Katolički odgovori

"Za nas vjernike predstavlja fizičko i moralno zlo u svijetu velik problem i čak iskušenje. Odgovori naše vjere jesu istiniti i mi ih kao takve prihvaćamo osobnom vjerom i vjerom Crkve.

Prihvaćamo vjerom da je Bog stvorio sve postojeće ex nihilo, iz ništa, i da održava na životu sve što jest i kakvo jest. Prihvaćamo istinu o istočnom grijehu, o sotoni, o krivnji, o kazni, o nebu i paklu. No, te istine naše vjere nas ne umiruju nego provociraju u nama nova i teža pitanja.

Pitamo dolazi li zlo na svijet činom neposlušnosti prvog čovjeka ili pak je ono već prisutno u svijetu od početka, primjerice u obliku fizičkog zla kao prirodne katastrofe, o kojima nas izvještavaju prirodne znanosti da su se događale prije nego je postao čovjek? Time potvrđuje današnja znanost mišljenje sv. Ireneja Lionskog koji kaže da zlo ne dolazi na svijet zbog pada prvog čovjeka nego je ono prisutno stvaranjem i radi toga je svijet potreban otkupljenja od početka postojanja (2. st., Gloria Dei vivens homo)." *

Ako uzmemo u obzir Sveto Pismo (prva poglavlja o Stvaranju svijeta) po prisutnosti zmije u rajskom vrtu vidimo da je zlo postojalo u svijetu prije prvog čovjekovog grijeha, te nam ono ne govori puno o uzrocima zla u svijetu.
Stvoritelj pak je od samog početka pozvao čovjeka da zemljom gospodari, da se plodi i množi, te napuči zemlju, što znači da nas je Bog na neki način uzeo za suradnike u stvaranju svijeta. Otuda možda i ona početna nesavršenost, koja traje do danas, a koja kulminira u grijehu (otpadu od Stvoritelja) i nema drugačijeg izlaza i spasa osim u Otkupljenju.

Jeste li kada razmišljali o svemu tome?

* http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=20086
http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=20130

Kao prvo da kažem da ti je naslov teme užas apstraktan.
Dalje, nisam čitao ovo s linkova ali ovo mi je zapelo za oko:



Što bi to konkretno imalo značiti? Da je Bog u samom početku stvorio dobro i zlo? Nije li to pogrešno? Svi znamo kako je zlo nastalo - činom neposlušnosti jednog od anđela.

Nikako ne mogu prihvatiti mišljenje da je zlo "prisutno stvaranjem" (možda je u samoj toj izjavi štogod nedorečenog - na što je konkretno mislio sv. Irenej?) jer ako je tako onda ispada da je Bog stvorio i dobro i zlo i eto nas u dualizmu. Mislim da u tom slučaju i ne trebamo otkupljenje niti križ nego možemo istaknuti yin-yang simbol.
Malo mi je zbrčkana cijela ova priča. (Jeste da sam "leteći" danas i nemam baš puno vremena, ali eto... Uglavnom, skužajte ako sam "mašio ceo fudbal").

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15

Ako bismo kao odgovor na pitanje zašto je svijet nesavršen i odakle zlo, uzeli neposlušnost jednog anđela, time bismo njemu pripisali ogroman (prevelik!) utjecaj i na grijehe ljudskog roda i na fizičko zlo u svijetu (npr. prirodne katastrofe). A on je ipak samo stvorenje. Zašto ga Bog nije spriječio u tome? Zašto Bog kao da dopušta (...ako dopušta) takav velik utjecaj na sve ostalo stvorenje? Zašto ga nije uništio u početku? Zašto ga je uopće stvorio nesavršenim?

S druge strane, naravno da Bog nije stvorio ništa loše niti ne postoji neki drugi bog koji bi bio zao i radio kontra Boga Stvoritelja (dualizam).
Što se tiče anđela, oni su sagriješili, ali ne će biti otkupljeni kao što će to biti čovjek… To je druga tema.

PS. Linkove sam stavila da kad se uhvati malo vremena pročitaju. Dobro je postavljati si pitanja i razmišljati o tome. Naslov je apstraktan jer je tema pomalo filozofsko-teološka, ne baš nužno sa citatima iz Katekizma. Da se izbjegnu zachatavanja onih koji se razumiju samo u „fudbal“…

Naslov je odlično izabran a nužno je pročitati tekstove s linkova uvodnog posta ako se želi ozbiljno raspraviti.
Što se tiče tekstova iz Glasa Koncila nisam zadovoljan što je Josip Sabol u rubrici "Teološki osvrt" odustao od pojma iz naslova i koristio pojmove koji izazivaju stanovitu zabunu u odnosu na proglašene dogme Katoličke Crkve. Sporan je pojam "fizičko zlo" pod kojim autor smatra prirodne katastrofe ali i bolesti te patnju. Mislim da je kao teolog trebao poći od toga kako je Bog stvorio svijet i smatrao ga dobrim te je to više puta u Bibliji naglašeno. Možebitne određene nesavršenosti poput prirodnih nepogoda (tu ne mislim na smrti, bolesti i patnju koji su posljedice Istočnog grijeha) ne moraju biti nužno zle. Isto tako trebalo bi razjasniti može li se pojam "smrt i patnja" vezati uz životinje, biljke i prirodne pojave? Ja ne znam za crkveni dokument koji izričito traži da se pojmovi poput "smrti" važe i za životinje i biljke.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Koliko vidim, autor razdvaja dva pojma: fizičko i moralno zlo (grijeh). Nekad se smatralo da oba imaju svoje ishodište u istočnom grijehu i tu je priča obično završavala. Ali ako uzmemo u obzir da je fizičko zlo (uključujući i smrt, bolest i patnju u prirodi) postojalo puno prije čovjeka (i čovjekovog grijeha), onda moramo priznati da uzrok zla jednostavno ne znamo. I sad slijedi mogući odgovor...

Da stvari nazovemo svojim pravim imenom, zaključili bismo da fizičko zlo i nije zlo u užem teološkom smislu riječi, nego da je sve to zapravo posljedica nesavršenosti prirodnog svijeta, kojeg je Bog stvorio dobrim, ali ne i savršenim. Tako, pošto u prirodi među biljkama i životinjama zapravo nema grijeha (nema ni morala) njihova patnja, bolest i prolaznost nisu posljedice nečijeg grijeha, nego Božja volja kojoj mi ne možemo dokučiti smisao čistom logikom nego samo vjerom.

Tako, ako iz razmišljanja izuzmemo Boga, izuzmemo Kristovo otkupljenje i obećanje „novog neba i nove zemlje“, izuzmemo iskustvo da i zlo ponekad može voditi k dobru i da je Božja ljubav svemoguća, tada pitanje zla u svijetu uopće ne bi imalo svoj odgovor ni svoj smisao.
Pitanje zla je provokacija čovjekovom duhu u kojem on sam otkriva da nije savršen, te da bez Boga ne bi mogao pronaći odgovarajući stav.

Ne znam jesam li razumljiva…

A kad se to prestalo smatrati da nemaju ishodište u Istočnom grijehu?
Meni je jasno kojim se problemom Sabol hoće baviti no pristajanjem na ovu filozofsku podjelu (ne teološku) koju promovira filozof Alvin Carl Plantinga, on zapravo unosi više zabune i relativizacije nego što nešto objašnjava. Doduše i katekizam barata s pojmovima fizičko i moralno zlo no ne objašnjava ih na gore navedeni način.
Zapravo krucijalno je pitanje: Zašto Bog nije stvorio tako savršen svijet da u njemu ne mogne biti nikakva zla?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Otkad prirodne znanosti izazivaju teologiju da preispita svoja dosadašnja „gotova rješenja“, jer se može raditi jednostavno o drugačijem redoslijedu događaja. Čovjek je stvoren tek 6. dan, veli Sveto Pismo, dakle sve je stvoreno praktički prije njega. Nauk o istočnom grijehu objašnjava puno toga, ali nauk o Stvaranju možda još i više. Na kraju 2. članka J. Sabola ima izreka sv. Ireneja Lionskog o nedovršenosti prvog stvaranja koje svoje pravo dovršenje ima u Isusu Kristu i u njegovom Otkupljenju čovječanstva, znači u sadašnjosti ali i budućnosti. O tome se teologija dakle bavila i puno prije.


Ta filozofska podjela (koja meni uopće nije problematična) izaziva tradicionalno teološko gledište na (samo)preispitivanje. Koliko je toga u teologiju ušlo jednostavno iz „ljudskog kuta“, dakle ograničenog ljudskog shvaćanja, a koliko je zapravo istinski tumačena Božja objava.

Pozdrav,
o ovoj temi sam i sama razmišljala mnogo,neki slijed logike me doveo do ovakvog razmišljanja:
Bog je u početku bio sam, pošto je on oduvijek i jedini Bog, kad je odlučio da stvori stvorenja dao im je slobodnu volju,razlog-ako bi stvorenje služilo gospodaru bez mogućnosti biranja to bi bilo ropstvo a to nije pravedno.S obzirom da je Bog pravedan bića imaju pravo odlučiti se da li će poštivati njegovu volju i služiti mu ili ne. Prvo ne je bilo sjeme zla koje se dalje razvilo. Po toj logici Bog je dopustio zlo ali nije ga stvorio.Jednostavno zato da pokaže da nema ništa bolje od onoga što je on stvorio za sebe i one koji su s njim.

Pozdrav i dobro nam došla!
Slažem se s tobom u vezi napisanog, jer sve polazi od toga što nas je Bog stvorio iz ljubavi, a ne kao nekakve lutke na koncu.
Zato mislim da neki ljudi koji se bune protiv Boga, sasvim pogrešno zamišljaju Njegov "autoritet". Uvijek mi je zanimljiva za razmatrati ona slika iz Knjige postanka u kojoj Bog zabranjuje Adamu i Evi jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla. Ta zabrana nije bila radi očuvanja Njegovog autoriteta, nego radi sreće i dobra čovjeka. Ali on to u početku nije znao - trebao je vjerovati, ali pošto nije imao iskustva drugačijeg, nije mogao cijeniti to Božje povjerenje.

Isto tako, Bog nas je otkupio Isusovom smrću na križu, ali za naše je dobro pitanje: prihvaćamo li mi taj dar svjesno i slobodnom voljom?
U jednoj knjižici dr. Antona Tamaruta ima simbolična misao: na početku je Stvaranja Bog zapovijedio Adamu i Evi: "S onoga stabla da niste jeli!" Zmija ih je prevarila riječima : "Ako budete jeli, otvorit će vam se oči...!" Ali uzalud, postali su duhovno slijepi... Isus je na Posljednjoj večeri kad je ustanovio sakrament euharistije rekao za čovjekovo spasenje: "Uzmite i jedite!" da bi ponovno progledali na duhovan način, na način kao što nas Bog vidi...