alojzije je napisao/la:
Terezija Avilska
-Zamak Duše-
6 poglavlje
10 članak
Uz ove stvari teške i slasne ujedno, naš gospodin katkad podaruje duši neka radovanja i neobičnu molitvu, pa ne zna razabrati što je.
Zato da ga ako vam udjeli ovu milost , puno hvalite i da znate da je to stvar koja se događa , navodim je ovdje. To je po mojem mišljenju, veliko sjedinjenje moći , no naš ih Gospodin pušta slobodne zato da bi uživale ovaj užitak, a i osjetile isto tako , a da ne shvaćaju što je to što uživaju i kako to uživaju . čini se da je to nerazumljiv jezik, no to se zasigurno događa jer to je tako prekomjeran užitak za dušu da ga ne bi htjela uživati sama , već ga obznaniti svima da joj pomognu slaviti našeg Gospodina ,stoga što je kod nje sve tome usmjereno. Ah, kakva bi slavlja upriličila i kakve li dokaze kad bi mogla, zato da svi spoznaju njezin užitak. Čini se da je našla samu sebe i da bi, poput oca rasipnog sina, htjela pogostiti sve i upriličiti velika slavlja zato što vidi da je njezina duša na mjestu gdje ne može posumnjati da je na sigurnome, barem za to vrijeme. Smatram da je to s pravom; jer toliki užitak najintimnije nutrine duše, i s toliko mira te da sve njezino zadovoljstvo potiče na hvaljenje Boga nije moguće da joj dade nečastivi.
11. članak
Mnogo je dok se nalazi u tom velikom žaru veselja, što šuti i može to prikrivati, i ne baš lako. To mora da je osjećao sv. Franjo kad su na njega naišli lopovi dok je hodao poljem vičući te im rekao da je glasnik velikog kralja,a i drugi svetci koji odlaze u pustinju zato da bi mogli kao sv. Franjo izvikivati pohvale svojeg Boga. Poznavala sam jednoga, zvanoga fra Petar Alkantarski koji vjerujem da to i jest, prema tome kakav je bio njegov život- koji je to isto činio, pa su ga smatrali ludim oni koji su ga ponekad čuli. Ah, divne li ludosti, sestre! Kad bi nam je barem Bog svima dao! Još kakve vam je milosti udijelio time što vas drži na ovome mjestu- makar vam Gospodin udjeli ovu i pokažete znakove toga- koje će prije poslužiti da vam pomogne nego li ogovaranjem, a što bi vam se zbivalo da se nalazite u svijetu, gdje se tako malo koristi tim izvikivanjem, pa nije čudno što mu prigovaraju.
13. članak
Neka se Njegovo Veličanstvo puno puta udostoji dati nam ovu molitvu budući da je tako sigurna i korisna; jer steći je nećemo moći zato što je to posve vrhunaravna stvar, a dogodi se da potraje jedan dan, a duša bude poput nekog tko je puno popio, ali ne toliko da bi bio oduzetih osjetila, ili pak kakva potištenog koji nije posve izgubio razum, ali se ne oslobađa neke stvari koja mu se uvrtila u glavu, niti ima toga tko bi mu je izbio iz nje. (...)
Cijenim što si čitao, ali ti odlomci su uobičajeni "argument" mnogih karizmatskih stranica, npr.
http://arlingtonrenewal.org/tonguesA što je još važnije, nigdje se u tom tekstu definitivno ne navodi da se radi baš o molitvi u jezicima, taj opis mogao bi biti također i opis molitve slavljenja, klanjanja u duhu u trenutku kad on dovodi do ekstaze, pa izaziva čudne osjećaje i u tijelu, a drugi koji to sa strane promatraju mogli bi olako zaključiti da osoba nije prisebna.
To što Terezija Avilska opisuje nije molitva u jezicima i zbog toga što je njen opis vrhunac odnosa s Bogom, duhovnog sjedinjenja s Njim, a karizmatici tvrde da se moliti u jezicima može naučiti kao što se uče i usmene molitve - znači određenom metodom, prateći utvrđene korake i tijekom seminara imaju točno određeno vrijeme predviđeno za molitvu u jezicima (znači ona ne ovisi o uzvišenom stanju duha, nego je unaprijed "predviđena" u njihovom programu) i karizmatici se ne drže onog Pavlovog savjeta neka samo 1 ili 2 mole uz obavezno prevođenje, nego imaju slavljenja u kojima svi prisutni masovno mole u jezicima.
Karizmatici tvrde da mogu naučiti drugu osobu kako moliti u jezicima, da znaju kako im predati taj "izvanredni dar Duha Svetoga", znači za kandidate u karizmatskim zajednicama to je nešto sasvim poželjno, a baš je sv. Terezija u Zamku duše napisala da kada duša čuje da Bog nekome daje izvanredne milosti ona ne bi smjela čeznuti i hlepiti za tim istime jer to pokazuje manjak poniznosti duše i ostavlja vrata odškrinuta za napasti Zloga, i treći razlog: kad osoba ima neku ogromnu želju, ona uvjerava sebe da upravo to vidi i čuje što si sama želi. (Zamak duše, 6.9)
Znači, ako se u toj molitvi radi o "izvanrednom daru Duha Svetoga", u zajednicama koje "rade na tome" mogu se javiti problemi kao što su autosugestija i napasti Zloga.
Evo jedno "čudno" svjedočanstvo sa stranice
http://www.catholicculture.org/culture/ ... worknum=41: žena je pošla na karizmatski susret zajedno s prijateljima koji su poznavali nekoliko stranih jezika. Dakle, bili su u stanju razumjeti što se na susretu "u jezicima" moli i priča. Ono što su čuli znakovito je: dok su jedni slavili i blagoslivljali Boga prekrasnim riječima, drugi su Ga istovremeno proklinjali. Zamislimo se o onome što sv. Terezija kaže.