoralno dinamičniji način u svakom od svojih redova. Ova će perspektiva sigurno utjecati na procese donošenja odluka koje karakterizira jasniji sinodalni stil. Također će pomoći u prevladavanju klerikalizma shvaćenog kao korištenje moći za vlastitu korist i iskrivljavanje autoriteta Crkve koja služi Božjem narodu. Izražava se prije svega u seksualnoj, ekonomskoj, zloporabi savjesti i moći službenika Crkve. «Klerikalizam, kojeg favoriziraju i sami svećenici i laici, stvara rascjep u crkvenom tijelu koji potiče i pomaže produžiti mnoga zla koja danas osuđujemo» (Franjo, Pismo Božjem narodu, 20. kolovoza 2018.) .
/neslužbeni prijevod/

Da li to znači da bi u budućnosti mogli imati oženjene svećenike i đakonise koje bi služile sve osim mise?

Citirani ulomak nema baš veze s tim. Celibat svećenika je prisutan od samih početaka kršćanstva (od kada sveti Pavao tumači Isusove riječi o "uzdržavanju od ženidbe radi kraljevstva nebeskog", a negdje od 4.st. je i stalna praksa (i pravilo). Tijekom ovog vremena mnogi teolozi i mistici (npr. sveta Brigita i dr.) potvrdili su veliku vrijednost i dragocjenost celibata. Iza njega stoji jedna nepodijeljenost srca (čistoća različita od bračne), a suvremene optužbe da je celibat kriv za pojavu zlostavljanja u Crkvi su odbačene. O tome piše papa Benedikt u knjizi "Što je kršćanstvo", a njegov suradnik kard. Robert Sarah u knjizi "Bog ili ništa". Zasluga pape Franje je što se danas više govori o "moći i autoritetu" unutar crkvenih odnosa pa su u onim priručnicima definirane pojave kao što su klerikalizam (svećenički i laički), duhovno zlostavljanje, zloporaba savjesti i sl.

Mislim da treba razlikovati celibat i svećeništvo.
Pavao ovdje govori ili daje savjet onima koji su za takav život pozvani ne svima, ne vidim da pavao ovdje smjera na svećenike jer na drugom mjestu u poslanici Timoteju gdje se obraća upravo crkvenim službenicima kaže sljedeće:

Nadglednik dakle treba da je besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, pametan, častan, gostoljubiv, sposoban da uči,
Ne odan piću, ne nasilan, nego i krotak, ne svadljivac, ne lakom;
Koji svojom kućom dobro upravlja i ima poslušnu djecu sa svom čestitošću.
A ako tko ne zna svojom kućom upravljati, kako će se starati za crkvu Božju?

Dakle ovo je upućeno biskupima koji su se u prvim stoljećima kršćanstva uredno ženili i živjeli svetim životima. ( da ne bi sada neki pokušali ovo nadglednik da osporavaju sa time da se to ne odnosi na biskupe i svećenike morati ću ih razočarati jer je to već davno utvrđeno od strane struke na koga se odnosi)

Pa da rezimiram:
A ako tko ne zna svojom kućom upravljati, kako će se starati za crkvu Božju?

Crkva je imala neke svoje razloge da je to kroz povijest mijenjala iz disciplinarnih razloga a ne draga Adrijana iz Biblijskih te isto tako može vratiti na staro ako smatra za potrebnim.

ja koliko znam celibat u KC je uveden u 12. stoljeću?
a ne u 4.