U pravu si Angeluse oko ovoga „Cijediš komarca a gutaš devu“. Isto tako valja primijetiti da Krizostom uporno miče žarište rasprave s teksta iz Djela Apostolska 20, 7-12, i odvlači na druge citate iz Biblije. Iako njegova denominacija ima "Veliki teološki i naučni aparat“ koji (
viewtopic.php?f=3&t=43&start=0&st=0&sk=t&sd=a&p=178&view=show#p178 ) daje upute kako raspravljati o pojedinim citatima iz Biblije, sad se vidi da ne pali uvijek, ta forma prepisivanja, onoga što se od aparata dobije. Pogotovo ako se da citat na koji aparat nema odgovor. Što onda ostaje nego pokušati prebaciti raspravu na drugi citat te ako se može zagušiti jasno pitanje trpajući tone teksta.
No ipak kad se ima tradiciju i kad se je u Crkvi koju je Krist utemeljio niti ove popularno psihološke ekskivaže ne mogu zbuniti vjernike koji nemaju iza leđa "Veliki teološki i naučni aparat“ što im daje upute.
Dakle što kaže Krizostom:
Krizostom je napisao/la:
Što se tiče ovog događaja, sličan je onomu kad su Ilija (1 Kr 17,17) i kasnije Elizej (2 Kr 4, 32-36) legli na dijete u kojega se duša (nefeš) vratila...naravno da dualisti tumače ove događaje kao potvrdu da je duša neka neovisna jedinka koja se može vratiti nakon što je napustila tijelo...Pavao u slučaju Eutiha piše da je duša (psyche) u njemu, premda je tijelo ležalo mrtvo....pravi odgovor je da je duša još uvijek bila u Eutihu, ne zato što nije otišla, već zato što je Pavao, nakon što je obujmio mladića, osjetio da mu se disanje vraća i da se vraća u život....još uvijek je bio živa duša...
.....
No ako se tko potrudio pa pročitao citate koje on navodi vidio je koliko uzalud „cijedi komarca“. No za one koji nisu tražili citate pogledajmo ih:
Prvo 1 Kr 17,17-22
17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.
18Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"
19On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.
20Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"
21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"
22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.Prvo ovdje Krizostom uzima samo 17 redak koji opisuje kako dječak nije disao ali redci koji slijede totalno pobijaju njegovu tvrdnju da je duša bila u dječaku.
Redak 21 pokazuje da Ilija moli Boga da se duša vrati u dijete. Dakle Biblija kaže jdeno a Krizostom sasvim suprotno, citat 22 je baš eksplicitniji. Bog uslišava molitvu i dječak oživi. Dakle Biblija kaže jedno a Krizostom sasvim suprotno uzme samo 17 redak ali ostalo neće vidjeti.
Što se tiče događaja iz 2 Kr 4, 32-36 pogledajmo i njega:
32Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji.
33Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.
34Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo.
35Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči.
36I zovnu Elizej Gehazija i reče: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: "Uzmi svoga sina."Svatko vidi da ovdje nema govora o duši. Citat 32 opisuje vanjsko stanje dječaka on izgleda kao mrtav ali iz daljnjeg teksta se ne vidi da je tako i bilo. Hoću reći da se ovim citatom ne može dokazati ništa i nepotrebno je citiran, pogotovo je nebitan redak 36.
Iako se naša Katolička vjera ne temelji samo na zapisanoj Riječi Božjoj u Bibliji već i na onoj nezapisanoj koja je prisutna u Svetoj Predaji i tradiciji, nigdje se ne protivi zapisanoj Riječi.
Hvala ti Isuse za nauk i vjeru koja nas obavezuje, na čuvanje i življenje.