Giovi je napisao/la:
Inače se do 9. stoljeća pričest redovito dijelila na ruku, o čemu nas izvješćuju sveti Oci (npr. sv. ćiril Jeruzalemski u 4. stoljeću).
No je li to baš istina?
Najprije, da ne bi bilo zabune, prvi put čujem za Zajednicu sv. Šarbela i s dotičnom grupacijom nemam nikakve veze. Isto tako, ne osporavam da je pričešćivanje na ruku dozvoljeno i važeće. Ako je Crkva odlučila da je dozvoljeno, onda je očito dozvoljeno. Razboritost takve odluke je drugo piranje, o kojemu bi se moglo raspravljati, ali u to sad nemam namjeru ulaziti.
Ono što smatram dvojbenim, i zbog čega se zapravo javljam, jest upitna činjenična točnost gore citiranog navoda.
1. Izvori koji zastupaju tradicionalnu praksu pričešćivanja u usta, navode da je oko godine 650 održan sinod u Rouenu, koji izričito zabranjuje davanje pričesti u ruke laicima i zapovijeda da im se hostija stavlja u usta. Ovo, čini se, pobija tezu da je pričest na ruke bila redovita praksa sve do 9. stoljeća.
2. Što se tiče svjedočanstva sv. Ćirila Jeruzalemskog, autentičnost tog svjedočanstva je dvojbena. Dvojbe su potaknute bizarnim opisom "posvećivanja očiju, usana i osjetila" kojim tekst nastavlja neposredno nakon opisa pričešćivanja na ruku. Postoji teza da je riječ o kasnijoj interpolaciji u tekst. "Radi se zapravo o obredu iz mašte koji lebdi između zanesenjaštva i svetogrđa; a potječe od pisca Apostolskih konstitucija, nepoznatoga Sirca, gutača knjiga i neumornoga pisca, koji u svojim spisima prevrće uglavnom ono što je sam pročitao i začinio vlastitom maštom."
Zato me zanima: osim Ćirila Jeruzalemskoga, postoje li druga svjedočanstva svetih Otaca koja bi išla u prilog pričešćivanja na ruke kao univerzalne ranokršćanske prakse?
3. Prema izvorima koji zastupaju tradicionalnu praksu, postoje svjedočanstva Otaca koja bi išla u prilog tradicionalnoj praksi. Tako npr:
3.a. Sv. Eutihijan, papa od 275. do 283. godine, zabranjuje laicima nošenje posvećenih prilika bolesnicima, kako ih ne bi doticali rukama: "Neka se nitko ne usudi predati Pričest svjetovnjaku ili ženi kako bi ih odnijeli bolesniku" (PL 5, st. 163-168).
3.b. Sv. Bazilije (330-379) u Pismu 93 objašnjava kako "nije veliki grijeh ako osoba sama sebe pričesti vlastitom rukom za vrijeme progona ili dok u blizini nema svećenika ili đakona". Ovaj tekst, čini se, u najmanju ruku implicira da izvan navedenih izvandrednih situacija, pričešćivanje vlastitom rukom nije bilo dopušteno.
3.c. Papa sv. Leon Veliki (440-461), komentirajući 6. poglavlje Evanđelja po Ivanu veli "u usta se prima ono što se vjerom vjeruje". Nije eksplicitno, ali čini se da se barem implicira pričešćivanje u usta kao ustaljena praksa.
3.d. Papa sv. Grgur Veliki (590-604) pripovijeda kako je drugi papa, sv. Agapit (535. do 536.), otišavši u vrijeme nekoliko mjeseci svojega pontifikata u Carigrad, ozdravio gluhonijemoga tako da mu je "Tijelo Gospodnje stavio u usta" (Dijalozi III, 3). A za samoga Grgura Velikoga njegov živitopisac, đakon Ivan, svjedoči da je laicima pričest dijelio u usta.
Citat:
Isto tako Isus Krist na Posljednjoj večeri nije učenicima davao kruh u usta već u ruke.("Uzimite i jedite! Ovo je tijelo moje!" (Mt 26,26))
Taj se argument često ponavlja, ali se zaboravlja da su Isusovi učenici na posljednjoj večeri ionako bili svećenici (odnosno prvi biskupi), za koje nije sporno da se pričešćuju vlastitom rukom. Taj argument, međutim, ne govori ništa o pričešćivanju laika.
P.S. Tema je otvorena na ovom podforumu, pa tu i odgovaram. Ako admin misli da bi ovaj odgovor bio primjereniji podforumu "Razgovori", neka ga premjesti.