Adrijana,
ja sam postavio neka, meni očita i logična pitanja, na koja ti uporno izbjegavaš odgovoriti, taktikom koju ja, oprosti, mogu jedino opisati izrazom "mačka oko vruće kaše". Umjesto odgovora upućuješ me na kojekakva modernistička teološka djela koja jednako tako ne odgovaraju na postavljena pitanja, nego muljaju, izmotavaju se i skrivaju se u magli tamo gdje magle ne bi trebalo biti.
Vrlo je jednostavno: proglašena dogma je ili nezabludiva ili nije.
Ako je nezabludiva, onda se nikakvim povijesnim relativiziranjem ne može osporiti njena činjenična istinitost. Neovisno o povijesnom kontekstu, Bog jamči istinitost dogme.
Ako se pak dogma pokušava odgurnuti povijesnim relativiziranjem okolnosti njezina proglasa, time se logički implicira da proglas dogme nije nezabludiv.
Oprosti, ali to je jednostavna logika; tu nema treće i tu nikakav Nemet ne može pomoći.
O kojoj dogmi govorim? Govorim o proglasu Tridenta:
"Tko ustvrdi da je Adamov prijestup škodio samo njemu a ne i njegovom potomstvu te da je on od Boga primljenu svetost i pravednost koju je izgubio, izgubio samo za sebe a ne i za nas; ili tko (ustvrdi) da je on okaljan grijehom neposlušnosti na čitav ljudski rod prenio samo smrt i kaznu tijela, a ne i grijeh koji je smrt duše, neka bude kažnjen anatemom jer proturječi Apostolu koji kaže: ''Po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt'' [Rim 5,12]."Ja želim jasan odgovor: jel to vrijedi ili ne vrijedi? Ako ovakav način postavljanja pitanja tebi zvuči kao "ucjena", to je samo zato što me frustrira tvoje neprestano okolišanje i zato što meni tvoji dosadašnji odgovori zvuče kao muljanje, izmotavanje i magla. I zbog toga očito moram inzistirati na jasnim DA-NE pitanjime.
A sad, ti ne moraš dati egzaktne odgovore na egzaktna pitanja i možeš biti uvrijeđena "ucjenjivanjem", ali onda nek ti bude jasno da ja s tvojim (ne)odgovorima neću biti zadovoljan, i da, posljedično, ne mogu prihvatiti tvoje stavove.
Kako ne shvaćaš da meni ništa ne znači tvoje razbacivanje teološkim autoritetima. Već sam ti objasnio da meni ništa ne znači Rahner, a jednako tako ni Rebić, čija sam predavanja osobno slušao i za kojega otvoreno kažem da je modernist, pa me sad strijeljajte ako će vam tako bit lakše. Pustimo dakle razbacivanje imenima i lažnim autoritetima. Ono što mi nešto znači jest: logika, jasnoća, egzaktnost, vjekovni nauk vjere, dogma, Božja objava. Možemo li se držati toga?
Isto tako, opet ponavljam pitanje na koje nigdje nisam dobio odgovora, a to je: gdje je dokaz za poligenizam? Čak ako se i prihvati evolucija, kako iz toga slijedi da je bilo više od dvoje prvih ljudi?
Kažeš:
Citat:
Ime Adam, hebr. čovjek, može se smatrati jednim čovjekom ili kolektivnom osobom, pa se tako može reći da je prvi grijeh počinio i prvi ljudski par (Adam i Eva) ili pak prva ljudska zajednica.
Ja onda pitam: ako je Adam kolektiv, od koga onda svaki čovjek nasljeđuje istočni grijeh, kao što je dogmatski definirao Trident?
Kažeš:
Citat:
Sveto Pismo govori o osobnim grijesima, ali i o općem stanju grešnosti u čovječanstvu, jer grijeh svakog čovjeka nosi posljedice sa sobom, a Tridentski koncil je glede istočnog grijeha stavio naglasak na osobni Adamov grijeh, a ne toliko na društveni značaj grijeha u svijetu.
Vidjeli smo gore da Tridentski koncil vrlo jasno definira da
svaki čovjek nasljeđuje posljedicu tog osobnog Adamovog grijeha. Ti se moraš odlučiti i jasno reći, prihvaćaš li to ili ne. Molim, bez okolišanja. Iz svega što si do sad zastupala, slijedi da ne prihvaćaš.
Upućuješ me na članak "Jesu li Adam i Eva bili djed i baka". Taj članak uopće ne odgovara na moje primjedbe i ja sam na taj članak odavno reagirao mailom Glasu Koncila, gdje sam ih podsjetio na riječi Pija XII i na logičku vezu između monogenizma i katoličke
dogme o istočnom grijehu. I ništa od onoga što sam rekao oni nisu osporili; samo su mi odgovorili da su proslijedili moj mail nadležnima. I što sad; ti očekuješ da bih ja svejedno trebao prihvatiti mišljenje iz tog članka, samo zato što dolazi iz pera "teoloških autoriteta" premda su posljedice takvog shvaćanja očito destruktivne za katoličku dogmu i premda nitko ne može (niti pokušava) osporiti moje primjedbe, i premda je meni očito da su današnji teolozi dobrim dijelom modernisti koje nije briga za dogme i vjekovnu vjeru, nego im je samo do njihovih novokomponovanih teoloških teorija? Pa, ja se ne osjećam obveznim prihvatiti takvo nepotkrijepljeno mišljenje takvih problematičnih teologa. Pa ti reci da sam ohol, a ja ću reći da sam samo logičan i svjestan nepromjenjivosti vjere koja nije ljudska umotvorina nego Kristov nauk predan apostolima prije 2000 godina.
Bojiš se mogućnosti da postanem "sam svoj majstor"-bibličar i tumač dogmi, ili još gore, isključivi fundamentalist. Oprosti, ali ovo što ja zastupam je isto ono što su Crkva i njeni najznamenitiji teolozi zastupali kroz svu povijest, sve do pred 50-tak godina. Ako sam ja "sam svoj majstor" bibličar, tumač dogmi ili isključivi fundamentalist, onda je Crkva bila sve to kroz praktično svu svoju povijest.