alojzije je napisao/la:
14 poglavlje
Dari u zajednici
Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja.
Da, nismo se razumjeli. Ja sam pričala o daru jezika iz Djela apostolskih (kad je svatko od tuđinskih naroda u Jeruzalemu čuo apostole da govore njihovim jezikom). Sveti Pavao ovdje govori o nečemu što bi MOGLO biti karizmatski način molitve u jezicima, ali ne isključuje se niti ovo prvo, iz Djela apostolskih.
Da objasnim, u 13. i 14. poglavlju te poslanice sv. Pavao zapravo piše Korinćanima, koji su očito svjesni darova Duha Svetoga koje su primili, da se ti darovi trebaju prožeti i mjeriti:
- vjerom, nadom i ljubavi prema bližnjemu
- izgradnjom zajednice, čemu darovi zapravo i služe.
14. poglavlje prepuno je opomena, što nam govori da je Pavao vidio koliko se Korinćani nadmeću u traženju darova i koliko su opčinjeni "vidljivošću" darova Duha, a koliko im je malo stalo do bratske ljubavi i sloge u Crkvi, što je zapravo pravi plod Duha Svetoga.
A o molitvi "u jezicima" piše:
- kad se moli duhom, neka se moli i razumom (14, 14)
- neka se uvijek protumači drugima (14, 27-28)
- da se izbjegava nerazumijevanje onih koji nisu upućeni (14, 23)
"Ako se dakle skupi sva Crkva na jedno mjesto i svi govore tuđim jezicima, a uđu neupućeni ili bezvjernici, neće li reći da ste ludi?" (14, 23)
Što se točno dogodilo u ulici Asuza, možda se može protumačiti nekim posebnim shvaćanjem ove Pavlove poslanice, ali za mene (koja sam čitala nešto o tome) pravo je iznenađenje da ga karizmatici uopće prihvaćaju kao autentičan izljev Duha Svetoga.
Citat:
[*Usput,
odakle ti informacija da Crkva i Papa podržavaju događaje u ulici Azusa (1906.)?
Pentekostalci ne priznaju Papu, oni su zasebna vjerska zajednica, a niti je Papa ikada priznao njih...
]
Nismo se razumjeli , međunarodni karizmatsi pokret je priznat i ima urede u Vatikanu.
Nije mi jasno u čemu je problem.
Evo, gore sam navela u čemu je problem.
Kad se među vjernicima u ulici Azusa dogodila "Pedesetnica", oni su sami mislili da su primili dar jezika kao apostoli u Jeruzalemu, prva izvješća pišu koliko su sami bili oduševljeni što će konačno moći krenuti misionariti i širiti moć Božju, ali onda je oduševljenje naglo splasnulo kad su shvatili da oni zapravo ne govore nijednim živim stranim jezikom. Kasnije je njihov način nazvan "privatnom molitvom" i postao je praksom u pentekostalnim zajednicama (nešto kao "dokaz" Duha Svetoga), a zanimljivo je kako je taj dar ustvari "ograničen" na posebne zajednice, ali ne i proširen na čitavu Crkvu. Zna se, naime, da Duh Sveti svoje darove dijeli bez obzira na pripadnost određenoj duhovnoj zajednici unutar Crkve, a ovaj dar, čini se, kao da su karizmatici "privatizirali".
Službeno i povijesno gledano, tog i takvog dara nije bilo među kršćanima sve do 1906. g. (kad se dogodilo to u ulici Azusa u Los Angelesu), a nakon toga javlja se kod novo-osnovanih pentekostalaca (to su ti isti iz ulice Azusa), a sam pentekostalizam ulazi postepeno među protestante i na kraju među katolike (gdje su te iste stvari nazvane "karizmatskim pokretom"). Karizmatski pokret, koji je otada postao ekumenski, danas zapravo ima više sličnosti sa pentekostalizmom, negoli s katoličanstvom.