Paskal je napisao/la:
Kad sam bio u pubertetu isto sam volio rock,metal,techno.I sad nakon par godina kad se vratim unatrag imam dojam da je dosta mraka u toj glazbi i toj ikonografiji.Ovaj The Prodigy nisam slušao ali kad u google ubacim slike taj pjevač ima nekoliko piercinga na glavi obojanu kosu u zeleno našminkane oči u crno plaženje jezika tetovaže lančine...Zar su to obilježja normalne osobe i katolika?Kakav on primjer daje?Koga predstavlja na što asocira?Što njegovi tekstovi govore kakve poruke ostavlja.Neka odgovori svatko za sebe.Meni se sada od takvih ledi krv u žilama jer ne promiču ništa korisno nego samo mrak i služenje zlomu.Ali nemojte me krivo shvatiti nije baš sve negativno samo se moraju dobro otvoriti oči i uši ako sam već vjernik uzeti slušati ono dobro a takve stvari početi lagano ignorirati.
Apsolutno sve napisano stoji... Kad sam prvi put čula za njih imali su pjesmu "No good". To je bio veliki hit. Nešto neobično, tajanstveno. Grupa je izgledala samozatajna jer se nigdje nisu pojavljavali, niti u spotu. Nitko nije znao kako izgledaju. Tekst pjesme činio se cool, onako samouvjereno i anarhistički:
>You're no good for me,
I don't need nobody.
Don't need no one,
that's no good for me.
Naizgled banalno, ali tema pjesme je u suštini oholost, bojim se da ništa drugo...