Katolički odgovori

Naravno da i trebaš misliti svojom glavom, čitam redom postove pomalo, i povezujem, mada smo svi različiti ovdje, tko zna sve otkuda i s kojih strana...

Evo jedan lijepi ulomak iz Katekizma, našla upravo za tebe:
KKC 1637 U brakovima s različitošću vjere katolički supružnik ima poseban zadatak.
Doista »muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom« (1 Kor 7, 14).
Velika je radost za kršćanskog supružnika i za Crkvu ako to »posvećivanje« dovede
do slobodnog obraćenja drugog supružnika na kršćansku vjeru.
Iskrena bračna ljubav, ponizno i strpljivo življenje obiteljskih kreposti i ustrajna
molitva mogu supružnika koji nije vjernik pripremiti za primanje milosti obraćenja.

Sad kad je Dea linkala onu sličicu s facebooka o hijerarhiji u braku, pitam se nije li to više protestantsko, "biblijsko" shvaćanje, "sola scriptura" kojeg smo se mi katolici već otprije oslobodili...

Jer, na moje iznenađenje, izjave da je netko "glava obitelji" i da postoji nekakva hijerarhija u braku, nigdje u Katekizmu KC nisam našla.
Niti u odlomcima o Vjerovanju (Stvaranje - Muško i žensko stvori ih...),
niti u odlomcima o sakramentu ženidbe,
niti u odgoju djece - Deset zapovijedi (4.).

Vrlo zanimljivo!

Nego, na više mjesta se spominje jednako dostojanstvo, čak ni u odgoju djece ne stoji da je otac "viši" od majke, ni po rangu, ni po hijerarhiji...

Već se spominje sljedeće:

ŽENIDBA POD VLAŠĆU GRIJEHA
KKC 1606 Svaki čovjek ima iskustvo zla, oko sebe i u sebi. To se iskustvo
osjeća i u odnosima između muškarca i žene. Njihovo je sjedinjenje
oduvijek ugrožavano neslogom, težnjom za gospodarenjem, nevjerom,
ljubomorom i sukobima, što sve može voditi do mržnje i raskida. Taj se
nered može očitovati oštrije ili manje oštro i može biti bolje ili slabije
obuzdavan, već prema kulturama, razdobljima, pojedinim osobama –
ali čini se da je upravo općeg karaktera.

1607 Vjera nas uči da taj nered, koji s boli zapažamo, ne proizlazi iz
naravi muškarca i žene, niti iz naravi njihovih odnosa, nego iz grijeha.
Raskid s Bogom, prvi grijeh, ima za prvu posljedicu raskid izvornoga
zajedništva muškarca i žene. Njihovi su odnosi izopačeni uzajamnim
optužbama; njihova uzajamna privlačnost, dar samog Stvoritelja,
izokreće se u odnose gospodarenja i požude; divan poziv muškarca i
žene da budu plodni, da se množe i da sebi podlože zemlju opterećen
je porođajnim bolovima i umorom od rada.

1610 Moralna svijest glede jedinstva i nerazrješivosti ženidbe razvila
se u školi staroga Zakona. Mnogoženstvo patrijarhâ i kraljeva nije
još izričito odbačeno. Ipak Mojsijev zakon smjera štititi ženu protiv
proizvoljnog muževa gospodarenja, premda, kako reče Gospodin, i taj
Zakon nosi tragove »tvrdoće srca« čovječjega, zbog koje je Mojsije
dopustio otpuštanje žene.

1645 »Ženidbeno jedinstvo koje Gospodin potvrđuje, jasno se očituje
također u jednakom osobnom dostojanstvu kako muškarca tako i žene,
što ga treba priznati u uzajamnoj i punoj ljubavi.« Mnogoženstvo se
protivi tom jednakom dostojanstvu i jedinoj i isključivoj ženidbenoj
ljubavi.

KKC 2365 (...)
Sv. Ivan Zlatousti svjetuje mladim muževima da održe ovaj govor svojim
suprugama: »Uzeo sam te u svoje ruke i volim te, volim te više od svoga života.
Jer sadašnji život nije ništa, i moj najgorljiviji san jest provesti ovaj život s tobom,
tako da budemo sigurni da nećemo biti odijeljeni
u onome koji nam je namijenjen [...]. Stavljam ljubav prema tebi iznad
svega i ništa mi ne bi bilo bolnije nego kad ne bih uvijek mislio kao ti.«
(In epistulam ad Efeisos)

NARAV OBITELJI
2201 Bračna zajednica temelji se na supružničkoj privoli. Ženidba
i obitelj usmjereni su dobru supružnika te rađanju i odgajanju djece.
Ljubav između muža i žene i rađanje djece utvrđuju osobne odnose i
prvotne odgovornosti među članovima iste obitelji.

2203 Stvarajući muža i ženu Bog je ustanovio ljudsku obitelj
i providio je osnovnim ustrojstvom. Članovi obitelji jesu osobe jednaka
dostojanstva. Radi zajedničkog dobra njezinih članova i društva, u
obitelji postoje različite odgovornosti, prava i dužnosti.

2222 Roditelji treba da svoju djecu smatraju djecom Božjom te ih
poštuju kao ljudske osobe. Oni ih odgajaju u vršenju Božjeg Zakona
pokazujući kako su i sami poslušni volji Oca nebeskoga.

*Nakon svega citiranog mislim da Katekizam namjerno izbjegava neka tradicionalistička tumačenja ustrojstva obitelji, koje je određen dio protestanata (kao dio Biblije) zadržao. Osim Biblije, mi imamo i Učiteljstvo Crkve, i ako je tu nakon Drugog vatikanskog koncila i došlo do nekih promjena, to je sigurno bilo u kontinuitetu sa starim crkvenim ocima, samo što su neke stvari više naglašene...

Upravo taj adrijanin citat govori o tome kako crkven stav nije da treba trazit "duhovno jakog supruznika"(prvenstveno jer se to ne moze nac).
Crkva stavlja ljubav na prvo mjesto. Tj vjeru u moc ljubavi.

Izmeduneba i zemlje. A tvoj muz ne voli prijetit i tuc se? Hmmm...lol. sta ti je to neki fetis?


Adrijana iz aviona je vidljivo da imas problem sa stavom oko autoriteta/hijerarhije. Otvori temu o tome. Mislim da ti hijerarhiju svacas iskljucivo kao odnos general-vojnik. Ali nije ti to tako legendo...

Ova dea jos pise na forumu? Jako opasna i manipulativna osoba.

Da,to bi bilo idealno,no mi nemamo djece,a muž je ateist,pa ne može biti tako...ne izvuću svi dobre karte u životu.Ipak,dogovaramo se o svemu,nema nitko prevagu.Zanima me ono,"muž štiti obitelj",što to konkretno znači???

Uh,Adrijana...koliko sam se već napričala njemu o tome...i kad je god moguće,odvučem ga na misu...ali,to je prisila,on se dosađuje i gunđa...kao što rekoh,mislim da je on bolja osoba od mene i ufam se da će biti spašen...iz komunističke je obitelji,teško je to promijeniti.Možda bi bilo bolje,da on vidi promjenu na meni od kad idem u crkvu,ali,nažalost...sama sebe teško mijenjam,iako molim.
On sluša misu,propovijed,pa mi kaže,kako mogu vjerovati u te pričice za malu djecu

Nije mi fetiš,Dujmiću,ali,vidim da bolje prođu oni koji zaprijete,pa i tresnu po potrebi...neznam spada li to u "zaštitu obitelji"...Ali,možda bi bilo učinkovitije kod lude susjede,što nas terorizira...

Adrijana, ja mislim da nije dobro raditi rang listu i da ovu sličicu nije trebalo tako doslovno shvatiti - bar je ja nisam tako stavila, niti sam je s tim ciljem priložila.

Važno je da muž i žena shvate zajedničko poslanje i tu dolazi do izražaja puno toga - zrelost, spremnost na žrtvu, komunikacija, nesebičnost, ono što smo dobili u svojim obiteljima...
Tu je i jedna nova dimenzija s djecom, a najvažnije je imati na umu da kada su otac i majka dobro i djeca su dobro, kada je odnos oca i majke dobar i djeci je dobro.

Muz je glava (na slici onaj iznad) - znaci da Božja volja za obitelj dolazi preko njega. Nije potrebno da muz bude određenih karakteristika (samo normalan i povezan s Bogom), pametna glava upravlja tako da sasluša sve i onda odluci.
Pri tome zena može i mora reci svoje mišljenje, ali ne pretenciozno, očekujući ili sugerirajući da je bolje. Kad glava grijesi, onda joj je zena dužna to reci.
Znaci poštivati muza ne znaci praviti se blesava i čekati kad će zabrljati. Muz i zena su tim, ali mora se znati tko ima koju ulogu.
E sad, da bi muz uopće mogao početi biti glava, treba to i posložiti od početka: "Ja ću ti biti pomoć i podrška u svemu, ali želim da ti vodiš obitelj. Ti to mozes. Vjerujem u tebe. I molim za tebe. Možemo i zajedno moliti da svakim danom budeš sve bolji voda naše obitelji."

Čitavo društvo već desetljećima usmjereno na pasivizaciju muškaraca. To je očito sotonski plan uništenja obitelji i to postiže na vise načina a ugl poticuci u muškarcima niske strasti i lijenost. S druge strane u ženama potiče osjećaj žrtve i oholosti.

Svi ti muškarci su bili nečiji sinovi, a majke mogu biti strašno razorne. Mislim, ako majka ne da prostora svom muzu da bude glava obitelji sto ce sinovi naučiti? Da je najvažnije povuci se i pustiti da žena odvergla svoje? Proći će je... Poznato? Svugdje oko nas toga ili ako navežu sinove na sebe i odgajaju ih tako da im udovoljavaju, sutra neće biti u stanju za pravo jedinstvo sa svojom ženom niti za pravi odnos prema njoj. Neće biti muškarci nego papci.
Premalo razmišljamo o tome sto majka može aktivno raditi da svojim sinovima dade temelj da budu muškarci. Može otac biti divan, ali ako majka od sina pravi nesposobno derište teško se to ispravlja.

I da, voljela reći nešto o pozivanju na KKC i ostale dokumente. .
Budimo svjesni da zadaća Crkve nije da nam kazuistički do najsitnijih detalja za svaku sitnicu govori što i kako činiti. Crkva nas svojim načelima i dokumentima uči da budemo zreli, razumni i odgovorni kršćani, sposobni i sami donijeti odluke u skladu s njezinim naukom. Nećemo uvijek za svaku sitnicu naći odgovor u dokumentima. Učimo načela i slušajmo poticaje Duha Svetoga.



Izmeđunebaizemlje, nisam u braku (još), ali iz slušanja iskustva drugih, i dosta pročitane literature poštivanje se mužu iskazuje baš u tomu što smo poslušne njemu kao glavi obitelji. Što se odnosimo prema njemu kao prema našem štitu, što mu dajemo poštovanje.
Vi se prema njemu odnosite kao prema vašoj glavi. Kao božjem čovjeku. Bog ne odabire sposobne vec osposobljava odabrane. Sve Bog moze okrenuti na dobro. Nema tragedije osim grijeha, a i on je isperiv.

Poslušnost je izvor svih ostalih kreposti i tu se lomi naša oholost. Možda je i to put prema njegovu obraćenju.
Kad je zaglibim, sjetim se primjera poslušnosti u samostanu - ideš i činiš ono što ti kažu bez obzira sviđa li ti se to i ne - sve u poslušnosti.
Ja bih sve u dogovoru sa svojim odabranikom jer bih voljela da i on čini to sa mnom; poštovala bih svaku odluku, iako je totalno suprotna mojoj i ne dovodi neki moralni zakon u pitanje. Mislim da muškarce treba podržavati u odluci da oni znaju da oni to mogu i da znaju da je u redu pogrijesiti - jedino tako OBOJE mozemo rasti u poniznosti i ljubavi. Ja sigurno nisam svemogućaa i bezgrešna kao ni on, al je on glava i to mora znati. Ako mu stalno kvocam naravno da će posumnjati u sebe i onda on nikako neće moći postati muškarac po Božjem naumu.
Nadam se da se za par godina neću smijati samoj sebi.

Ma što to znači"da on vodi obitelj"?Molim konkretno objašnjenje.Kao i za ono"da štiti obitelj"?
Je li vodi financije?Što ako je žena jači ekonom?
Kakva glava...nikad mi autoriteti nisu predstavljali nešto,ako sam načitanija,pametnija,elokventnija,što,trebala bih se praviti mutava?To je lukavost Žuži Jelinek.Možda ovdje izgledam kao feministica,no one su mi odbojne.Da,moja je greška što mu previše kvocam...to bih trebala suzbiti,ali kod mene nema "pri ispeci pa izreci"nego "što na umu to na drumu".To mi je velika mana,ali takav sam karakter...

U vojsci su hijerarhija i autoritet nekad pravedniji nego u pojedinim obiteljima.
Mislim na odnose roditelja prema djeci.
(Tu je autoritet potreban i bez toga ne ide.)

Ali među supružnicima autoritet štima - jedino ako se tako u početku dogovore.
I pitanje je onda, gdje je tu ljubav?...
Jer ona traži obostranost i ravnopravnost.

To je paradoks, kao i Božja "zapovijed ljubavi"...
Iskreno, ne možeš ti nikome zapovijediti da te ljubi... Onda to nije ljubav iz srca.

Jedan svećenik je rekao da taj paradoks zapravo znači da mi Bog govori:
"Ništa drugo ne očekujem od tebe, osim da me ljubiš. Kao što ja ljubim tebe."

Smijem biti slab - (A. Tamarut)

Smijem biti slab / slaba.
Smiješ biti slab.

Bog te takvog voli.
Dok se nemaš čime hvaliti, onda shvatiš da je sve što vrijedi Njegov dar.

Kad tražiš "duhovno jakoga" - to je onaj koji shvaća da je slab bez Njegove milosti.
I da ne može živjeti samodostatno, pa traži Njegovu blizinu uvijek.

(Malo filozofije, oprostite na tome...)

Mislim da je tu pitanje o preuzimanju odgovornosti za svoju budućnost, za ženu, obitelj.
Nije to lak zadatak i mnogi ga danas izbjegavaju.

Možda je stvar u majci, tj. nedostatak očevog karaktera u odgoju sina.
Možda u društvu.
Možda u ovome, možda u onome.

Ali nije to lak zadatak... Žrtvovati svoje slobodno vrijeme, ne misliti samo na svoje udobnosti - vidimo po medijima što se sve danas cijeni... U i pedagogiji, Stoljeće djeteta, pedocentrizam, permisivni odgoj...

Nije da to zanemarujem, ali mislim da je veći problem i dalje nasilje.
Kad muž svoj autoritet prema ženi shvati doslovno, kao u vojsci.
Emocionalno nasilje... Omalovažavanje, ponižavanje, nedostatak nježnosti.
To je ono bez udaranja, vikanja, nego tiho smrknuto šaptanje zbog neke sitnice:
"Jesam li ti stoput rekao. Možda ćeš jednom naučiti. A možda nikad."
Ignoriranje i potcjenjivanje ženinih misli i osjećaja.
Financijsko kontroliranje.
Durenje.
Šutnja.

Bio je nedavno članak "zašto lijepe i pametne žene padaju na nasilnike"... Pa očito da nisu pametne.
Očito da je "ispod fasade" i njihovo srce zatamnjeno.

Replika.
Ispravak netočnog navoda.

Pozivam se na dokumente, jer nemam facebook.
Znam da je facebook-evangelizacija snažna i lomi bregove, al meni su draži konkretni dokumenti.
(Na facebooku se ne vidi ni koja je čija stranica...)

Poticaji Duha Svetoga su za mene upravo u iščitavanju dokumenata.
Meni su dokumenti Crkve važniji nego zakoni i pravilnici koje ministar donese.
Katekizam mi je moćnija edukacija od Loomena.

Evo što kaže papa Benedikt mladima:
Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, "morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba.

Izmedunebia i zemlje, mozda ti i je fetis. Kako znas da nije?
Adrijana, slazem se da je tu najveci problem autoritet roditelj-dijete. Ako si imalo citala o tome, i imas iskustva, kad s nekim pricas mozes jako brzo skuzit tko ima problem u odnosu s mamom ili tatom. A vecina ih ima
Pogledaj samo koliko djece mora zavrsit fakultete, s dobrim ocjenama, ispunit roditeljska ocekivanja, koja su u najmanju ruku stetna i kontraproduktivna. Zivit zivot koji roditelje zele da zivis, i zivit zivot u kojem sam biras sto zelis su uvijek 2 razlicite stvari. Ukoliko svaki aspekt tvog zivota odgovara roditeljima mozda je vrijeme da se zapitas zasto je to tako.
Ali vidis, kad roditelj ima neko ocekivanje od dijeteta, nije se dijetetu lako otrgnut, pogotovo ako dijete nije samostalno i odgovorno. Tu samostalnost i odgovornost - ne pricam o financijama. Ona dolazi da je osoba emocionalno odrasla. Npr dosta ljudi ima predrasude prema zidarima, u trazenju partnera. Kad popricas s tim ljudima, shvatis da ustvari ta osoba X nema problem s tim sto je druga osoba zidar, vec ima problem s tim kako ce mami i tati objasnit da je ta osoba zidar, i to jos bez zavrsenog fakulteta. I ta osoba trazi partnera po kriterijima koji su nametnuti od roditelja. To su cesto nerealni kriteriji, koji u konacnici uopce ne odgovaraju toj osobi koja ih je nametnula kao svoje.
Ako ta osoba ipak dovede zidara doma, slijedit ce niz emocionalnih ucjena, koju ta osoba ne moze ni percipirat - jer je to ono u cemu je ona odrasla, i sto je za nju normalno.
Upoznao sam gro mladih ljudi, svojih vrsnjaka, koji su zavrsili fakultet i onda se suocili s bolnom cinjenicom; da to nikad nisu ni htjeli, i da su godine zivota potrosene da se zadovolje komoleksi roditelja. Nije lako progutat knedlu kad shvatis da si tako prevaren.
Kad roditelja pitas za djecu i ono pocne pricat o uspkesima svoje djece - tu nesto ne stima. Djeca ne smiju bit produzena zelja svojih roditelja.
S druge strane, ako pitas nekog svog vrsnjaka/vrsnjakinju sto ocekuje od svoje djece u buducnosti, i ako su tu visoki kriteriji, koji ne dopustaju zidara - shvati da je tu mnogo kontrole i manipulacije jako potrebno da bi se ta osoba hranila, te da ce se ta osoba nastavit hranit i svojom djecom.
Jos jednu stvar sam primjetio. Ima san curu koja nije mogla razdvojit sliku boga od roditelja. Svaka zelja boga se cudno poklapala sa svakom zeljom roditelja. S obzirom da je idealizirala roditelje idealizirala je i partnera. Jako zeznuta stvar.

Čini se kao da se zaboravlja da muškarac i žena nisu isti, oni su jednaki po dostojanstvu, jednaki u odnosu prema Bogu i u svom međusobnom odnosu ljubavi, ali nisu jednaki u svemu, ni u svojim ulogama, gdje su komplementarni pa zato i muž treba ženu i žena muža.
To je razlika koju papinski dokumenti slikovito opisuju kao glava (muž) i srce (žena).
Koja je to uloga i poslanje žene? Ovako kaže papa Franjo:
"Mnoge se stvari mogu promijeniti ili su se promijenile kroz našu kulturnu i društvenu evoluciju, no ostaje činjenica da žena začinje i nosi u svojoj utrobi dijete, te ga donosi na svjetlo dana“, rekao je Papa. „Nije riječ samo o biološkoj stvarnosti, nego o činjenici koja ima bogate implikacije na samu ženu, na njezin način života, na njezine odnose, na način kako poštujemo ljudski život i život općenito."
"Svrha žene je stvarati sklad, a bez žene nema sklada u svijetu. (...)žena je sklad, poezija i ljepota. Bez nje svijet ne bi bio ovako lijep, niti ovako skladan."

Ne može se ta komplementarnost poništiti, različiti smo u širokom smislu, niti muškarac može roditi, a niti žena ne može biti svećenik kako to ovdje pojašnjava don Stojić:
"(Danas nepopularni) crkveni dokument «Casti connubii» će na tragu ovoga ustvrditi da je muž glava, a žena srce obitelji; dok mužu pripada prvenstvo uprave, ženi pripada prvenstvo ljubavi. Jednostavno rečeno, svaki spol je na neki način «sakrament» Boga upravo na sebi vlastit, specifičan način. O tome je mnogo pisao sv. papa Ivan Pavao II. u svojoj teologiji tijela.

Isti papa u dokumentu “Mulieris dignitatem” upozorava na potrebu očuvanja specifično ženskog identiteta:
“Žena - u ime oslobođenja od muževog "gospodstva" - ne može težiti prema tome da si prisvoji svojstva muškarca umjesto svojih "svojstava" žene. Osnovan je strah da žena, umjesto da se na taj način "usavrši", da će se ona oštetiti i izgubiti ono što čini njezinu temeljnu uzvišenost....”

Dakle, da sažmemo sve do sada napisano. Bog je upravo Otac, a ne Majka; Isus je upravo utjelovljeni Sin, a nipošto Kćer. Crkva je pak Zaručnica, nikako Zaručnik. Apostoli i njihovi nasljednici su svi odreda upravo muškarci, a Marija, najsavršenije stvorenje, žena, kraljica apostola, nije primila apostolsku službu, to jest svećeništvo. I u braku muž je prvenstveno slika Krista, a žena Crkve. Muž je tako glava žene.

Neporecivo je stoga da biti muško i biti žensko nije svejedno. Bog je svakom spolu odredio njemu vlastitu ulogu. Katekizam će stoga definirati:
Spolnost obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše (2332). Svatko, muško i žensko, treba da prepozna i prihvati svoj spolni identitet (2333). Postoji fizička, moralna i duhovna razlika i komplementarnost (2335). "

Kako je to objasnio papa Franjo: "Muškarac i žena nisu jednaki; jedno nije superiornije od drugog, ne. Samo muškarac ne donosi sklad, ona donosi taj sklad koji nas uči milovati, nježno ljubiti i koja svijet čini nečim lijepim".

I roditelji vrše emocionalni pritisak na djecu... To je kao ono u komunizmu, kad šef veli: "Nema Boga.... Ja sam bog."
Nisu li Tito i njegovi suradnici stvarali idolatriju vlastitog lika i djela, pošto su "ukinuli" Boga u svim razinama?
Štafete za Titov rođendan, "Druže Tito, ljubičice bijela", pioniri, omladinci...
Mi smo bili nekad Sjeverna Koreja.

Postoji u grubo dvije vrste odgoja: odgoj poslušnosti i odgoj savjesti.
Odgoj poslušnosti se često povezuje uz autoritarnost, strogost, ucjene, manipuliranje... Prešućivanje da postoji Bog i da Njemu jedinome polažemo račun.
Nije li to odraz neprenošenja vjere u obitelji?.. Djecu se više uopće ne uči u obitelji moliti i da Bog postoji - ali ono se mora s nekim solidarizirati i u nekome pronaći uzor kako živjeti.

Psiholog Jesper Juul kaže da takva "poslušna" djeca (osobito djevojčice) koje su uvijek u školi bile izvrsne i s kojima nikad nije bilo problema, koje su uvijek uvažavale roditeljsko mišljenje i smatrale da je problem u njima "ako se ne prilagode", oko 35-40 godine života često obolijevaju mentalno, te postaju teret društvu (upadaju u depresiju, anksioznost, napadaje panike...)
Ne biste vjerovali koliko sam ja "krivih mišljenja" o sebi imala na temelju slike koju sam stvorila prema reakcijama svojih najbližih.
Gotovo pa sve bilo je pogrešno.. A ja sam se pitala "zašto me ne vole"...

"...Uvjeravam vas da bez brige duhovni odgoj svog sina prepustite nama, jer koliko ima primjera da su roditelji upropastili svoje dijete." - pisao je sv. Bernard jednom tvrdoglavom ocu.

Sv. Franjo također nije imao baš najbolji odnos sa svojim ocem, pošto ga se ovaj odrekao zbog "rasipanja novaca i imovine na siromahe." Da nije bilo tog oca koji ga je istjerao iz kuće, Franjo nikad ne bi osnovao svoju družbu.

Sv. Alojzije Gonzaga trebao je preuzeti nasljedstvo i baviti se politikom, no on je htio među isusovce. Trebao se suprotstaviti željama i htjenjima roditelja.

Bl. Ivan Merz potekao je iz liberalne obitelji. On je svojom upornošću, životom i ljubavlju obratio svoje roditelje, najprije oca, a s majkom je imao malo više problema. I ona se obratila na kraju. Da je samo njih slušao, nikad ne bi rekao: "Katolička je vjera moje životno zvanje."