Katolički odgovori

Stvar je veoma diskutabilna, jer anglikanci koji se primaju u zajedništvo nisu svećenici, pošto AC nema valjanog apostolskog nasljedstva ni sv. Reda, drugim riječima, laicima koji su služili kao pastori daje se dispenza od celibata. Kažem, nije prvi slučaj, jer su ne samo anglikanci, već i neki evangelici i kalvinisti još prije na isti način pripušteni u RKC.

Misli li se stvoriti poseban anglikanski obred? Na temelju čega, povijesno i logički to je neodrživo.

No i grkokatolička praksa je zanimljiva, jer prema stavu i nauku KC, nema predosti jednog obreda pred drugim, drugim riječima celibat i oženjeno svećenstvo vrijede apsolutno jednako.

Sorry Giovi, po ovom pitanju ne provocira. Grkokatolici, koliko god bili katolici, čine zaseban pravni korpus unutar KC. Ovo jeste selektivna primjena u RKC. Nakon ovakvih slučajeva (koji nisu novi, bilo je toga i prije) teško možeš nekoga uvjeriti da RKC ne može funkcionirati bez celibata.

Bogu hvala, i KC može napredovati u nećemu.

Pitam se dal' to misle i svećenici koji imaju ljubavnice, ako pošteno sagledamo stvari, vidjet ćemo da ima takvih svećenika.

Bilo bi pošteno, razumno i realno, celibat stav.
PS iti na razinu osobne odluke, bolje rećeno posvećenja, pa tko misli da mu nije dobro imat ženu i djecu, nek se ne žani, a kome to ne smeta, nek ima ženu.

Haime mislim da stvari treba uzeti cjelovito i u slučaju provociranja i u slučaju "Apostolske konstitucije".
Modus očquote]ito provocira jer je pored ovog i jasno napisao uvredljivu rečenicu
koja je na tragu one usporedbe vjernika s konjem. Neosporno se radi o provociranju ali to ga ne smeta da izigrava žrtvu ako se prema njemu primjene opravdane mjere, predviđene za takav način komuniciranja.

Druga stvar, kao što i sam znaš, celibat nije Nauk Crkve te odluka o njemu može biti podložna promjeni. Međutim u promjenu bi bilo glupo ići samo zato što se nekima ne sviđa celibat ili zato što je nekima unutar Katoličke Crkve dopušten. Treba vidjeti što bi se tim trebalo postići. Kao najveći tobožnji dokaz, zagovornici ukidanja celibata, daju pretpostavku da bi se povećao broj svećeničkih zvanja. Međutim sve liberalno-modernističke mjere koje su provodile druge crkve ima ne daju zapravo, već govore suprotno.
Očiti paradoks koji se pojavio u raspravi jer se gleda samo pitanje celibata a ono nije krucijalno u ovom pristupanju anglikanaca Katoličkoj Crkvi i tu stvari treba promatrati šire. Jesu li ti anglikanci razočarani liberalnim i modernističkim ponašanjem anglikanske crkve? Neosporno jesu. Vide li oni u Katoličkoj Crkvi utočište pred takvim ponašanjem? Vjerojatno vide. Stoga je razumno pretpostaviti ako njihovo prisajedinjenje izazove neke modernističke i liberalne akcije u samoj Katoličkoj Crkvi da će neki od njih morati opet "kupiti kufere" ali zajedno s puno katolika kojima se takve akcije neće svidjeti.

Koliko osobno poznaješ takvih svećenika pa da možeš znat što misle?
Ciljaš li na one koji imaju razne ljubavnice ili na one koji su dugi niz godina u vezi s nekom ženom i eventualno imaju djecu? Znaš li koliki je postotak jednih, a koliki drugih?
Znaš, svojevremeno sam za jednog biskupa čula da ima dijete u Italiji i naravno, ženu. Stjecajem okolnosti došla sam dovoljno blizu da mi je povelik dio života tog biskupa poznat i nikako da se nađe ma i najmanji trag toga
PS trač je prilično poznat osobito bližima tako da ne iznosim ništa novo.

Rečenica "i KC može napredovati..." sama po sebi nije uvredljiva, jer Crkva ne samo da može, ona mora napredovati (Ecclesia semper reformanda).

Što se tiče razloga i procesa ukidanja celibata, stvari su tu drukčije, i ja sam jasno na jednom drugom postu napisao da on ne može biti ukinut tek tako.

Zbog čega zahtjev za ukidanjem celibata apriori smatraš "modernističko-liberalnim"? Kad već želimo govoriti o nečem starijem i izvornijem, onda je to definitivno praksa oženjenog svećenstva.

Nije stvar samo u povećavanju broja zvanja (premda bi broj svećenika definitivno bio beći bez celibata), nego je stvar mnogo dublja i kompleksnija.

Na gornje opaske nitko mi nije odgovorio.

sara:



Ne draga sara, nisu tračevi. Većina neće pričati o tome, tema je bolna, ali nisu tračevi.

Ma i te kako su tračevi jer sam dovoljno u osobnom kontaktu da vidim da nema spomena o istini

Pa činjenice te demantiraju jer u pravoslavnoj crkvi koja dopušta ženidbu prije ređenja nije nikakav bum svećeničkih zvanja dok im redovništvo (koje ima obavezu celibata) cvjeta. Ako ti imaš drugačiji podatak ili primjer podjeli ga s nama.

A glede sare i priča o tračevima..e ljudi kad bi znali, samo kad bi znali. Bolje da začepim gubicu, i povučem se iz rasprave.

Ja se nisam jučer rodila, a dugo se već krećem u svećeničkim krugovima i silom poziva. Znam koješta, ali znam i da su svećenici ljudi koji se mnogo puta nađu u situacijama koje su vrlo teške. Osobno poznajem i one koji imaju djecu. Ne bih se usudila suditi, možda baš zato što poznajem njihove životne situacije. Uostalom, oni će svoje račune polagati Bogu, ne tebi ili meni.
I mnogi doista nisu na sablazan svojim župama - primjer kojega osobno poznajem, dogodilo se prije koje desetljeće. Župnik je dobio sina sa svojom domaćicom i jasno slijedi premještaj, onemogućavanje nastavka veze. Selo je toliko molilo i tražilo da je ipak ostao. On je u sebi zbog svega trpio vrlo duboko, trudio se u svemu biti čim bolji. Danas je žena pokojna, sin odrastao, a dotični u mirovini. I?
Ljudi mnogo toga znaju, začudio bi se.

Nisam niti ja.
Ne moraš me to učiti, jer ja itekako dobro znam da znaju, zato i pričam sve ovo. U tome i jeste problem, svi sve znaju, no bitno da Crkva ispunja formu. Drugo, ja ovdje ne sudim nikoga, ako nisi opazila, već iznosim činjenice, a činjenica je da ovo nije izoliran slučaj, i da se ne radi o pojedincima. Upravo učestalost svega kroz stoljeća svakog razumnog sili na razmišljanje. Kao i razaranje jedne obitelji zbog "onemogućavanja nastavka veze".

Najlakše se praviti da je sve u redu, proglasiti ovo izuzecima, te izuzetke optužiti da nisu dovoljno duhovni, i riješen problem-ovo zadnje nisam rekao u odnosu na tebe, već na razmišljanje mnogih ljudi.

Eto, najprije kažeš eh da znaju, a odjednom tvrdiš da znaju.
Drugo, to su izolirani slučajevi i radi se o pojedincima. Poznajem bar 50 svećenika, znam 5 slučajeva. Jasno tračeva ima puno više.
I uopće se ne radi o tome koliko je tko duhovan. I ne mislim da bi manjak obveze celibata smanjio probleme. Možda ovakvih stvari ne bi bilo, ali bi došle druge, jednako škandalozne ili još više, bolne i mučne. Čovjek je čovjek i ne trebamo se čudit što čovjek padne. .

A vjerujem u mudrost Učiteljstva da procjenjuje ovakve stvari