Sve je ovo što se događa dobro.
Zlo je samo nedostatak viđenja dobra ili strah/zabrinutost je nedostatak opažanja ljubavi.
A ljubav se ne može skriti. Ljubav ne nestaje. Ljubav nas prožima.
Ljubav nije odvojena od nas.
No možemo imati privid da je nema, da je nestala i zavladao strah i škrgut zuba.
Možemo odabrati da je Bog odvojen od nas, da je negdje daleko i vreba, sudi... da je neka veća svemoćna verzija nas...
A možemo odabrati uvjereni da je Bog uvijek sa nama, u nama i djeluje odnosima našim kroz/preko nas služeći nam perući nam noge stalno
Događa nam se upravo onako kako smo odabrali.
Svaki je odabir u redu, sve dok nam ne odgovara stanje s tim odabirom.
Obratimo se ponovno birajući kad smo nezadovoljni odabranim.
I tako život živi.
Zar to nije lijepo?
U ljubavi nema pravedno i nepravedno. U zaljubljenosti ne sudimo. U zaljubljenosti nema dobra i zla (odlike prolaznog raspadljivog, tj. osuđivanja).
U ljubavi se prihvaćamo baš takvi kakvi jesmo i služimo si u razumijevanju.
Moja desna ruka radi baš kao i lijeva ruka na svoj osobit način i ne osuđuje jedna drugu, a itekako zna jedna za drugu.
Moje lijevo oko vidi drugačije od desnog tvoreći zajedničku sliku koja je sastavljena od dva pogleda, a da se na to tijelo ne obazire.
Moje ruke i moje oči su dijelovi istog tijela i to znanje zajedništva je ključno za moje zdravlje i moju bit.
Paralelno s tim, ja mogu razumjeti i prihvatiti drugoga kao dio istog Tijela i služiti Nama
Kad pitaš što nam se događa - pa događa se sve po vjeri svakome kako je odlučio.
Nema tu drugačije formule, samo su rezultati drugačiji.
Razmislimo o vjeri: jesmo li odvojeni ili smo jedno Tijelo?
O odgovoru ovisi kako nam je, a odgovor donosimo u slobodi.
Slobodno se usudimo promijeniti odgovor
Mt 7,12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."To je sve, a radost izvire iz Nas.
Očarava nas!
Bogu hvala!