Katolički odgovori

Želim naučiti kako biti ponizna. Čitam neke tekstove (ako imate kakav dobar link slobodno stavite) i našla sam ovaj link http://www.katolici.org/katekizam.php?a ... idi&id=440
Sad me zbunjuje treća poniznost, odnosno nije mi to baš najjasnije. Piše: "hoću i radije odabirem siromaštvo sa siromašnim Kristom negoli bogatstvo" Da li to znači da jedan katolik (koji želi biti ponizan) ne smije biti bogat? Ja sigurno nisam bogata ali sam uvijek mislila kad jednog dana napravim neki super proizvod i zaradim puno love onda ću i ja pomoći siromašnima i na taj način ću biti bliža Bogu.
Koji je po vama ispravan način?

Ove prve dvije poniznosti su uredu napisane. Nemojte se toliko jako brinuti, već ponizno vršite Božje zapovijedi i volju, te bližnjem budite popustljivi (u dobru) i nemojte nikada biti sebični i budite tu uvijek za svoje bližnje, a i uzdajte se u Isusa, Njegovo vam je Milosrđe dovoljno (i vaša volja i trud). Isus od nas ne traži da budemo siromašni i beskućnići, te je sve uredu ako imamo "normalnu" plaću, ok auto i stan, On želi da sirotim bližnjima pomažemo i budemo milosrdni prema njima znajući da ono što činimo njima činimo njemu, to je drago Njegovu Srcu.
Nije samo dobro biti opterećen bogatstvom i onime što je raspadljivo, već težiti z vječnom nebeskom baštinom. Isus ne voli kada više volimo zemaljsko nego Njega.

A evo i jednog dobrog linka:
http://www.katolici.org/duhovnost.php?action=c_vidi&id=13147

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Na ovom linku što si stavio piše "Tko se obogatio poštenim radom i običnom zaradom, redovnom plaćom za svoj rad!?" Vidiš ja ne radim za druge već za sebe i ako se obogatim to će biti upravo poštenim radom i redovnim primanjima. Samo se sad pitam da li trebam to izbjegavati, ne razmišljati o tome, željeti, ne željeti... Novac ne smije nikada biti važniji od ljudi i od Boga, to je jasno. Samo da li se stjecanjem bogatstva dovodimo u napast kojoj je lako pokleknuti pa zato to trebamo izbjegavati...? Hrpa pitanja. Jednostavno mi nije najjasnije.

Ma nisam ja vas htio vređati, ali tako nešto je i točno, jer npr. Imati Ferarri od 2 miljuna i kuću od 10, to baš ne miriše na poštenje.
No poštenim radom i primanjimam je sigurno ok, ako se i dođe u napast, zašto pasti?
No ipak puštam odrasle da odgovore.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Evo i ja imam problema s poniznošću, sve više shvaćam koliko sam ohola i kako lako osuđujem... I jako mi lijepo o tome piše sv. Terezija iz Liseuxa (mala Terezija).. Trenutno čitam knjigu Oči iz srce, u kojima su odabrani isječci iz njenih spisa i baš ima poglavlje o poniznosti, tako da ti ju preporučam...

_________________
Sjeti se - Bog je sve nas stvorio, Krist je za sve nas raspet na križu. Nisu li to dovoljno dobri razlozi za zajedništvo i ljubav?

Od srca ti opraštam što si me "uvrijedio"
Nekako je lakše biti ponizan ako si siromašan. Bojim se da me to ne odvuče opet u grijeh. Iako svaki posao koji smo ja i muž dobili i novce koje smo zaradili sve nam je to Bog darovao jer ni ja ni muž ne radimo takav posao gdje imaš redovita primanja, niti idemo okolo i nudimo svoje usluge. Sve smo prepustili Bogu. I svakog trenutka smo bili svjesni da nam to Bog daje i opet smo zalutali u grijeh, rasipnost, sebičnost, oholost... Tek kad smo totalno ostali bez love i kad nas je strefila kriza i u privatnom i u poslovnom životu smo se počeli vraćati na pravi put. Zato se pitam što da radim ako počnemo više zarađivati, ako nam stvarno krene (što je vrlo lako moguće jer konstantno učimo i razvijamo posao). Možda da jednostavno prilikom svakog takvog financijskog dara imamo neku zahvalu Bogu, kao što zahvaljuješ za jelo prije ručka ili nešto slično. Ili da pazimo da ne budemo bogati? Da odma dijelimo kad imamo viška, ko u komunizmu Ne znam, jednostavno još nisam na čisto s tim

Evo vraćam se na prvi post jer mislim da je ovo ključno: kad sv. Ignacije piše “radije odabirem siromaštvo” to nikako ne znači da katolici ne smiju biti bogati ili da se ne smiju moliti za bogatstvo, nego samo da bogatstvo (materijalno) nije univerzalna vrijednost, već postoji nešto što je vrednije. Za sv. Ignacija siromaštvo je samo “bolji put do Krista” nego bogatstvo, jer podrazumijeva nenavezanost na materijalna dobra, askezu (odricanje) i slobodu srca.
Mi često u Crkvi molimo da nam Bog „providi i udijeli dovoljno za naš život“, da se „mudro služimo stečenim dobrima“ i sl. Siromaštvo je zapravo zlo, koje ponekad ima svoj uzrok u neodgovornosti u poslu, lijenosti, rasipnosti, a vodi k stalnoj ovisnosti o drugome i k neodgovornosti za svoju obitelj. Zato smijemo moliti Boga za materijalna dobra, ali još više da se njima „mudro služimo“.
Imamo temu na forumu „Upravljanje novcem za katolike“ (naslov teme je zapravo naslov jedne knjige), i tu ima objašnjenja što to znači „mudro se služiti novcem“. Ima i nekih prijedloga kako steći financijsku slobodu (osobno mislim izvrsnih)…

Kod redovnika je drugačije, tamo je siromaštvo zavjet koji ima za cilj pročišćenje srca i darivanje drugih siromaha.