Katolički odgovori

Ja sam samo iznio drugačiju usporedbu Isusovih izjava o sablazni i odsijecanju.
Znam da se teološki to drugačije tumači, no ja sam isto kao i svi mi ljubljeno Božje dijete koje je posebno (posebna kobasa).
Ja prihvaćam tvoj stav, no iznosim svoj.
I sam govoriš da je svatko u svojoj koži.

No moja usporedba ide od vjere da smo svi jedno u istoj koži u Kristu.
Nije to ništa nemoguće, neživotno... No znam da je duboko. Jako duboko!

Ima smisla itekako prihvatiti nas

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Dragi Viz, da se razumijemo potrudit ću se opširnije - kako napisah već rečeno - Divim se tvojoj dubokoj, snažnoj vjeri i pouzdanju u Boga koji jeste u prvome redu(na 1. mjestu) Ljubav, jer iz te LJUBAVI je stvorio sav svemir, pa tako i svakoga od nas. Zašto? Uronjenost Presvetog Trojstva u samoga sebe i spoznaja koje je to blaženstvo biti jedno u Trojici je i "rodila" Očevu zamisao da "NEMA SMISLA da još netko ne doživljava tu sreću-blaženstvo".
I odluka je pala - Bog Otac, Riječju, u sili Duha Svetoga je odlučio stvoriti svijet. Za Oca nema onda-sada! On je ne samo posvuda, nego u posvagda:u trenu stvaranja, u 2.000-toj prije n.e., sada je u našem vremenu...I u svršetku svega svijeta je - nije omeđen/sputan vremenskom "skalom" kao mi (ili Sin i Duh Sveti). Kad otac odluči to je svršeni čin za njega.
On je VIDIO tebe, mene...Dok nije pomišljao stvoriti svijet nije imao pojma kakav ćeš biti. Kao što ti nemaš pojma kakva će vaza i koje cvijeće biti na stolu uz prozor kuće koju još uopće nemaš pojma da ćeš ikada početi graditi. Ali kad bi to odlučio - otprilike bi znao jer znaš koje cvijeće voliš, barem to...
Zašto ovo pišem? Jer je stvorio i anđele, jer se dolikuje Božjem veličanstvu materijalnim svijetom upravljati posredno...Ne "čući" Bog uz nas. Dao nam je naše anđele čuvare.
ON TE VODI, ON pazi na tebe jer si se otvorio Ljubavi. A Ljubav(Božja) je najveća sila. Tko joj se posve otvori taj će zasigurno već za života, na Zemlji postati svet.
Dalje ne moram, zar ne?

Da! Itekako valja o ovoj temi (pa čak i ovako( raspravljati ali pod uvjetom prihvaćanja da smo od nas 100 ljudi potpuno drugačijeg gledišta na bilo što. Sličnih ima možda i 80%, ali istih NE! Komuniciraš li sa svojim Anđelom čuvarom, osjetiš li njegovu intervenciju u određenim trenucima/okolnostima? Ne pitam ovo bez razloga, bez veze. Malo ljudi se obaziru na anđeosko odobravanje ili upozorenje.
Kad bi svatko od nas slušao, barem se trudio osluhnuti taj glas, premda bi mnogi pomislili da je to glas njihove savjesti, uopće ne bi bilo zla u svijetu, ni grijeha.
No...To je možda za otvaranje nove teme...Ili znaš da već postoji? Ako da - koja je?
Ako su anđeli stalno u kontaktu s Bogom, a kad bi mi bili sa svojim Čuvarom - zamisli takav svijet? Nebo na Zemlji! Nebo? Sve se uči. Padalo bi se, ali i dizalo UZ TUĐU POMOĆ i pomoć naših nevidljivih Čuvara. Ne bi bio problem s kajanjem, zar ne? Bog bi nam bio blizu.
Sad se sjetimo rata u Ukrajini...Čitao sam o viđenjima arkanđela Mihaela pred rat na više mjesta Ukrajine. Izmišljotina? Kako za koga. Zlo se spremalo. Onaj koji je u jučer-danas-sutra onima koji su otvorn(ij)a srca su ga vidjeli. No, jesu li molili? Čitao sam da JESU. Bili su ujedinjeni u molitvi, nažalost...na 1000 jedna osoba - malo. I sad je zlo ušetalo u cijeli svijet. NATO savez - kako čujem - nikad ujedinjeniji! Daaa, ujedinjeni da mirno promatraju sav jad, patnje, ubijanje, razaranje Ukrajine. Tko ima srce(a ti ga valjda imaš)otvoreno za ISTINU, naslućuje što znači to "nikad ujedinjeiji"?
Grijeh-Zlo-Moć-Slava-Bogatstvo...Sve sinonimi ili čak istoznačenice prve riječi GRIJEH.
A tko se kaje (vezano uz naziv teme)? Ponajprije bi trebali svi kršćani. I ja i ti što umjesto da molimo za Božje milosti za napaćeni narod (ma za svu Zemlju) mi ovdje dangubimo. OK, ja pred spavanje malo nadoknadim, ali grizem se što mi je dan prošao nedovoljno ispunjen OSLONCEM na Ljubav...
Narode Božji! Što nam se to događa?

Sve je ovo što se događa dobro.

Zlo je samo nedostatak viđenja dobra ili strah/zabrinutost je nedostatak opažanja ljubavi.
A ljubav se ne može skriti. Ljubav ne nestaje. Ljubav nas prožima.
Ljubav nije odvojena od nas.
No možemo imati privid da je nema, da je nestala i zavladao strah i škrgut zuba.

Možemo odabrati da je Bog odvojen od nas, da je negdje daleko i vreba, sudi... da je neka veća svemoćna verzija nas...
A možemo odabrati uvjereni da je Bog uvijek sa nama, u nama i djeluje odnosima našim kroz/preko nas služeći nam perući nam noge stalno

Događa nam se upravo onako kako smo odabrali.
Svaki je odabir u redu, sve dok nam ne odgovara stanje s tim odabirom.
Obratimo se ponovno birajući kad smo nezadovoljni odabranim.

I tako život živi.
Zar to nije lijepo?

U ljubavi nema pravedno i nepravedno. U zaljubljenosti ne sudimo. U zaljubljenosti nema dobra i zla (odlike prolaznog raspadljivog, tj. osuđivanja).
U ljubavi se prihvaćamo baš takvi kakvi jesmo i služimo si u razumijevanju.

Moja desna ruka radi baš kao i lijeva ruka na svoj osobit način i ne osuđuje jedna drugu, a itekako zna jedna za drugu.
Moje lijevo oko vidi drugačije od desnog tvoreći zajedničku sliku koja je sastavljena od dva pogleda, a da se na to tijelo ne obazire.
Moje ruke i moje oči su dijelovi istog tijela i to znanje zajedništva je ključno za moje zdravlje i moju bit.

Paralelno s tim, ja mogu razumjeti i prihvatiti drugoga kao dio istog Tijela i služiti Nama

Kad pitaš što nam se događa - pa događa se sve po vjeri svakome kako je odlučio.
Nema tu drugačije formule, samo su rezultati drugačiji.

Razmislimo o vjeri: jesmo li odvojeni ili smo jedno Tijelo?
O odgovoru ovisi kako nam je, a odgovor donosimo u slobodi.

Slobodno se usudimo promijeniti odgovor

Mt 7,12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

To je sve, a radost izvire iz Nas.
Očarava nas!
Bogu hvala!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da, kao što je tama nedostatak svjetla ili hladnoća nedostatak topline
A da malo ublažimo ozbiljnost teme...JEDNA POUČNA...
Idu dva magarca putem za Jeruzalem. Na ulazu u grad mlađi će zamišljeno:
-Ne razumijem! Jučer, baš od ovog ulaza, dok sam na leđima nosio Isusa, ljudi su mi mahali maslinovim granama, skidali odjeću i bacali pred mene, a gle sad!
-E, moj sinko - reče mu stariji magarac.- Još puno toga moraš naučiti, a sad si naučio da si bez Isusa nitko i ništa.

Istina!
Još dugo ću biti magarac koji se čudi: kako to... kako to?

No Isus nam je dao mnoge pouke, pa i ovu:

Iv 14,30-31
Neću više s vama mnogo govoriti
jer dolazi knez svijeta.
Protiv mene ne može on ništa.
Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.
Ustanite, pođimo odavde!"

Ustanimo bez straha (bez opiranja, u ljubavi) od kneza svijeta sa vjerom u Krista da smo svi jedno Tijelo

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!