Marumiel je napisao/la:
ja ne kužim od kud te silne greške u komunikaciji...
Čest je slučaj da se ljudi pišući dobro ne razumiju, to je zato što pisanje nije razgovor na koji je većina navikla pa ne uzima u obzir manjkavosti pisanih formi. Otuda i silno, a sasvim nepotrebno svođenje rasprave na osobnu razinu što redovito dovodi do nepotrebnog konflikta. U principu ne treba na to puno polagati pažnje jer psihološki gledano kad netko tako reagira zapravo pokazuje kako on percipira stvari (više piše o sebi) nego što realno može procijeniti onoga koga proziva ili osobno konotira.
ozana55 je napisao/la:
111 postova, a mi još uvijek svatko svoje...
Malo me zaintrigiralo suprotno mišljenje nekih korisnika o obraćenjima u Međugorju.
Daba navodi da pozna neke ljude koji su ih doživjeli. Barbaba ne vjeruje da tamo ima silnih milosti.
Ja osobno poznajem meni vrlo bliske osobe, koje su se nakon hodočašća promijenile. Navest ću samo neke:
1. Žena Crkveno vjenčana, nakon ispovijedi u Međugorju, krsti svoje već odraslo dijete, rađa još dvoje, povratkom u svoju župu javlja se svećeniku i postaje vrlo aktivna u župi, završava na KBF-u teologiju za laike, zapošljava se kao hagioterapeut...
2. Žena živi kao ljubavnica s oženjenim čovjekom, od prve pričesti se nije ispovijedala. Nakon ispovijedi u Međugorju ostavlja ljubavnika, redovito se ispovijeda, odlazi na mise...
3. Žena se bavi reikijem. Na ispovijedi u Međugorju se uspijeva osloboditi toga zla.
4. Bila sam nazočna kad je jedna djevojka iz naše grupe na Križevcu progledala, a bila je slabovidna, vidjela je tek 10%. Sad više ne nosi ni naočale. Povratkom u župu, javlja se župniku, ali on reagira slično kao Barnaba. U lokalnom tjedniku objavljuju njenu priču, ali određen broj ljudi sa skepsom gleda na to.
Kad to nekom ispričam, saznam da i oni u svom krugu poznanika imaju uvid u slična obraćenja.
Naravno postoje obraćenja i u kupaonici

...netko doživi u snu, netko na misi ili duhovnom seminaru...
Već sam prije napisao kako nije dobro banalizirati stvari pa ja sad neću nabrajati one primjere koje znam a gdje je pogrešan pristup otišao u devijaciju.
Ne znam koliko uspijevam u namjeri ali ja nastojim stvari sagledati iz pozicije nauka Crkve, Crkvene discipline i prema pastoralnom redu. Uz sve razumijevanje prema onima koji u Međugorju traže ozdravljenje za svoje ponajprije fizičke boli ili duševni mir, ne može se vjera samo svoditi na to.
No krenimo redom. Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Svjedoci smo svakodnevno kakav je čovječji odgovor na to privlačenje, koji ide od odbacivanja, različitih umišljaja i svojevoljnih tumačenja pa do onog ispravnog odgovora koji se ponajprije oslanja na nauk Crkve i vjeru koju Ona zagovara. Dakle, ono u što možemo biti posve sigurni je da su sakramenti vidljivi znakovi ustanovljeni od Isusa Krista koji daju nevidljivu Božju milost oproštenja i spasenja. Za sve drugo nema tog jamstva i sigurnosti.
ozana55 je napisao/la:
Barnaba je napisao/la:
Da li je to istina (ovo što sam boldao u tvojoj izjavi) ako danas imamo sve manje istinskog života po vjeri, sve manje poznavanja nauka Katoličke Crkve što rezultira i općom degradacijom morala u društvu što je najveći uzrok krize u kojoj se nalazi Hrvatsko društvo? Ako ima toliko silnih milosti zar situacija ne bi trebala biti drugačija?
Kakva bi tek bila situacija u društvu da te silne milosti ne postoje...

Do odgovora na to pitanje možemo doći vrlo lako. Pogledajmo generalnu moralnost ponašanja ljudi prije i poslije tih događaja. Mislim da će ti velika većina onih koji pamte prijašnja vremena reći kako su se ljudi ipak moralnije ponašali prije iako im je vjera bila iz običaja. Ili pogledajmo je li kod drugih naroda išta situacija bolja ili lošija od naše. Dakle običnom usporedbom se može doći do jasnih odgovora na pitanje postoje li baš tolike milosti na tom mjestu.
Daba je napisao/la:
Da ne budem krivo shvaćen, samo kratki odgovori.
Kad netko iznosi svoje osobno viđenje bilo koje stvari, onda i odgovor dotiće njegovu osobu. Ja nemam namjeru ni sa kime se raspravljati o nečijoj osobnosti, karakteri i slično, ali nedvojbeno ima karakter osobnog kontakta ako se raspravlja o nečijem osobnom stavu.
Namjera za neko preodgajanje nemam, ali je kjatolički i krščanski dati pouku ondje gdje mislimo da treba. Onaj komu je rečena može s poukom što želi - od volje mu!
Takva je pouka u ispravku zablude da netko može biti katolikom, a ne biti kršten. Takva konstatacija je opasna jer može dovesti u zabludu druge posjetitelje ovoga foruma, a to se mora spriječiti. Može neka osoba smatrati o sebi što želi, ali postoji Crkveni zakon koji jasno kaže tko je u kojem statusu. Tu je pouka potrebna, čak netko tko to zna, a neće reći, također je u grijehu.
Ne dvojim u tvoje dobre namjere ali uvijek treba raspravljati o temi i stavovima a ne o osobama koje raspravljaju.