Daba je napisao/la:
bila je u Međugorju, nešto je osjetila - pozitivno uznemirenje (lijep opis) i odmah na to zaboravila. Kao i oni što se nasitiše oko Galilejskog jezera.
Daba, lijepi osjećaji i "pozitivno uznemirenje" ne moraju biti uopće znak Božanskog djelovanja. Pouzdavati se u osjećaje i još k tome misliti kako su ti osjećaji znak "prisutnosti Božje na određenom mjestu" nisu znak kršćanske duhovnosti. Bog je svuda, On djeluje svugdje, poziva ljude na različite načine, ali ih poziva i na put Istine... Jesi li čitao knjigu msgr. Bolobanića?
Citat:
Pa što misliš, odakle ti poticaj da se kasnije krstiš i primiš sve sakramente? Je li to došlo onako samo od sebe ili se možda netko "odozgor" za tebe zauzeo jer je vidio da su ti se roditelji trudili dovesti na mjesto Božje Milosti?
Misliš da je to slučajno? Očito da misliš tako!
Samo Božja milost vodi k obraćenju, ali ona ne stanuje na toj i toj adresi, kako i Purple reče...
Citat:
I ne moraš ti čekati nikakav pravorjek Crkve.
Pa on je već donesen, nemojmo zaboraviti... Samo treba još vremena ljudima da to uvide.
Citat:
Ti koja imaš takvu milost obraćenja niječeš izvor te milosti i okrećeš mu leđa??? Majci Božjoj i prošnji tvojih roditelja???
E sad ću ti Daba ispričati nešto. I ja sam dugo vremena vjerovala baš u to da u Međugorje dolazi Gospa. Sviđalo mi se to živo predočavanje Njezine prisutnosti i Njenog govora. 11 godina skupljala sam poruke 25. u mjesecu. Eto, i danas je 25.!! Svoju privrženost Gospi isključivo sam bila vezala uz krunicu i uz Njezine poruke. Smatrala sam da sam obraćena i da mi više ništa ne treba. Došlo je tako razdoblje kad mi je Međugorje postalo opsesija, gutala sam knjige o tome, posuđivala iz knjižnice, čitala internet - i smijala sam se biskupovim kritikama! Sve oko sebe sam nagovarala da idemo na hodočašće, jer je tamo predivno...
Ali tek sam tada počela čitati o stvarima koje su se događale 80-tih godina prilikom ispitivanja biskupskih komisija, ima više knjiga o tome! I, sada one nisu izazvale nevjericu - nego veliko iznenađenje! Zatim sam uzela u ruke ponovno Vickinu knjigu "Tisuću susreta s Gospom u Međugorju" - i iznenadila sam se koliko sam očitih i upadljivih stvari prije znala previdjeti, a danas bih mogla danima pričati o tome...
Za mene se odtada u vezi Međugorja postavlja jedno jedino pravo pitanje: je li zaista Gospa tamo opravdavala grijeh neposlušnih redovnika, koji su poslije i sami napustili službu? To vidioci nikad nisu zanijekali ni opovrgnuli...
Na kraju moram proturiječiti konstataciji kako je "okretanje leđa Međugorju ujedno i okretanje leđa Majci Božjoj".
Nije li blasfemija i vrijeđanje Gospe zapravo uvjerenje kako Ona, kao vazda najposlušnija službenica Gospodnja i Majka Sina Božjega, može ikada i igdje opravdavati grijeh neposlušnosti svećenika i prijetiti biskupu kaznom koja se nikada i nigdje nije ostvarila?
Sve međugorske hodočasnike zamolila bih da se ovo upitaju. Kakva je to Gospa u koju oni vjeruju? Kakva je to
imitacija Gospe?