Katolički odgovori

Nisam ti se osvrnuo na dnevnik i tvoje profesore koje pominješ često. Dnevnik je tu samo mjesto koje je objavilo vijest ako ne misliš da se to treba sve prešutiti onda je to u redu sa tvoje strane. Nije valjda i kod tebe žal kao i kod hrkija što su se profesori tako izblamirali.
Ti drugi put pripreme studente da šute.

E moj Ante! Kako kaže moj prijatelj Hrki, citiram;


Da. Ali samo redak dalje kaže, citiram;


Mnogi zaista to ne mogu shvatiti. I dalje ne manje bitno, kaže Hrki citiram;


Zvonimir Levačić - Ševa bi na to rekao: Mmm da. I dalje Kasper nastavlja;



Dvadeseto stoljeće koje je iza nas bilo je u mnogim pogledima strašno stoljeće, a dvadeset i prvo stoljeće, koje je još mlado i koje je započelo zlokobno i senzacionalno 11. rujna 2001. terorističkim napadom na Svjetski trgovački centar u New Yorku, zasad ne obećava da će biti išta bolje. U dvadesetom stoljeću imali smo dva brutalna, totalitarna režima; dva svjetska rata, s pedeset do sedamdeset milijuna mrtvih samo u Drugom svjetskom ratu; kao i genocid i masovna ubojstva milijuna ljudi, koncentracijske logore i gulage. U dvadeset i prvom stoljeću živimo s prijetnjom nemilosrdnog terorizma, nečuvene nepravde, zlostavljane i izgladnjele djece, milijuna ljudi u bijegu, sve većeg progona kršćana te—uz sve to—razornih prirodnih katastrofa u obliku potresa, vulkanskih erupcija, tsunamija, poplava i suša. Sve to i još mnogo više “znakovi su vremena”.

U svjetlu takve situacije, mnogima je teško govoriti o svemogućem Bogu koji je istodobno pravedan i milosrdan. Gdje je bio kada se sve to događalo? Gdje je kada se sve to događa? Zašto Bog sve to dopušta? Zašto ne intervenira? Ljudi se pitaju: nije li sve to nepravedno trpljenje najsnažniji argument protiv vjerovanja u Boga koji je svemoguć i milosrdan? Zapravo, u modernom dobu patnja nevinih postala je temelj ateizma (Georg Büchner). Govorilo se da je jedina isprika za Boga ta da ne postoji (Stendhal). U svjetlu ovog doista đavolskog izbijanja zla, nije li čovjek obvezan nijekati Boga radi veće časti samoga Boga (Odo Marquard)?

Nerijetko je govor o Bogu težak i onima koji u njega vjeruju. I oni se često nalaze u tamnoj noći vjere, u kojoj im riječi zataje pred neprekidnom nesrećom i nepravednim trpljenjem u svijetu; pred teškim udarcima sudbine i bolnim, neizlječivim bolestima; pred užasom ratova i nasilja. Fjodor Mihajlovič Dostojevski, koji je, kao i drugi, iskusio mnogo patnje u vlastitom životu, u svom romanu Braća Karamazovi piše o djetetu kojega je neki vlastelin rastrgao svojim čoporom pasa pred očima njegove majke. On tvrdi da se takva stravična nepravda i patnja djeteta ne mogu nadoknaditi nekim budućim sretnim završetkom. Zbog toga on “vraća svoju ulaznicu za raj”.

Romano Guardini, duboko pobožan, ali i duboko melankoličan čovjek — kada je već bio obilježen za smrt — rekao je da se “neće samo dati ispitivati na Posljednjem sudu, nego će i sam postavljati pitanja”. Nada se tada dobiti odgovor “na pitanje na koje nijedna knjiga, pa ni Sveto pismo, nijedna dogma i nijedno crkveno učiteljstvo ne mogu odgovoriti: Zašto, o Bože, ti strašni zaobilazni putovi do spasenja, zašto patnja nevinih, zašto toliko nepravde?”

Patnja u svijetu očito je najsnažniji argument modernog ateizma. Postoje i drugi argumenti, poput nespojivosti tradicionalnog kršćanskog pogleda na svijet sa suvremenim znanstvenim i naturalističkim pogledom, koji je oblikovan, primjerice, teorijom evolucije ili novijim istraživanjima mozga. Svi ti argumenti imali su svoj učinak. Doveli su do toga da za mnoge ljude danas Bog više ne postoji. Barem mnogi žive svoj život kao da Bog ne postoji. Većina njih, čini se, zapravo može živjeti sasvim dobro, barem ništa lošije od većine kršćana. To je promijenilo i vrstu pitanja koja se postavljaju o Bogu. Jer ako Bog za mnoge ljude ne postoji ili im je postao nevažan, tada prosvjed protiv Boga više nema smisla. Pitanja — “Zašto sva ta patnja?” i “Zašto moram patiti?” — vjerojatnije jenjavaju i utihnu. Pitanje o milostivom Bogu, koje je toliko mučilo mladog Martina Luthera, mnogi danas više i ne postavljaju. To pitanje ih ostavlja ravnodušnima i hladnima. Walter Kasper "Milosrđe"

frane lagano se ponavljaš a kako si pri kraju snage za danas odi odmori se sutra je novi dan
ako ti smijem preporučiti drži se ti više zvonimira ševe a ovoga kaspera koji puno zuji a malo meda daje ostavi sa strane
u svojoj kontradiktornosti si nemoguć prije podne hrkija dižeš u nebesa a poslije drvlje i kamenje po njemu kao i on sa grebenarom
neukrotiv si jako i sutra idem do prijatelja gere u pojačanje

Vidim sad ponovno da ste ti i kasper prepisivači tuđih misli i ideja. U ovo malo teksta citira tek petoricu.
Mašala!

Interesira me jako kao će sutra na ovo vaše ragirati prijatelj gero.

Hrki je dao i napravio više za ovaj forum nego ti to možeš učiniti za deset godina.


Erudit.


Ovim pitanjem o Bogu određuje se smisao ili besmisao ljudskog postojanja. Upravo zato glas o Bogu može tako tvrdoglavo opstajati unatoč svim prosvijećenim i pseudo-prosvijećenim argumentima protiv njega. Nije se pokazalo da je vjera u Boga nerazumna, nego su se pogrešnima pokazale teorije onih koji su prorokovali neupitno napredovanje sekularizacije i postupno iščezavanje religije. Oni koji su mislili da već odzvanja smrtno zvono vjeri u Boga – sami su se osramotili. Ne može se jednostavno prihvatiti problematična teza da se religija vraća, jer i ateizam doživljava svoj preporod. No može se uputiti poziv da se ponovno promišlja o Bogu. U tom procesu nije riječ samo o pitanju: postoji li Bog? – koliko god ono bilo važno. Riječ je o postojanju milosrdnog Boga, Boga koji je „bogat milosrđem“ (Ef 2,4), koji nas tješi kako bismo i mi mogli tješiti druge (2 Kor 1,3sl.). Jer pred začaranim krugom zla nada u novi početak može postojati samo ako se možemo nadati u milosrdnog, suosjećajnog i istodobno svemogućeg Boga, koji jedini može uspostaviti novi početak, koji jedini može dati hrabrost da se nadamo protiv svake nade i koji može darovati snagu za novi početak. Riječ je o živome Bogu koji oživljuje mrtve i koji će na kraju otrti svaku suzu i sve učiniti novim (Otk 21,4sl.).

Augustin, veliki crkveni otac Zapada, prema vlastitom svjedočanstvu, u svome je životu iskusio Božje milosrđe i blizinu, osobito onda kada je znao da je od njega najudaljeniji. U svojim Ispovijestima zapisao je: „Hvala Tebi, slava Tebi, izvore milosrđa. Postajao sam sve bijedniji, a Ti si mi bio sve bliži.“ I dodao je: „Neka Te ne hvali onaj koji ne prepoznaje Tvoja milosrđa, koja dubine moje duše Tebi ispovijedaju.“ Doista, o Bogu moramo šutjeti ako ne znamo na nov način govoriti poruku Božjeg milosrđa ljudima koji su u tolikoj tjelesnoj i duhovnoj nevolji. Pitanje o Božjem milosrđu i o milosrdnim ljudima, nakon svih strašnih iskustava dvadesetog stoljeća kao i još uvijek mladog dvadeset i prvog stoljeća, danas je hitnije nego ikada prije. Walter Kasper "Milosrđe"

Odo ja do prijatelja malo do prijatelja gere da čujem šta će on reći da se spasi prijatelja franu. Ipak je on stari i mudri kakvoga nema a što je najvažnije oće uvik i pomoć kad si u kakvim potrebama u kakvoj san ja sada. Nadan se samo da neće biti u kakvoj gužvi jer ima oko sebe i gorih od mene koji Ga vazda pitaju i nešta zanovjetaju. Ja ću se žrtvovat valja mi spasit frana od izludit od onoga kaspera meni se čini niti ga on šta razumi niti mu ovaj jasno govori a opet ko san ja eto im tamo a ako ostane vrimena pitat ću ga da pomogne i hrkiju koji mi se u zadnje vrime ne javlja a ako ostane još vrimena pitat ću ga i za se da i meni pomogne, eto



A: kako je gero prijatelju ima li se vrimena
G: ima ga ma nađe ga se uvik
A: nađeš ti njega za mene a mene s tobom u čas pobigne nego da odma priđen na stvar jučer si ono žurio ili se nije dalo samnon previše ....
tribalo bi pomoć prijatelju franu djeluje mi jučer skroz izgubljeno udara samo po i s kasperom i ne odmiče se od njega a ja neznan jeli on njega išta razumije i znade li
ovaj išta objasnit ne znan šta je tu sve mi je nešto čudno a ja ti se volin ovako poviše brinut zato san i doša kako bi se moglo pomoć da i ja prinesen
ja ti mislin da je tu sigurno neka dijagnoza pa bi možda tribala druga terapija e i šta li da nu ja to kažen da ima dijagnozu
G: kakva dijagnoza ko ima dijagnozu ako misliš na franu onda nemoj previše mislit nego odi moli zovi svu svoju vojsku na molitvu vidiš li da se gužva na sve strane zovi i
mihaela u pomoć zovi sve zovi samo zovi
A: tio san još upitat
G: za prijatelja isto moli samo idi i nemojte se svađat po forumu


Eto vidiš kako ti je sa pametnin tražiš malo a dadne ti puno i ukratko sve kaza neka ovaj moj fran i dalje čita kaspera ka njega ne boli glava a boli mene. neću ja njega više minjat a molit ću da minja ni on mene. Samo da ne zaboravin ono najvažnije što reče gero samo vi krunicu i na koljena a ovo drugo će nadoći

Gore će Vas se pitati samo koliko ste ljubili?

Ante ,
ne treba teološki potkovan Fran26 zvati Hrkija u pomoć, jer Fran26 je najviše čitao teologiju od nas sviju, sve je fino spremio u foldere , sistematizirao i po potrebi vadi iz arhiva i citira velikane teologije

Odakle ti izvlačiš takve zaključke??
Da kod Hrkija ima neki žal da su se profesori izblamirali??
Ja uopće to ne mislim...ti svoje mišljenje projeciraš na mene?

Po čemu bi mala šačica studenata bila relevantnija od profesora orijentalistike, koji na ovim prostorima najbolje poznaje povijest Židova, Arapa , sukob na Bliskom istoku, njihove ratove koji traju desetljećima isl.??

Našlo se 20-30 proislamskih studenata , vjerojatni nijedan kojima je on profa ( jer ga inače njegovi studenti sa njegovih kolegija izuzetno cijene! i ne demenostriraju protiv Havela!) i kao oni su nešto relevantni?

Koji je to uopće broj promila (ne postotaka!!) studenata sa političkih ili društvenih znanosti demonstrirao protiv njega?...na zagreb.sveučilištu sa političko-društvenih studija ima barem nekoliko tisuća studenata...i koliko od tih tisuća je protestiralo...zanemariva šačica
Inače je FPZ leglo liberala, ljevićara, marksista, globalista ala možemovci ...i je li onda čudno da će se naći nekih 20-30 studenata koji će tobože nešto demonstrirati i prodavati veliku pamet i znanje

A daj nam da vidimo tog tvoga geru...nek se regitrira i piše o teologiji
Ja bih se prvi radovao ako je čovjek zbilja potkovan u teologiji i da nam da svoje mišljenje, poglede,argumetaciju isl.

Nekako sam mišljenja da je on izmišljeni lik koji postoji samo u tvojoj mašti i da nećemo nšta čuti od njega
Osim tvojih navodnih dijaloga s njim...

Ako si pročitao ijednu knjigu ( a posebno neki znanstveni rad) onda si vidio da u svakoj knjizi svaki pisac knjige citira na desetine autora, znanstvenih djela, knjiga itd
To je potpuno normalna pojava...ne znam u čemu je problem ako Kasper ili bilo koji drugi teolog citira neke ranije pisce, znanstvenike, teološka djela, razne izvore isl.???

Nitko nije Bog pa da sve zna...cijela znanost i teologija počiva na takav način

evo na primjer sam prof. Boris Havel u svome djelu od preko 950 strana ( Izrael...narod u danu stvoren) citira i navodi djela barem 50 autora...Isto tako radi svaki bolji znanstvenik, autor nekog relavantnog teološkog, sociološkog, politološkod djela
To nije nikakva mana, nedostatak, nego upravo suprotno!
Tako je radio i Kasper i J.Ratzinger i Toma akvinski i Augustin i svi teolozi i biskupi KC

Što se tiče tvoga prijatelja Gere...daj ga dovedi na forum ...bit će nam drago...posebno ako je jak u teologiji

U jednom upisu si spomenuo da se ništa ne javljam...nisam mogao jer sam 4 dana bio na putu i bez laptopa, pa niti sam čitao niti sam mogao odgovriti na bilo šta ...ali evo sam dam našao vremena za to

Tema je jesu li Židovi i dalje izabrani narod? Tu ne mogu pomoći lancuni modernih teologa.