Katolički odgovori

Imati mišljenje na bazi provociranja je jeftina i prozirna stvar.
Imaš mišljenje, vauuu!!
I misliš da ti je zbog toga dopušteno pisati svakakve predrasude i gluposti.
Ma zamisli, on ima mišljenje!!
Pa imam i ja mišljenje, da je tvoje mišljenje sastavljeno iz mržnje i zavisti.
Kažeš da priča gluposti o ljubljenju neprijatelja, jel i to mišljenje?? Na temelju čega?? Naravno na predrasudi, zavisti i pakosti.
To što si nevjenik, ne daje ti pravo da pišeš neargumentirane gluposti, da pojednostavim, provociraš, pa se onda praviš žrtvom i glumiš kao“potjerali me, ma kakvi su to katolici“, ali to je izlizana fora koja više ne prolazi baš nigdje.
Da si imalo moralan, sam bi se izgubio sa svojim mišljenjem na bazi ničeg, ovako nemožeš a da ne provociraš, opet zamisli, na bazi nićeg.
On ima mišljenje, ma zamisli samo, kako slatko!!

Svakako ti se ispričavam i divim ako ti možeš ljubiti svoje neprijatelje, svaka čast jer svojim snagama to nitko ne može i takvo nešto naš svijet drži ludošću. Isus traži ovakvu ljubav:
"Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju."
"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? (Lk 6,27-28, 32-33)

Zato i ljubav prema neprijatelju nije teoretsko čuvstvo prema kojemu protivniku ne bismo željeli nikakvo zlo ili ne bismo prvi počeli nešto protiv njega. To je ljubav koja se sastoji od konkretnih čina milosrđa i pomoći osobama koje su nam po našem uvjerenju nanijele neko zlo.

Ja konkretno ne bi mogao voliti osobu koja meni osobno ucini veliko zlo (ili mojim bliznjima), osim ako kasnijim ponasanjem iskreno ne nastoji popraviti ucinjeno. Ali mogao bi ne osjecati mrznju protiv njega, mogao bi se suzdrzati od osvete i iskreno mislim da gotovo svi vjernici mogu doseci ovu razinu prastanja. Ne vise od toga. Sumnjam da bi i vjernici mogli voljeti svog neprijatelja, jer je to u suprotnosti s nasom prirodom. Slazem se s Giovijem da bi se to u suvremenom svijetu moglo interpretirati kao ludost, osim ako netko nije vodjen necim sto bi mogao definirati ideologijom.

Po mom misljenju, ono sto su stimrol i edargrim htjeli ukazati je da u stvari nema prakticne razlike izmedju vjernika i nevjernika po kolicini zlih radnji ili manjka empatije. Vec sam primjetio da medju vjernicima kruzi taj mit da je nevjernik zao po samom svom statusu nevjerovanja, a to je i sluzbeni stav crkve. Pitam vas, ako je tako, zasto kod ateista nije prisutna veca razina zlog ili nasilnog ponasanja? Zasto ateisti imaju jednaku razinu empatije prema bliznjem i u prosjeku vecu toleranciju prema razlicitom? I zasto ateisti pocine puno manje kaznenih djela od vjernika (mogu podastrijeti dokaze za ovaj podatak)?

Zato sto ti koji se nazivaju vjernicima a cine losa djela zapravo i nisu pravi vjernici/katolici/krscani.
Isto kao sto ni SDPovac nije katolik bez obzira sto on misli da je.

_________________
‎"Vi ste zarobljenici civiliziranog sustava koji vas više ili manje primorava da nastavljate razarati svijet kako biste živjeli." ~ Ishmael

Da je baba muško, zvala bi se Duško!

Ima ljudi koji to uistinu jesu postupili, trenutno mi na pamet pada sv.Rita!
Ali definitivno da ih ima, samo mi se ne da sad kopati!
Evo ti i poznat slučaj kod nas, vojnik koji je došao iz Afganistana, i kojem je žena smrskala noge u pijanom stanju, i ne samo da je oprostio, nego su postali i istinski prijatelji!! A naravno da takvih slučaja ima!!


Što je za tebe vjernik a što "vjernik", tu možeš podturit sve i svašta.
A mit o tome da je nevjernik zao ste si sami prišili, pa da ispadnete ugnjeteni i da se nad vama čovjek žalosti, a usto odmah i osudi te "vjernike".
I molim te pokaži taj službneni stav Crkve? Gdje to piše! Ovo je ipak ozbiljna optužba, pogotovo za nekog tko se smata pametnim!


U pravu si, tako je!!
Nemoraš ti dati dokaz, ja ću!!
Najveći zločinac 20. stoljeća, odgovoran za smrt čak 50 milijuna ljudi, Kinez je Mao Tse-tung (Mao Zedong). Taj političar, vojskovođa i državnik smatra se najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti, a kriv je za smrt 50 milijuna stanovnika Kine za vrijeme umjetno izazvane velike gladi pedesetih godina, te torture i progona od 1966. do 1969. godine za vrijeme 'kulturne revolucije'. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, u ostatku svijeta, osobito među antikomunističkom javnošću, smatraju ga jednim od najvećih zlotvora 20. stoljeća.

No, ni njegov susjed nije mnogo zaostao. Sovjetskom diktatoru Josifu Visarionoviču Džugašviliju ili Staljinu na dušu se stavlja odgovornost za smaknuće 40 milijuna ljudi. Obzirom da je smatrao da je ''ubojstvo jednoga tragedija, a ubojstvo mnogih statistika'', vjerojatno je umro čiste savjesti. Upola ''bolji'' bio je Adolf Hitler, jer kriv je za smrt ''samo'' 20 milijuna ljudi, dok njegove ideje i danas nose žrtve.

Četvrti na listi dugogodišnji je kineski diktator Čang Kaj Šek, odgovoran za smrt 10 milijuna ljudi. Ironije je da su ga na Zapadu slavili kao jednog od vođa demokratske koalicije. Sa 4 milijuna žrtava slijedi ga Vladimir Iljič Uljanov, ili poznatiji Lenjin, revolucionar koji je nasilnim rušenjem stoljećima uspostavljanog carstva ruskih dinastija stvorio komunističko-boljševički režim.

Na šestu poziciju zloglasnih 'Top 10' zasjeo je Japanac Tojo Hideki (3 milijuna žrtava), a iza njega je utemeljitelj Crvenih Khmera Pol Pot (2 milijuna žrtava). Osmi je etiopski marksist Mengitsu, ubojica cara Haile Selassija i odgovoran za smrt 2 milijuna žrtava, a predzadnji Yahya Khan iz Pakistana sa milijun žrtava.

Na posljednje, deseto mjesto liste najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća, Bild je uvrstio bivšeg doživotnog predsjednika Jugoslavije, maršala JOSIPA BROZA TITA. Organizator i vođa Narodnooslobodilačkog rata (1941.-1945.), neprikosnoveni vođa SFRJ tijekom 35 godina, priznati vojskovođa i političar, vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za smrt samo 1 milijun ljudi

I još nešto, što bi trebao shvatiti iz gornjih postova. Nije vjernik svatko tko misli da vjeruje napr. u Krista i radi po svom, izgradi sebi svoj neki model katoličanstva i udri. A takvih je danas najviše, mnogi su se i "izbacili" iz Crkve a da to niti ne kuže! Svatko tko ne slijedi, ili ne pokušava slijediti Kristov nauk, taj se ne može nazvati vjernikom jer je to nemoguće!!
Papir ionako svašta trpi!!!

Ovo je samo stvar statistike koja ne vidi tko želi živjeti vjeru a tko se samo na papiru naziva katolikom. No loša djela mogu činiti i vjernici, i čine ih jer nisu savršeni ni bezgrešni, ali postoji pomak u odnosu na prije. Nekome tko se drogirao dok je bio praktičan ne-vjernik, već je velika razlika što se sada ne drogira i polako uspostavlja normalan život. Crkva ne odbacuje ni ubojicu ni prostitutku niti najgore griješnike ako se obrate i žele živjeti po Evanđelju, mada neće preko noći postati sveti. Ono što sam već spomenuo, vjernik je uvijek bolji, bolji od onoga što je bio kao bezbožnik, tu je velika razlika.

Atheos, dobro si primjetio da nije u ljudskoj naravi da može potpuno prekinuti krug zla. Ne može, može samo do neke mjere, dalje ne ide. Eto kao ne-vjernik čak ne možeš vjerovati da jedan čovjek može tako ljubiti svoje neprijatelje, makar sveci Crkve i mnogi drugi to potvrđuju, ne svojim snagama, već samo prihvaćanjem Božje ljubavi. Kad očito ne ide po ljudskoj naravi (ranjenoj grijehom), onda je nužno nešto nad-naravno - Bog, da mogu tako činiti, bez vjere to nije moguće.

Svaka čast!!
Napokon da se bar jednom složim s tobom.
Nije uzalud Krist rekao: "stado moje malo"(Lk 12, 32)

Knjiga koristi pojam kršćanstvo, ne zbog toga da zaobiđe katolike, nego da skrati pojam na ono što je suština naše vjere i zajedničko je još uvijek Crkvama i nekim crkvenim zajednicama koje se nazivaju Kristovima. A to je etika sadržana u Evanđelju, bez koje, kako navodi autor, ne bi bio moguć niti izvediv ni liberalizam niti demokracija. Bez one praktične kršćanske etike svi ti svjetonazori vodili bi u rasulo i kaos. Da bi se to do kraja shvatilo, potrebnije je učiti što Crkva govori o nečemu i proučavati one koje daje za primjer (svece), jer mi sami dok još nismo obraćeni ne možemo pravo ni razlučivati osobe oko nas. Moj primjer, recimo: one kojima sam se nekada uistinu divila i zavidjela im danas doživljavam kao da su prazni i bijedni, a one koje sam prije zaobilazila i sažalijevala, danas mi se čine vrlo plemeniti i sretni. To se zbiva, jer „ljudska mudrost nije Božja mudrost“.

Što se tiče ostalih kršćanskih zajednica, nekad sam mislila da je vjera stvar obitelji i tradicije u kojoj se rodiš, ali danas našu Crkvu smatram kao dar, jer za razliku od denominacija, katolici imaju najstariju, neprekinutu tradiciju od apostolskih vremena i hijerarhijsku strukturu uz koju je nemoguće učiteljstvu da izopači nauk i polog vjere. Shvaćam da naše društvo s pravom očekuje da se naše „katoličanstvo“ malko više vidi i primjećuje u društvu, pošto nas ima tako velik postotak, ali istina, ne mogu nikako opravdati one koji se uporno nazivaju katolicima, a sasvim suprotno žive. I ja sam tužna zbog takvih i to ne mogu razumjeti drugačije osim ovako: svi smo grješnici i svi smo potrebni obraćenja…

PS. Niti ja nisam savršena, bez obzira što pišem na ovakvom forumu...
Mea culpa.

Preskočila sam malo druge odgovre jer samo želim dati svoj osobni na ovo pitanje.
Ja i moj muž smo uvijek bili katolici. Odnosno da nas je netko pitao koje smo vjere rekli bi katoličke. Samo što nismo ni živjeli vjeru ni čitali Bibliju ni išli na misu, nismo se ispovijedali ni pričestili desetljećima. Živjeli smo kao i svi drugi nevjernici. Takav život doveo nas je pred raspad braka, a i obrta koji smo imali. Srećom smo imali vjernike oko sebe koji su nas pravovremeno savjetovali da se okrenemo Bogu. Kad smo to napravili sve se promijenilo u našim životima. Odrekli smo se hrpe grijeha za koje smo mislili da nismo uopće u stanju se odreći. Brak nam je sve bolji i bolji. Otkad sam se obratila više niti jedan dan nisam osjećala stres na poslu iako su situacije bile daleko gore od nekad najgorih. Sretni smo i daleko bolje se nosimo sa svim problemima u životu nego prije. Da bi održali i učvrstili svoju ljubav i vjeru prema Bogu i jedno drugome idemo redovito na misu, molimo zajedno svaku večer, svako tri tjedna se ispovijedamo, redovito se pričešćujemo... Radimo stvari koje nikad nismo sanjali da ćemo raditi jer smo smatrali da nam to ne treba. Nas je vjera vidljivo i djelotvorno promijenila. Toliku ljubav i snagu za molitvu i svoju obitelj nisam ni sanjala da ću osijećati pogotovo u onoj situaciji u kojoj smo se bili našli. Moje svjedočanstvo je samo jedno i malo. Što je sa onim svjedočanstvima ovisnika i sl.?
Te tvoje vjernike vjera očito još nije promijenila i treba moliti za njih, a ne ih osuđivati.

Ja tražim jednostavan odgovor koji bi svaka vjera trebala imati na jednostavno pitanje zašto pripadati toj vjeri. Prvenstveno me zanimaju činjenice a ne bi komentirao što vjernici misle da su činjenice jer kao agnostik, nisam siguran u opravdanost katoličke vjere ali niti ateizma. Kolege ateisti koji ovdje pišu sigurno su sigurni u svoje stavove pa zato nastupaju agresivnije ali mene zanimaju samo činjenice. Ljudi su se ovdje potrudili dati nekekve odgovore, bez napada na mene koji pita i na tome sam im zahvalan.

S ljubavlju te pozivam da dođeš poslušati kateheze, ako živiš u Zagrebu to imaš u dosta župa, sada su u tijeku. Pozivam te jer mislim da je to idealno mjesto gdje možeš čuti "činjenice" , konkretne činjenice i nakon kojih bi ti trebala biti opravdana katolička vjera

Na internetu teško da ćeš se ikada uvjeriti u bilo što, bolje je uvijek na licu mjesto donositi zaključke, bar je to moje mišljenje, nevezano uz ovaj moj poziv za tebe. Gdje bi mi bili kad bi vjerovali u sve što se piše na internetu po forumima?

Također, mislim da se nećeš razočarati ako odeš poslušati, jer je to jednostavno i konkretno, ide u srž filozofije kršćanstva.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Bez jednostavnih odgovora ne vidim potrebu da idem na te kateheze. Mislim da ne bi trebao postati katolik da dobijem odgovor?!

Jednom me je jedna osoba kritizirala zbog mojeg ponašanja uz obavezno "...,a ideš na misu i moliš se Bogu...". Ja onda rekoh "A što bi tek bilo da ne idem!"

Umjesto mojih umotvorina jedan Biblijski citat koji mi baš i nije bio drag dok sam bio mlađi
"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."
Eto, zato biti katolik, mislim da je to jednostavan odgovor na jednostavno pitanje, sve drugo nije tako jednostavno...

Inače ovu knjigu kaj je adrijana preporučila obavezno kupujem (adrijana, javi se izdavaču zbog provizije)

Hvala, al odričem se provizije, vidim da su i oni spustili cijene…

Nadovezala bih se na ovo kraljevstvo nebesko sakriveno na njivi, jer je šteta ako agnostici i ateisti izbjegavaju bar poneko misno slavlje ili katehezu, a recimo vjeruju više raznim ispraznostima o Crkvi i katolicima, onda mogu propustiti bit i poantu kršćanstva: a to je to kraljevstvo nebesko…

Ono se može opisati i kao ozdravljenje duše, život vječni, bezuvjetna ljubav (samo radi postojanja)… Za razliku od mnogih drugih vjerovanja i religija koje općenito nude „sreću“ na ovom svijetu (bogatstvo, uspjeh, popularnost, unutarnji mir kao posljedica indiferentnosti prema drugima i prema svijetu…), naša je vjera dosta realno postavljena prema ovozemnim stvarnostima i uvijek teži prema uistinu bitnome i prema Bogu samome. Katolici zasigurno nisu neki savršeni ljudi, nego je vrijednost katoličkog života u neprestanom obraćenju, jer i Bog sam zna da nitko od nas ljudi nije savršen.
I ja sam puno puta čula „pa ti ideš u crkvu i moliš, a onda ovako…“ i to od ljudi koji su ostavili vjeru, ali se počinjem suzdržavati od osuđivanja drugih jer znam da Bog svakoga zove i da Njegova milost daje duši takvu blagu radost i mir, koje se ne mogu pronaći ni kod drugih ljudi niti kod raznih stvari. I to mi je tada jedna vrsta utjehe.

Čuj jedino što je sigurno u životu da ćeš jednog dana umrijeti. Možda će ti izaći slika u osmrtnicama možda neće. Kroz ovozemaljski život ćeš tražiti sreću i ljubav na raznim stranama svijeta. Možda ćeš se drogirati ,možda piti, možda ćeš sreću i ljubav tražiti u bludnosti, znanosti, filozofiji, društvu, obitelji, novcu, materijalnom bogatstvu. Kad to sve potrošiš shvatit ćeš da je to sve skupa ništa. I da ti ništa ne može ispunit dušu osim Gospodina. A kad dođe vrijeme rastanka sa ovim svijetom, a ti ne budeš pomiren sa Gospodinom vjeruj mi ni na riječ biti ćeš užasnut. Cijelo tvoje biće će se boriti protiv smrti jer će duša znati da je osuđena na vječnu propast. Momenat kad sve u tebi vapi "Bože ne daj molim te da sad umrem".
Kako znamo da kroz cijelu ljudsku povjest postoji samo Jedan koji je pobijedio smrt i koji ti može dati život vječni zaključak na pitanje se nameće sam po sebi.
Fascinantno u cijeloj priči je da je taj Jedan ujedno i Kralj i da stoji pokraj tebe kao siromah koji prosi da mu otvoriš vrata svoga srca.
Ako te stvarno interesira katolička vjera slobodno otiđi na kateheze. Nitko te neće siliti na ništa. Ne boj se.