sneni je napisao/la:
Prekrasno sročeno, prekrasno zvuči, ali kako ćeš to primjeniti na konmkretne slučajeve: djevojke koja je počinila abortus, kakao ćeš reći djevojčici da je Bog dobri otac ljubi, a njezin je otac silovao.. jel se taj otac poziva na ljubav nebeskog Oca koji mu tako oprašta...što će reći prevarena žena kad joj muž rekne "Znaš ženo, našao sam jednu mlađu i puno je zabavnija od tebe u krevetu.. meni je dobri otac nebeski oprostio, i on će mi opet oprostiti pa mi oprosti i ti..." Ne kiarikiram ..sve ove primjere malo iskrivljene (radi tajnosti) sam doživio u svom životu..
Sneni, što bi bilo naše poslanje ? – Naviještati ljubav Božju, a da bi to mogao činiti moraš imati vjeru. Vjera je isto dar Božji i stiče se pomalo, ljude danas treba uvoditi u vjeru, samo primanje sakramenata (ili vršenje zakona) ne znači vjeru, vjera je puno potpunija od toliko.
Ovi primjeri koje si naveo su teški, tu i onaj koji ima vjeru može vjeru izgubiti. Međutim, što reći onima koje navodiš – reći im i ponavljati im da ih Bog ljubi, da su posebne i iznimne duše kad im Bog daje takav križ, da Bog (ipak) „šiba sina kojeg voli“, ali ga voli…. Naravno da će takvi ljudi biti u buntu, ali naše je poslanje naviještati ljubav Božju s punim uvjerenjem i neumorno, da njihova patnja postigne svoj smisao.
Bog nije monstrum da bi dopuštao trpljenje bez smisla, štoviše svaki put je smisleno i moguće ga je razumjeti i prihvatiti samo u Duhu. Bez Duha, bez Boga se niti jedan živi čovjek ne može vratiti u svoju povijest i uvidjeti što je smisao njegovog trpljenja, tek kad (u Duhu) pogleda unazad i u svojoj povijesti vidi Krista, njegovo trpljenje postaje smisleno. Ni Krist nije trpio samo da bi mi znali kako nas voli jer je za nas trpio, nego da bi slavno uskrsnuo iz tog svog trpljenja i time nas sve otkupio. Uskrsnuće - život vječni je smisao trpljenja.
Što se tiče oca silovatelja npr., da se iskreno poziva na Božju ljubav to ne bi ni učinio, iako je Bogu moguće da se i takav obrati. Zamisli njegovo trpljenje ako se jedan dan obrati. Nije dovoljno samo reći Gospodin će mi oprostiti, ono što sam ranije napisala je malo ozbiljnije od toga.
Primjeri koje navodiš su pravo mjesto i prilika za suradnju laika i svećenika. Crkva nužno mora napraviti iskorak u toj suradnji, nužno mora naviještati da bi postala Sakrament spasenja. Ovi primjeri koje navodiš Sneni, samo su primjer potrebe za naviještanjem te Ljubavi, a ne mjesto gdje je ta ljubav došla pred zid i gdje je dalje nemoćna. Ljudi trpe jer su gladni ove Ljubavi, a Crkva (laici i svećenici) im je jedino može pružiti na ispravan način i to počinje činiti upravo kroz crkvene pokrete.