Benjamin je napisao/la:
adrijana je napisao/la:
Bilo bi dobro napomenuti da su „Cvjetići“ zbirka anegdota iz života sv. Franje, pa dakle ne predstavljaju vjerodostojan povijesni izvor. U priči ispričanoj „s glavom i repom“ vidi se zašto sv. Franjo to govori mladićima – da iskuša njihovu poslušnost i otkrije jesu li zaista spremni odreći se vlastite volje
http://sestre-sv-kriza.hr/arhiv/biltenfsr.php. U redovničkoj zajednici poslušnost je vrlo važna, što ne znači da se krši nečija savjest nego da je poslušnost vrednija od svojevoljnosti, da ne kažemo i da je zajedništvo vrednije od tvrdoglavosti i oholosti.
Ti si ovdje dala svoje tumačenje anegdote iz "Cvjetića". Ja mislim da se pozvati na poslušnost i zajedništvo moglo i drugačije nego da se kaže da se primaju oni koji su spremni saditi kupus naopako (činiti i nešto nelogično iz poslušnosti).

Nisam ja izmislila. Tako glasi tekst:
SAĐENJE KUPUSA
/Ovu dražesnu priču ispričao je Bartolomej iz Pise./
Dođu jednom dva mladića svetom Franji sa željom da budu primljeni u red, a Svetac, u želji da iskuša njihovu poslušnost i otkrije jesu li zaista spremni odreći se vlastite volje, odvede ih u vrt i reče im: Dođite, posadit ćemo malo kupusa. Kada vidite kako ja to činim, i vi morate raditi tako.
I tako je blaženi Franjo počeo saditi zelje stavljajući lišće u zemlju, kog je korijen stršio u zrak. Jedan od one dvojice sadio je kao i Franjo, a drugi je kazao: Oče, tako se ne sadi zelje. Vi ga sadite naopako.
Na to se Franjo okrenuo i odvratio mu: Sine moj, ja želim da ti sadiš onako kako ja sadim.
A kada je mladić, misleći da je sve potpuno pogrešno, opet odbio tako saditi kupus, Franjo mu reče:
Brate, ja vidim da si ti vrlo učen čovjek, ali idi svojim putem jer ne bi bio dobar u mome Redu.
I tako je jednoga mladića primio, a drugoga odbio.
J. Moorman: Zbirka ranih dosada neprevedenih priča o
svetome Franji Asiškome; Teovizija – Zagreb 1995.
Citat:
Inače, početnu sam priču i ideju da pokrenem temu pronašao u rujanskome broju časopisa "Svjetlo riječi" (na stranu sad uređivačka politika časopisa), u članku Ivana Bubala pod naslovom "Savjest između poslušnosti i slobode".
Nije manje važno otkuda ti ideja i kakva je uređivačka politika Svjetla riječi. Taj časopis je u Bosni nešto slično kao "Križ života" kod nas. Bruse jezik na poslušnosti i autoritetu. Ne kažem da SR nema i nekih dobrih strana, ali promišljati o autoritetu na način kako to oni čine ima određene ideološke implikacije, ako razumiješ

.
Citat:
Bitnija je stvar da si krivo interpretirala moj zaključak. Otkud on zna da je volja Franjina volja Božja. U tome i jest problem.
Pardon! Učinilo mi se da si napisao da bi Papa sigurno primio onog mladića kojeg je sv. Franjo odbio - tj. onog koji nije prošao na Franjinom ispitu poslušnosti.
Citat:
Mislim, dosta je zgodno danas pričati o poslušnosti u vremenu kad župnik nema nikakvu stvarnu 'vlast' nad župljanima. Traži li tvoj župnik neku poslušnost od tebe? Živimo svoje živote pa nas pitanje poslušnosti autoritetu pravo ni ne dotiče jer su svi autoriteti zapravo već izrelativizirani sami po sebi.
Naravno, opet diktatura relativizma. Znaš li možda kome uopće dugujemo poslušnost i u kojim pitanjima? Ako nikome ne dugujemo poslušnost, onda je to samo prazna riječ na papiru.
