Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Sri svi 06, 2026 09:21

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 22 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Pon srp 26, 2010 17:29 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Evo, sutra se navršava 69 godina od napada i likvidacije 41 hodočasnika koji su se vraćali sa proslave današnje svetkovine sv. Ane. Među njima je bio i don Đorđo Gospodnetić, Bračanin, Postiranin, župnik koji je ubijen na vrlo okrutan način. I gle jada - to smo mi morali desetljećima slaviti kao dan ustanka. Hvala Bogu, sutra će u Postirima biti slavljena sv. misa, a zatim će se na spomen ploču, na rodnoj kući don Đorđa položiti vijenac.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet srp 29, 2010 19:11 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4863
Oni bi htjeli da naš narod skonča od muke i jada i danas gledajući isto, al mi se nedamo.

Takve stvari koje nisu više pitanje dnevne politike, nego ljudske pravde i nepravde, godinama su ubijale u ljudima i duh i vjeru i nadu, pa je zato danas puno njih koji nemaju volje izdići se, niti želje za obnovom...

Ma kakve crne prognoze bile, ne bi se doista trebali grčevito brinuti za budućnost, nego sve predati u ruke Bogu, koji sve vidi i sve zna... Jedino to pomaže da srce ne pukne od jada.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto kol 17, 2010 13:54 
Avatar korisnika

Pridružen: Sri lip 24, 2009 15:19
Postovi: 395
Oni bi mic po mic u novu Jugoslaviju. E, pa neće moći.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri kol 18, 2010 00:15 

Pridružen: Sub srp 31, 2010 23:10
Postovi: 26
Bernard je napisao/la:
Oni bi mic po mic u novu Jugoslaviju. E, pa neće moći.


Gledajući iz kuta malog običnog čovjeka, čini mi se da su oni već dosta toga izmicali (to je ono što se vidi). Što je dogovoreno ispod "sjena", to ćemo nakon nekog vremena osjetiti. Ne trebaju se oni bojati, jer su narod već uveli u dva tora. Kada se primaknu izbori, tada će fol posvađati se a mi ćemo opet stati iza jednih ili drugih - mada su dio iste ekipe. :twisted:


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri kol 18, 2010 10:33 

Pridružen: Pon lis 05, 2009 23:25
Postovi: 133
Ah, sto cine, cine na svoju stetu. Tragicno. Mi samo mozemo promatrati koliko se grabe za moc i moliti za takve slijepce...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub kol 21, 2010 21:29 

Pridružen: Sub srp 31, 2010 23:10
Postovi: 26
purple je napisao/la:
Ah, sto cine, cine na svoju stetu. Tragicno. Mi samo mozemo promatrati koliko se grabe za moc i moliti za takve slijepce...

Trebamo činiti ovaj svijet boljim. Ne pomiriti se sa pasivnim promatranjem, nego aktivnim djelovanjem, jer imamo svjedoke (lučonoše) i vjerske i nacionalne. Oni su patili i stradali, ali nisu odustali. U vrijeme YU preko 3000 žena je odležalo po zatvorima preko 12 500 godina za nacionalnu stvar, a mi ... Pustamo raznim probisvjetima da se poigavaju sa Damovinom za koju su mnogi patili.

"Zlo nudi puno, malo daje a sve oduzima"


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet kol 27, 2010 22:46 

Pridružen: Pet lip 12, 2009 08:20
Postovi: 406
glasnik pustinje je napisao/la:
Pustamo raznim probisvjetima da se poigavaju sa Domovinom za koju su mnogi patili.
"

Ovo i mene muči...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned ruj 05, 2010 21:32 

Pridružen: Sub srp 31, 2010 23:10
Postovi: 26
http://udbina.com/index.php?option=com_ ... &Itemid=57

"Jedne kasne večeri u travnju 1945. nije se u našoj kući spavalo. Otac je sjedio na niskom kućnom stoliću, a ja sam mu bio u krilu. Vladao je strah i tješio me je, te mi je pričao priče. U to se začulo kucanje na prozor. Majka se javila. Bila su to dva odbornika iz sela i pitala su: 'Snašo, gdje ti je čovjek?' Majka je rekla da nije kod kuće, a drugi je povikao: 'Šta lažeš!' Kuća je istovremeno opkoljena s nekoliko partizana. Dvojica, naoružana na brzinu, upala su u sobu i uz grubo ponašanje vezali su mom ocu ruke. Ja sam plakao i držao se za njegove noge. Odbacili su me u kut sobe. Moj otac je otišao bez pozdrava i to nam je bila užasna noć. Odveden je u kuću jednog odbornika iz sela, a tamo je već bilo ljudi. Pomoći nije bilo, samo bespomoćni plač. Idućeg, proljetnog travanjskog, sunčanog i prohladnog dana po kaldrmi se dobro čulo koračanje i topot. Narod je izašao van, a izašli smo i majka i ja. Prolazila je kolona zarobljenika vezanih po četiri i tjerani su prema brdima, prema Ruševu. Bilo ih je oko 40 različite starosne dobi. Moj otac je bio treći u prvom redu.
Nakon 3 tjedna stigla je poruka da su pobijeni i zakopani. Čovjek koji ih je zakapao našao je sliku, prema kojoj je ustanovio da su to ljudi iz Selaca. Odmah se tražio način kako ih dovesti i ponovno je trebala dozvola seoskog odbora. Uz pomoć komesara Zupčića krenuli su zaprežnim kolima prema Ruševu i dobro se sjećam da je on sjeo u prva kola i vjerojatno, da nije bilo njega, ne bi ih bilo moguće dovesti. Majka je pričala da su Selčani bili zakopani u gornjem redu i kada su ih vadili nije bilo puno zemlje. Svatko je po nekoj oznaci prepoznao svoje, tako da je sedam Selčana dovezeno u selo.
Zaprežna kola s mojim ocem bila su postavljena nekoliko sati u našem dvorištu. Otvorili su škrinju i tko je htio, mogao ga je vidjeti. Plakao sam, jer mi ga nisu dali vidjeti. Ipak, skočio sam na kola i vidio sam ga, a bolje da nisam. Dugo sam poslije toga trpio strah. Nije imao nos, uši i oči, a stric mi je kasnije rekao da je zaklan i pretpostavljam da su bili živi mučeni. Sahranjeni su 16. svibnja 1945. na groblju u Đakovačkim Selcima." - završio je vidljivo potresen svoje svjedočenje Stjepan Jakab, danas 73-godišnjak.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned ruj 05, 2010 21:37 

Pridružen: Sub srp 31, 2010 23:10
Postovi: 26
Možda nije ovaj post u skladu s temom, pa se neću ljutiti ako ga admin izbriše.

Još od 1995. godine me mori (muči) pitanje, čitajući mnoga svjedočanstva o stradanjima osoba, obitelji, mjesta: Što bi se s nama dogodilo da nismo pobjedili u Domovinskom ratu?

Volio bih, ako ima takvog, da mi to odgovori netko iz tzv. "civilnoga društva" ili još bolje iz onih udruga koje nose naziv za "ljudska prava". Hvala!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon ruj 06, 2010 19:46 

Pridružen: Uto kol 18, 2009 15:27
Postovi: 331
Mene malo 'muči', tražim zapravo bolje pojmovanje, kada se kaže riječ mučenici na što se misli? Da li se ona može uvijek poopćiti na sve stradalnike neke nacije, u npr. obično ratovima, ili ju je bolje vezati uz (ako se ne varam) orginalni pojam - stradavanje baš za vjeru, baš za Isusa?

Bio sam na liturgiji SPC, i oni imaju uvršteno da mole za "mučenike jasenovačke", i to mi je jasno da su oni riječ mučenici lako poopćili na sve svoje stradalnike u Jasenovcu, bilo vjernike, bilo nevjernike, jer je granica u njihovoj Crkvi između nacionalnosti i vjerništva skroz difuzna.

No, ponešto mi je kompliciranije u našoj sveopćoj Crkvi kada sve naše nacionalne stradalnike, domoljube i sl. odmah nazivamo i mučenicima.. Ovo sada u Udbini npr. jasna mi je ideja, jasno mi je i da mjesna Crkva treba biti i rodoljubna, i biti (pored ostalih faktora) okupljalište-čuvalište nacionalnog identiteta i sl., no ostaje mi malo 'visjeti' da li je takvo gledanje odmah i ispravno? Za domovinu su poginuli i mnogi nevjernici, i agnostici, zapravo, u ratovima su poginuli i ljudi svakavih motiva.., - u domovinskom ratu su poginuli i neki ljudi koji su u nj išli i iz pljačkaških motiva, ili drugih niskih.. - i oni su 'utrpani' u mučenike, svi su 'utrpani'..

Ako naš misionar nasilno pogine šireći negdje vjeru u oceaniji ili u Africi, jasno mi je da je on hrvatski mučenik, a ako pogine Bogopsovač za domovinu nije mi jasno je li on stradalnik, žrtva ili mučenik..
Ne znam, neka kaže neko pametniji, informiraniji, da li nam je pojam mučenik slobodno i lako proširivati i na druge (uzvišne) nestrogo vjerske kategorije stradavanja?

Kada ja čitam, npr. u Euzebijevoj Crkvenoj povijesti o mučeništvima prvih kršćana za Isusa, obuzme me stanovit sram i tuga kakav ja kršćanski šminkeraj živim, a i mnogi oko mene..

:roll:


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon ruj 06, 2010 20:00 

Pridružen: Čet svi 28, 2009 15:06
Postovi: 1117
Mučenik - je kršćanski pojam - Oni koji su svojim životom i smrću posvjedočilik vijernost Isusu. Ili su ušli u smrt iz ljubavi prema Isusu ili samo za to što su bili kršćani. Prema tome sa pojmom mučenik treba biti oprezan. I taj pojam treba ostati u Crkvenom govoru... SPC malo preširoko uzima jer malo je pravoslavaca (kršteni jesu) pravih kršćana koji su iz vjere u Isusa izgubili život... Pa i "Crkva hrvatskih mučenika na udbini" ima malo preširok pojam! Iako su mnogi od stradalih dali život "Za krst časni i slobodu zlatnu."


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon ruj 06, 2010 20:27 

Pridružen: Uto kol 18, 2009 15:27
Postovi: 331
hvala Sneni, i mislio sam da je tako.

E imam još nešto glede termina, kršćanskih termina. Onaj termin "ispovjedalac" - znate ga svi, ne? (ako ništa iz lauretanskih litanija) - mala anegdota: kada sam ga ranije prvi puta čuo, i još dugo vremena, mislio sam da se to odnosi na svećenike ispovjednike. Gotovo se kladim da to isto danas misli i masa drugih ljudi. He he - a kasnije sam našao da se taj pojam odnosi na one kršćane koji su bili u okolnostima da za vjeru izgube život, ali nisu poginuli, već preživjeli. Dakle, nisu postali mučenici, ali su 'trebali' postati, svejedno su dali sve, ispovjedili vjeru u punini, ne žaleći svoga života. Jesam li ovo dobro shvatio / prenio Sneni?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ruj 07, 2010 10:28 

Pridružen: Čet svi 28, 2009 15:06
Postovi: 1117
Pa uglavnom je tako samo je pojam još širi jer confessor fidei (ispovjednik vjere) je svaki čovjek koji SVOJIM ŽIVOTOM (eventualno naukom) primjerom javno ispovijeda vjeru. A na poseban način su proglašeni sveci. Primjer Bl. Alojzije spada u mučenike. a Bl. Ivan Merz, Marija Petković, Majka Terezija spadaju u ispovjednike. Confessores!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ruj 07, 2010 12:22 

Pridružen: Uto kol 18, 2009 15:27
Postovi: 331
Opet hvala.
Fora ovo confessor fidei naziv. Dobro bi se uklapalo kao ime nečega. Npr. katoličkog bloga, kolumne, itd.
Da se vratim malo temi, da nas Barnaba ne zašpota. - čini mi se da je Zlatko Sudac u knjizi na pitanje novinarke Ujević "tko su danas mučenici?", odgovorio sa "abortirani". Time se vraćamo opet u onaj polupejorativni naziv mučenici kako rekosmo, a ne u strogom smislu. Svejedno, što vi ljudovi mislite o toj izjavi?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ruj 07, 2010 15:18 
Avatar korisnika

Pridružen: Sri srp 01, 2009 20:58
Postovi: 42
Meni je to mučenici uvijek vezano za one koji su dali svoj život za Krista. Abortirana djeca i mučenici žrtve su zla, zlih ljudskih postupaka. Nevini su, i mučeni, i žrtve su, ali ne mislim da mogu spadati u mučenike. Tako ja to doživljavam.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 22 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr