Katolički odgovori

Mislim, da ćemo se svi složiti kako postoji kriza na individualnom i društvenom području, naročito u gradovima naše zemlje. Suvremeni način života je unio promjene u odnosu na prošla vremena. Današnja župa nije samo plod crkvenih propisa već i tradicija, običaja, raznih prilika i neprilika specifičnih za određeni kraj.

Pogledajmo taj „vinograd Gospodnji“ u koji smo od gospodina stavljeni i u koji smo obećali poći. Pogledajmo Hrvatsku kao Vinograd Gospodnji, što možemo vidjeti? Većina Hrvata katolika ne poštuje nedjelju. Neki Hrvati katolici varaju svoje sunarodnjake kad god im se pruži prilika. Mito i korupcija cvatu među Hrvatima katolicima uz izgovor da to svi čine....

Ako uzmemo da smo svi Crkva možemo li mi svi izvršiti jedno temeljito preispitivanje (savjesti), odnosno ozbiljno i iskreno promišljanje, što danas i ovdje nije prikladno u službi evangelizacije, tj. što bi trebalo promijeniti u konkretizaciji kršćanskih (evanđeoskih) načela u današnjem suvremenom svijetu.

Mogu li postojeći modeli pastorala adekvatno odgovoriti suvremenim potrebama? Moram podvući kako mislim na pastoral suvremenog čovjeka a ne na strukturu župe.
Je li evangelizatorski rad Crkve (pa tako i župe kao osnovne stanice Crkve) završen, pa da možemo sklopiti ruke i ništa ne raditi?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja bi istaknuo primjer sv. Ivana Vianneya koji je molitvom, pokorom, i satima klecanja pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu obnovio citavu svoju zupu. To je vazno jer i danas zupe u kojima se prakticira poboznost i klanjanje Euharistijskom Isusu su za razliku od ostalih zupa duhovno i vjerski jace razvijene.

_________________
IN nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

Možeš li to pojasniti nekim primjerima?

Pa, ja bi istaknuo vlc. Milana Loncarica, zupnika u zupi sv. Martina, Virje, u Varazdinskoj biskupiji. Stanje nije idealno, ali otkako je on dosao za zupnika, uveo redovito klanjanje, i zupa se pomalo pocela buditi, ljudi se mijenjaju, vise su u crkvi nego prije i oni koji dolaze u crkvu mole za cijelo selo.

_________________
IN nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

Kakav je vjerski život u Virju bio prije dolaska velečasnog Lončarića? Možeš li to ukratko opisati, radi toga da opišemo stanje koje treba mijenjati.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pa prije je jedini dogadjaj u zupi bila Euharistija. Vlc. Loncaric uveo je Euharistijsko klanjanje, Biblijsku pouku otvorenu za sve koji zele proucavati Bibliju, uveo je zupski vjeronauk, a povremeno i organizira duhovne obnove. Uvijek je ljudima na raspolaganju. Osjeti se promjena u zupi, zivnula je.

_________________
IN nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

Činjenica je da mnoge župe u Lici, Istri i drugdje nemaju mogućnosti svakodnevne sv. Mise jer nemaju svećenika. Što bi u tom slučaju bilo rješenje?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pa ja mislim da bi se vjernici trebali okupit bar jednom tjedno osim Nedjelje na molitvu, kao neka molitvena zajednica. Posebno ako nemaju mogucnost ni Nedjeljne Euharistije trebali bi se bar okupit i citati Bibliju. A nasi biskupi bi trebali prosiriti "trajni dakonat" tako da sve zupe imaju stalnog predstavnika Crkve svaku Ned. na raspolaganju da ih bar Pricesti i navijesti im Evandelje.

_________________
IN nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

_________________
Biti i ostati čovjek usprkos svemu - eh to je moja želja.

Mislim da ovisi i o župljanima ali i o župniku. Već smo pisali da neki u župama imaju problema kad žele djelovati npr Neokatekumenski put, Karizmatici itd.
Anny se dotakla i institucije župnog pastoralnog vijeća. Koja bi njegova uloga bila u tim slučajevima?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

_________________
Biti i ostati čovjek usprkos svemu - eh to je moja želja.

Ako možda nije sve sročeno strogo ''po žnori'' razmišljanje ti je za pet. Potpuno se slažem s tobom. Koliko bi mi svećenici toga htjeli u župi provesti, ali nema interesenata. Globalno ipak prevladava inercija. Što to treba? Toga nikad nije bilo..... Vidio sam i u velikim župnim zajednicama kako su u svim aktivnostima uvijek isti vjernici. LJudi ne žele obaveze, ne žele žrtvovati svoje slobodno vrijeme. Kao da ih guši sve što dolazi iz župne inicijative. Svako malo čujem ispriku djece: nismo u nedjelju bili u župi na misi jer smo bili na Bistrici. To je u jednu ruku ok. ali na Bistricu smo išli organizirano kao i na Trsat.... Ne, mi želimo kada i kako nama paše.
Imamo divne mlade animatore. Zauzeti su ali slaba podrška ostalih. Minimalizam prevladava i u njemu se gušimo.
Ljudi moji tako je na svim područjima društvenog života. Htjeli bi da nam je mjesto lijepo i uredno, zanimljivo za one koji ga posjete; međutim, kad se traži malo odricanja i žrtvovanja slobodnog vremena za kakvu akciju, e, onda sve zapne. Ili, neka plate pa ćemo ići.

Mislim da imam nešto za reći o ovoj temi...
Prvo o Klanjanju i plodovima. Umojoj župi, gdje sam i član Pastoralnog vijeća, svakog četvrtka, nakon večernje svete Mise,održava se klanjanje pred Presvetim pod župnikovim vodstvom, a u sve ostale dane, osim nedjelje, Presveto je izloženo od 21 do 22 sata i može se doći u crkvu i tiho se klanjati.
Nadalje, pola sata prije svake svete Mise (dvije radnim danom, četiri nedjeljom) je mogućnost za Ispovijed.
Župa polako, ali sigurno napreduje u duhovnosti i plodovima, premda je to još daleko od onoga što bi trebalo biti, s obzirom na broj stanovnika u župi (15 000).
Mislim da kvalitetan rad i rezultati mogu proizaći samo iz povezanosti sa Isusom, tj. prohodnosti za njegov plan sa svakim od nas. Prvenstveno župnika, a onda i pastoralnih suradnika. Sviđa mi se poredba sa župnikom arškim, a vidim dodirne točke s njegovim radom i nastojanjem u svojoj župi. Dakle, ako nema "connectanosti" s Nebom (izraz jedne sestre župljanke) sve je jalovo....
Baš prošli vikend župnik je organizirao, na inicijativu župskog pastoralnog vijeća, duhovnu obnovu za pastoralno vijeće u jednom samostanu kod otaca Pavlina. Molitva ,zbližavanje, zajedništvo, nove inicijative....dojmovi su divni. Inače to je novi, ovogodišnji saziv pastoralnog vijeća, koje je bitno brojčano smanjeno, ali se gledalo na kvalitetu pri sastevljanju kandidatske liste. Napravljen je, po mom sudu, dobar omjer "Marti i Marija". Neka Milost Gospodina bude s nama.

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

S ovim se slažem zato me i čudi ako se guši inicijativa koja dođe od vjernika da bi se organizirali u neki odobreni i provjereni vid.
Ima i takvih slučajeva.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da se mora naći način da se ostvari kontakt između vernika i sveštenika koji neće biti strogo oficijelan kao što je recimo prilikom mise, krštenja, sahrane i sl.Izgleda da je veći deo sveštenika svoje delovanje sveo na te službe koje mora da "odradi" a da za neki drugi kontakt sa vernicima nema ili ne želi da ima vremena.Naj prostiji način bi bio da recimo pripremaju barem dva puta mesečno nešto u smislu predavanja ili veronauka gde bi u opuštenijoj atmosferi mogli da pojašnjavaju neke teme koje su bliske vernicima pa i ateistima, a takvih tema ima.Recimo: zašto i kako umiremo, bolest i kako pomaže vera u tim situacijama, zašto se krstimo, koliko puta dobijamo novi život,čiji je greh abortus itd.Problem jeste u tome koliko je sveštenik spreman da odvoji vreme da bi se pripremio, koliko je vičan govorništvu i sl.Ako ima zainteresovanih za molitvene grupe, neokatekumenski put ili slične aktivnosti zašto je problem da se to podpomogne ličnim radom, ako sveštenik nemože sam sigurno ima laika koji bi mu mogli bar malo pomoći.Zaista bi se moglo puno govoriti i verovatno da bi se neka ideja i mogla ostvariti ali svakako da ipak sve u mnogome zavisi od sveštenih lica.Da se razumemo ja njih ne prozivam da su krivi niti ih osuđujem za nerad, jednostavno sve se kreće velikom brzinom i zaista je teško uklapati se u te tokove.