Crni Barun je napisao/la:
Ignisardent je napisao/la:
Što sve ovo znači...
To znači da na polju zvanom "sveci rekli i zato sam u pravu" si dobio po turu.
Stoga, šššššššššš...

Pisano je: radije se pokoravamo Bogu nego čovjeku. Događa se koji put da nadređeni zapovijedaju nešto što je protiv Boga. Prema tome, nadređenima se ne treba u svemu pokoravati. Sv. Toma Akvinski, Summa Theologiae
Iako jasno slijedi iz okolnosti da Papa može nekad griješiti i zapovijedati stvari koje se ne smiju činiti, te mu ne možemo biti jednostavno pokorni u svemu, to ne znači da mu se ne moramo pokoravati kad su njegove zapovijedi dobre. Da bismo znali u kojim mu se slučajevima moramo pokoravati, rečeno nam je u Djelima Apostolskim: radije se pokoravamo Bogu nego čovjeku. Prema tome, kad Papa naređuje nešto što je protiv Pisma, ili članaka vjere, ili istine Sakramenata, ili odredbi prirodnog ili Božanskog zakona, ne treba mu se pokoravati, nego takve zapovijedi treba zaobići. Kardinal Juan de Torquemada, Summa de Ecclesia
A kad je ¸Kefa došao u Antiohiju, u lice mu se usprotivih, jer je zavrijedio osudu. Sv. Pavao, Galaćanima 2,11
Nadređeni mogu biti opominjani od svojih podređenih sa svom smjernošću i ljubavlju kako bi se obranila istina: to je osnova (Galaćani 2,11) na kojoj Sv. Augustin, Sv. Ciprijan, Sv. Grgur, Sv. Toma i mnogi drugi podržavaju ovo mišljenje. Oni naučavaju nedvosmisleno da je Sv. Petar, iako autoritetom nadređen Sv. Pavlu, bio opomenut od Sv. Pavla. Sv. Grgur ispravno kaže: Petar je šutio da bi, budući prvi po hijerarhiji među Apostolima, mogao biti i prvi u poniznosti. Sv. Augustin piše: Pokazujući potomstvu da starješine mogu biti prekoreni od svojih podređenih, Sv. Petar je dao primjer svetosti značajniji nego primjer svetosti koji je dao Sv. Pavao, koji je pokazao da je moguće da podređeni mogu imati smjelosti oduprijeti se nadređenima bez straha, kad s ljubavlju govore u obrani istine. Cornelius a Lapide, JEZUIT, Komentar Galaćanima
Sam Sv. Petar dao je primjer onima koji vladaju da, ako zastrane s pravog puta, ne smiju odbaciti ispravke kao nedostojne, čak i ako dolaze od podređenih. Sv. Augustin, Ad Galatas
Prijekor je bio pravedan i koristan, a povod nije bio beznačajan: u opasnosti bijaše očuvanje evanđeoske istine. Način na koji je iskazan bio je prikladan, budući javan i očigledan. Stoga Sv. Pavao piše "Govorio sam Kefi pred svima" jer je greška koju je počinio Sv. Petar prijetila svima. Sv. Augustin, Ad Galatas
Papa si ne bi trebao laskati u vezi svoje vlasti, niti se držati slavodobitno u svojoj časti i dostojanstvu, zato jer što ga manje osuđuju ljudi, to ga više Bog osuđuje. Još manje smije Rimski Pontifeks biti uznosti ako ga ljudi sude, ili još više, ako je dokazano osuđen jer je zapao u herezu, jer "tko ne vjeruje, unaprijed je osuđen" (Sv. Ivan 3,18). U takom slučaju, treba o njemu reći "Ako sol obljutavi, nije dobra ni za što nego da se baci na zemlju da ljudi po njoj gaze". PAPA INOCENT III, 4. propovijed
Ako pod Rimskom Crkvom razumijete njenu glavu ili Pontifeksa, izvan sumnje je da on može griješiti čak i u stvarima koje se tiču vjere. Može to učiniti ako naučava herezu svojim prosudbama ili dekretima. Uistinu, bilo je nekoliko rimskih pontifeksa koji su bili heretici. Posljednji od njih bio je Ivan XXII. PAPA HADRIJAN VI, Quaestiones in IV Sententia
Ako u budućnosti ikoji papa naučava išta u suprotnosti s Katoličkom vjerom, nemojte ga slijediti. BLAŽENI PAPA PIO IX, u pismu biskupu Brizenu
Znamo da rimski Pontifeks ima autoritet da sudi glavama svih crkava, ali nitko nema pravo suditi njemu. Istina je da je Honorije posthumno anatemiziran od Istočne crkve, ali mora biti jasno da je on bio optužen za HEREZU, JEDINI GRIJEH KOJI OZAKONJUJE OTPOR PODREĐENIH NJIHOVIM POGLAVARIMA, KAO I ODBACIVANJE POGUBNIH NAUČAVANJA OVIH POSLJEDNIH. PAPA HADRIJAN II.
Čak i kad su katolici vjerni tradiciji svedeni na manjinu, oni su ti koji su istinska Crkva Isusa Krista. Sv. Atanazije, Poslanica Katolicima (nakon što ga je izopćio papa Liberije, heretik)
Što može učiniti Katolik ako se neki dio Crkve odijeli od zajednice sveopće vjere? Koji izbor ima ako neka nova zaraza pokuša zatrovati ne neki manji dio, nego svu crkvu odjednom? Glavno će mu tada biti nastojanje da se veže uz starinu koja više ne može zastraniti zbog neke lažljive novotarije. Sveti Vincent Lerinski, Commonitorium
Ako Papa naredi nešto u suprotnosti s ispravnim naukom, ne smije mu se pokoriti. Ako pokuša učiniti nešto jasno u suprotnosti s pravdom i općim dobrom, zakonito je oduprijeti mu se. Ako napadne sa silom, silom mora biti odbijen, uz umjerenost prikladnu nužnoj obrani. JEZUIT Francisco Suarez, De Fide
Kao što je zakonito oduprijeti se Papi ako napadne tijelo, isto je tako zakonito oduprijeti se Papi ako napadne dušu ili ugrozi javni poredak, ili, iznad svega, pokuša da uništi Crkvu. TVRDIM DA JE ZAKONTO ODUPRIJETI MU SE NE POKORAVAJUĆI SE NJEGOVIM ODREDBAMA I SPREČAVAJUĆI DA SE IZVRŠI NJEGOVA VOLJA. JEZUIT SV. ROBERT BELLARMINE, De Romano Pontifice
Dodatak, iz zaključka Prvog Vatikanskog Koncila: Jer Sveti Duh je obećan nasljednicima Petrovim ne tako da bi oni, kroz osobnu objavu, mogli objaviti neke nove doktrine, nego tako da bi, kroz pomoć Duha Svetoga, mogli u vjeri čuvati i vjerno izlagati Objavu i Poklad Vjere predan od Apostola. Pastor Aeternus, gl. 4.
Crni Barune, još ti trebaš dobiti puno batina po turu prije nego što sam počneš nekome dijeliti batine.
Usput, nije sve što su sveci napisali postalo dio Crkvenog Učiteljstva, samo zato što su autori postali svecima. Neke teze koje su iznijeli sveci su čak izričito odbačene kao pogrešne (npr. Sv. Augustin, učenje o predestinaciji). Od jezuita koje sam nabrojao, Sv. Robert Bellarmino je učitelj crkve, za razliku od Ignacija Loyole (kojeg si citirao u kontekstu u koji on ni po čemu ne pripada, tj. da se, kao, treba pokoravati u svemu poglavarima). S druge strane, Crkvenom Učiteljstvu pripadaju Origen i Tertulijan, koji nisu sveci.