Katolički odgovori

Rečenica "Nego, ako te ljuti Crkva i njezin nauk o braku, što ti onda znači crkveno vjenčanje?" od administratora stranice, odnosno osobe koja bi trebala biti kompetentna i davati iste takve odgovore, iskreno jako me žalosti.
Dojma sam da je admin ovdje po kazni..
Crkva je pokazala kroz povijest da zna griješiti, da i te kako zna griješiti. Svi mi katolici kojima katolička vjera nešto znači i koji su se s katoličkim naukom rodili i odrasli pozvani su ispravljati greške i nepravde. Ja ne samo da mislim da imam pravo na kritiziranje, nego smatram da je svatko pozvan na konstruktivnu kritiku.
Kako volim primjere tako ću navesti još jedan iz života koji je istinit:
Muž se zafrkavao i prije i za vrijeme braka. Nije radio niti je htio imati djecu, a supruga je uzdržavala i njega i sebe i htjela je djecu. Kad je supruga vidjela o čemu s eradi i počela inzistirati na odgovornosti on se pokupi i napusti suprugu jer mu je jednostavno dosadilo, imao je neke druge planove.
Posljedica: ona ne može dobiti poništenje braka iako je on pristao na svjedočenje. Crkva ne smatra njegovo svjedočenje dovoljnim. Trebaju još dva svjedoka kojima je on prije braka rekao da će biti u braku...onako....dok bude u redu, a kasnije će vidjeti. P agdje će supruga naći dva svjedoka, pa nije muž pričao svima okolo da se ide malo zafrkavat.
Supruga ne može ponovo ući u brak, ne može uspostaviti obitelj, ne može podizati još jednu katoličku i zdravu obitelj. Mora do kraja svog života biti sama, odbačena i zgažena kao zadnja krpa od iste one Crkve uz koju je odrasla i u čiju je pravednost slijepo vjerovala.
Ima li tu pravde, ja ju ne vidim.

Samo ću ponoviti citat od svog prethodnika Utopije

Mt 23,13
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli."
Lk 11,52
"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući."

"Muž se zafrkavao prije braka..." a gdje je ona gledala kad je uzimala takvoga? Je li ona uistinu željela katolički brak i svjesno rekla da će ga (toga i takvoga) ljubiti u dobru i zlu?
I Crkveni suci su ljudi i kad donose presude, donose ih prema raspoloživim dokazima, a ne prema onome što je nekome u srcu i savjesti.

dobro te je i pitao
crkveno vjenčanje nije obvezno i sad su svi krivi za loš brak osim lude glave

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

Tko je gospođu silio na brak sa zafrkantom???????
Da li je gospođa sama odlučila ući u brak sa zafrkantom???
I šta sad, kako se kome ćefne, one po razvod i ako ga ne dobije, onda udri po Crkvi!!
Daj mi samo reci, gdje je tu granica?? Kada se jednom popusti, gotovo je!!
Stalno netko glumi i izigrava žrtvu, iako ga nitko nije tjerao!!
Gospođa već ima obitelj, izgovarala je zavjete i u dobru i u zlu!! Mene samo zanima, koju vražiju mater ljudi kada izgovaraju " I U ZLU", što pod time misle. Možda misle da pod time spadaju poplave u Zimbabveu, erupcija vulkana u Japanu, požari u Australiji ili samoubilački napadi u Čečeniji, to mi nikako nije jasno!!
Dakle sami se svjesno i bez ikakve prisile odluče za brak s osobom s kojom je mogla imati vremena koliko hoće za upoznavanje, razmatranje, razmišljanje i odluku, i onda pozove brdo ljudi u Crkvu i izgovara zavjete i laže ljudima Pred Bogom koje je zvala i pravi budale od sviju, i sada ako joj se ne udovolje jer eto onaj je skužila da joj "dragi" i nije baš nešto i sada želi da Crkva blagoslovi tu njenu odluku iako je pred Bogom i ljudima lagala u istoj toj Crkvi.
E pa ja bi zalijepio i tebi i toj gospođi šamarčinu, i naredio da se isprićate svim uzvanicima i da im vratite pare i poklone, jer ste pravili budale od njih!!
Više mi je žao onog koji nastrada u saobračajki ni kriv ni dužan, i ostane cijeli život invalid, i nema nazad, i prihvati tako kako je, ali ovi koji stalno izmišljaju, sad bi ovako, sad bi onako, jer eto oni kao imaju pravo!!
Pa nek se slobodno "rastanu" i vjenčaju u matičnom uredu, jer Crkvene odluke ionako nisu bitne niti ju ko više uopće drži za ozbiljno, jer eto svi imaju ravo na sreću, ma koliko imali izbora, ma koliko svjesno lagali i griješili!!
UŽAS!!!!!!

Haha,
zanimljiva stajališta, svakako... i čine mi se dosta isključivima.
Možda sam bio nejasan, gospodja je znala u šta ulazi i nije lagala kada je davala zavjete. Ona je i dalje htjela zadržati i održati brak, ali je muž samoinicijativno otišao kada je došlo vrijeme da pokaže iskrenost svojih datih zavjeta.
Da li je tu gospođa kriva, koje je rješenje za nju?

A što velite na primjer kojeg sam ranije naveo gdje je žena ostavila muža nakon što su dobili bolesno dijete. Ostavila i njega i dijete.
Muž se oženio nakon nekoliko godina ponovo, ali ne može se oženiti u Crkvi jer ga se Crkva odrekla, kao da mu jedno odricanje već nije bilo dovoljno. Njegova druga supruga koja također želi, a ne može dobiti crkveno vjenčanje je "prokleta" od Crkve iako je podnijela najveću moguću žrtvu. Prisvojila je i odgaja tuđe bolesno dijete kao svoje.
Kakva su ovdje stajališta?

Kako misliš da ih se Crkva "odrekla" ili "proklela"? Zar su ekskomunicirani? To sigurno nisu.

Koliko znam, ovaj gospodin je izgubio pravo na ispovijed, pričest i biti kum u Crkvi, što je svojevrsna kazna i tu sam mislio da ga se Crkva odrekla ne pružajući mu svoje milosrđe.
Gospođu Crkva smatra grešnicom i nalazi se u smrtnom grijehu.

Ja bih rekao sa se ovdje radi o velikoj ljubavi i još većoj žrtvi koja nije prepoznata i nagrađena.

Crkva ovakvim zakonom štiti vjernike da ne upadnu u još gori grijeh, a to je nedostojna pričest. Možda misliš da je grijeh neka glupost i da nema veze činiti grijeh. No nije tako. Grijeh nas odvaja od Boga. Kad umremo u stanju smrtnog grijeha odlazimo u pakao. Kad živimo u smrtnom grijehu odvojeni smo od Boga i naš život je sranje. U kršćanskom životu je očekivano da imaš križ i da zagrliš križ. Ljudima koje ovdje navodiš odlazak bračnog druga je križ. Što oni čine? Odbacuju križ , žive u grijehu s drugim osobama i nadaju se dobrom životu. Daleko od toga da i promislim da Bog nije milosrdan, ali ovdje se ne ljubi Boga svom dušom svojom, svim silama i svim umom. I sigurno se ne ljubi bližnjega kao sebe samoga jer se s njim živi u grijehu (smrtnom). Očekivati Božju pomoć,milost i snagu ,a sam si se isključio iz Crkve i sakramenata je neozbiljno od jednog kršćanina. I još suditi Crkvu zbog svog grijeha ???? Malo ozbiljnosti molim te.

Kako misliš da ih se Crkva "odrekla" ili "proklela"? Zar su ekskomunicirani? To sigurno nisu.[/quote]

Koliko znam, ovaj gospodin je izgubio pravo na ispovijed, pričest i biti kum u Crkvi, što je svojevrsna kazna i tu sam mislio da ga se Crkva odrekla ne pružajući mu svoje milosrđe.
Gospođu Crkva smatra grešnicom i nalazi se u smrtnom grijehu.

Ja bih rekao sa se ovdje radi o velikoj ljubavi i još većoj žrtvi koja nije prepoznata i nagrađena.[/quote]

Crkva ovakvim zakonom štiti vjernike da ne upadnu u još gori grijeh, a to je nedostojna pričest. Možda misliš da je grijeh neka glupost i da nema veze činiti grijeh. No nije tako. Grijeh nas odvaja od Boga. Kad umremo u stanju smrtnog grijeha odlazimo u pakao. Kad živimo u smrtnom grijehu odvojeni smo od Boga i naš život je sranje. U kršćanskom životu je očekivano da imaš križ i da zagrliš križ. Ljudima koje ovdje navodiš odlazak bračnog druga je križ. Što oni čine? Odbacuju križ , žive u grijehu s drugim osobama i nadaju se dobrom životu. Daleko od toga da i promislim da Bog nije milosrdan, ali ovdje se ne ljubi Boga svom dušom svojom, svim silama i svim umom. I sigurno se ne ljubi bližnjega kao sebe samoga jer se s njim živi u grijehu (smrtnom). Očekivati Božju pomoć,milost i snagu ,a sam si se isključio iz Crkve i sakramenata je neozbiljno od jednog kršćanina. I još suditi Crkvu zbog svog grijeha ???? Malo ozbiljnosti molim te.[/quote]

Hvala na odgovoru.
stoji Vaša rečenica, ali po meni djelomično "U kršćanskom životu je očekivano da imaš križ i da zagrliš križ".
Križ kojeg ne možeš promijeniti moraš prihvatiti i zagrliti (npr. smrt bližne osobe), međutim križ koji ti se desio samo zato što se druga osoba olako odrekla velikih životnih obaveza, ne mogu prihvatiti. Zašto biti pasivan i prepustiti da ti drugi određuju veličinu križa.

Novo pitanje:) Katolik i nevjernik mogu se vjenčati u Crkvi, to nije ništa novo. Međutim, koliko znam, a ispravite me ako griješim taj brak se kod pokretanja postupka ništavnosti proglašava nevaljalim jer jedan osoba nema sakramenat krštenja.
Ako je to tako, zašto se dozvoljava takvo vjenčanje koje je u startu nevažeće?

napokon netko na ovom forumu s kim se u potpunosti slazem,,,svaka cast Misko na iskrenosti i vrlo realnoj kritici,,na odlicnim pitanjima....

Crkva nas uči da se svaki dan molimo. Da je poželjno odlaziti na sv. Misu što češće. Ispovijedati se redovito i pričeščivati. Uči nas također da se držimo predbračne čistoće tj. da ne griješimo bludno prije braka. Da smo u braku otvoreni životu itd. Uči nas i što je grijeh i kako grijeh utječe na nas i naše bližnje. Zar nije licemjerno optuživati Crkvu ,a da se sami ne držimo onoga što naučava u vjeri i moralu. Crkva tebi i meni ne brani neke grijehe jer te ne voli nego baš obrnuto. Naravno slobodni smo i možemo se odlučiti ne poslušati. Svojim neposluhom griješimo i sami sebe izbacujemo iz Crkve. Nije Crkva kriva što sam ja živio u grijehu. Zar bi Crkva trebala mijenjati Božje zakone i meni ih prilagoditi. Od nas se očekuje da poštujemo ono što Crkva naučava i da ne griješimo. Imamo svu pomoć dok se sami ne izbacimo. Zar misliš da Krist nije snažan i da ti neće pomoći u nošenju križa. Ako ti je važniji snošaj od Boga onda radi snošaj i bludniči. Najlakše je optužiti Crkvu, Boga zbog težine križa i prilagoditi moralne zakone Učiteljstva samom sebi. Međutim to nije nasljedovanje Krista i vodi u sigurnu propast. Ne stavljajući Boga na prvo mjesto u životu i ne ljubeći bližnjega kao sebe samoga (ne ljubiš nekoga ako s njim živiš u grijehu) nije nasljedovanje Isusa Krista. Ovo nije traktat iz moralizma nego mišljenje jednog grešnika i bludnika. Razmisli do čega ti je stalo i preispitaj malo samog sebe. Bog je snažan i nije oslabila njegova desnica. Bog ili grijeh izbor je samo naš.
P.S. Za pitanje iz Crkvenog zakona pričekaj nekog pametnijeg.

Koliko ja znam, brak između ateista i katolika obvezuje katoličku stranu i ne može biti proglašen ništetnim iz razloga ateizma drugog supružnika jer je ta stvar bila uključena u izražavanje privole kod sklapanja braka.
No, meni se čini da ti tražiš načina kako nauk Crkve proglasiti neljudskim što je nonsens. Kad se ljudi vjenčaju, prihvaćaju jedan drugoga do smrti, svjesno i svojevoljno sa svime što će život donijeti i što jedan drugome donesu - ovo ti ili ne znaš ili namjerno zanemaruješ. Zašto?

Čovjeku koji je ožalošćen i duboko pogođen trenutnim zbivanjima u svome životu treba utjeha, podrška, topla riječ i ohrabrenje. Nije lako biti nad ponorom svoga životnog izbora, ranjen i ojađen spoznajom da je sve možda bilo krivo i da je sve zabluda. U takvim trenutcima očaja, teško čovjek može biti u stanju pogledati stvari jasno i bez emocija.
To može biti zamka u koju čovjek upadne i svoju shrvanost okrene u oružje protiv svih koje smatra suodgovornima za svoje stanje, što naravno može biti vlastita interpretacija odgovornosti.
I sad bi bilo dobro pronaći dobar, kvalitetan, ali i srdačan razgovor s nekim svećenikom, ali ne na crti utvrđivanja pravnih detalja, nego ponovnog ohrabrenja čovjeka kako bi sam spoznao u sebi što je prava istina i mogao nastaviti živjeti evanđelje u punini.
Ovakve situacije su veliki test i potrebno je puno molitve i poniznosti da bismo bili spremni primiti svjetlo Kristovo koje rasvjetljuje sve stvari srca, ali nam daje izvanrednu snagu da ih prihvatimo.
Kad se to dogodi, spoznamo da bi sve drugo bila laž i samoobmana koja bi nas na prvom sljedećem zavoju strmoglavila još žešće i dublje.
Molitva za svoga "neprijatelja", tužno je i pomisliti da bi to jednom mogla biti voljena osoba, ali ponekad je tako, molitva ustrajna, pa makar nam se činilo da samo molimo jezikom.
Skrušenost, strpljivost. A tko će to? Nitko bez Gospodina.Zato treba paziti da se od Gospodina ne okrenemo tražeći krivca, a pritom zaboravimo ponešto istrpjeti radi nepravde.

Pokušavam naći neke odgovore koji imaju smisla bez previše tumačenja, ovo je uistinu lijep odgovor, s pogotkom u srijedu, za zamisliti se. Rekao bih da je ovo jedini do sada komentar koji je napisan s čistom namjerom. Hvala.

Moj stav, osobni naravno kao i dojam da pojedini zakoni koji dolaze od Crkve odstupaju od Božijih. Moje osobno vjerovanje da Crkva i Bog nisu isto. Većina pravila uopće nisu pisana ni dti su došla od Boga nego su ih svećenici, biskupi, sveci, pape, znači ipak ljudi kroz stoljeća različito tumačili i prilagođavali.
Nema smisla nabrajati sada neka pravila kroz povijest koja su narušavala ugled Crkve, ali to je, bar meni dokaz da Crkva i Bog nisu isto.
Ja se odem svake nedjelje u Crkvu pomoliti Bogu uz još koju dnevnu molitvu, jer znam da je Bog tu, ali to ne znači da razumijem sva crkvena pravila i da se s njima slažem ida ih ne smijem komentirati.
Ponekad mi se čini, a to sam primijetio i ovdje na forumu da kada crkveni dostojanstvenici, na čijim je leđima uistinu težak teret bez obzira što pojedinci misle drugačije, nemaju neki odgovor ili ne znaju kako pomoći samo kažu to ti je tako uzmi ili ostavi, to je križ kojeg moraš nositi šuti i nosi ga. Ovo je moj dojam.

Pa dobro, ako nemaš povjerenja u Crkvu, možda imaš u Sveto Pismo? Pronalaziš li u Isusovu naučavanju (ili nauku Sv. Pavla) nešto što bitno proturječi crkvenom stajalištu o nerazrješivosti braka?