Citat:
Miješaš pojmove. Odluka koncila, da bi bila "ex cathedra", mora biti potvrđena od tadašnjeg aktualnog pape koji predsjedava tim koncilom (naravno, pri tome i sam koncil mora odluku izreći na način da je jednoznačno jasno da namjerava govoriti "ex cathedra", ondnosno proglasiti nešto kao definitivnu dogmu).
To što će sutradan nakon koncila možda doći neki drugi kolebljivi papa, koji će pod pritiskom ove ili one sile dvojiti o ranije proglašenom nauku, ne mijenja ništa na stvari. Niti u jednom primjeru koji se navodi, taj drugi papa ne djeluje "ex cathedra" - dakle pogreška je moguća u onome što on tvrdi; ne i u onome što je ranije proglašeno na koncilu.
Međutim što ako i koncil i Papa pak donesu novo promijenjeno stajalište ex-cathedra (npr. krivovjerno), što je se i dogodilo u niz slučajeva?
Zar to onda također nije ex-cathedra ali s pogrešnim učenjem?
Dakle oba su uvjeta bila ispunjena.
Inače, primjeti kako su prije uvjeti za ex-cathedra bili drugačiji i manje automatski nego današnji.
Citat:
Svatko dobronamjeran može saznati što je točno, samo treba stvari (istraživanje) istjerati do kraja. Ako je već imao dovoljno volje i resursa da dođe do spoznaja da je uopće bilo "natezanja i proglašavanja", onda treba istjerati stvar do kraja i istražiti što jest "ex cathedra" a što nije.
Nekidan mi je pala na pamet teška pomisao, a podijelit ću je s tobom.
Zamislio sam se nad ovime; '' da mi je netko rekao za Dogmu o nepogrješivosti Pape ranije, sigurno nikada nebih odrastao kao Katolik i primio sve sakramente''
Sada kad sam već odgojen kao Katolik, kasno je, ali je znakovito da nam ni na jednom vjeronauku nitko nije rekao za tu dogmu, ni u školi ni u crkvi, takva stvar navodi na duboko razmišljanje i prvo pitanje je; Zašto djeci nitko ne kaže za takvo nešto i zašto moramo odrasti i saznati takvo nešto?
Čuo sam od više katolika, koji su kasnije postali ateisti, bilo bi puno poštenije da nam je netko za takvo što rekao još u ranoj dobi i da je se potrudio to nam razumski objasniti na poznatim primjerima kroz povijest.
Ovako se to čini kao onaj sitni tekst na dnu stranice (ugovor o odricanju odgovornosti) koji vam piše na kojekakvim ugovorima, obično kod telekomunicijskih firmi od kojih kupujete uslugu, dakle kao neka vrsta prevare.
Na mjestu crkve, prilično bih puno snage i energije utrošio u tumačenje te dogme jer današnji mladi i obrazovani ljudi neće a i ne mogu prihvatiti ništa što ne razumiju.
Citat:
Problem je što ti želiš stati na pola puta, jer ti se, eto, sviđaju pogrešni zaključci koje misliš da iz te pozicije možeš braniti. Onda kad te ja potičem da stvari istjeraš do kraja, žališ se na navodnu kompliciranost zbog koje takvo rješenje nije u dohvatu jednostavnog čovjeka. No zaboravljaš da si i ti sa svojim tezama o "natezanju" (zapravo antikatoličkim malverzacijama) davno izišao iz onoga što je u dohvatu jednostavnog čovjeka
.
Ovu sam temu pokrenuo iz posve iskrenih razloga, jer naime ne mogu i neznam kako prihvatiti ideju koja se izravno na svim razinama sukobljava sa mojim razumom i sa mojom savješću.
Također ne mogu i ne želim braniti mnoge loše postupke KC kroz povijest, to mi nalaže savjest.
Kad mi netko spomene da je Papa nepogrješiv, u meni sve vrišti protiv te ideje, jednako kako je vrištalo i dok sam prvi put saznao za suđenje Galileu, pedofiliju u svećeničkim redovima, kontroverze oko pitanja reprodukcije.
Da bude jasno, želim vjerovati, želim biti vjernik, želim pripadati KC, jer je smatram autentičnom Isusovom crkvom, da to u kojem slučaju ne želim, nebih toliko težio istraživanju svih tih tema, zato se želim vlastitom istragom približiti spoznaji ili barem ''modusu vivendi''.
Želim pripadati KC ali ne želim biti konzervativac, jer to po ničemu nikada nisam bio, uvijek sam težio spoznaji novog, uvijek sam bio ispred vremena i društva koje me je okruživalo i bolno doživljavam crkveni zahtjev da odjednom moram početi zastupati zastarjele ideje, ideje koje nemaju veze sa ovim vremenom.
Uvijek sam težio novome, ali kroz kritički pristup, putem izražene filtracije, prema tome dobro prihvaćam a loše odbacujem.
To znam jednako dobro koliko znam ni da nikada nisam imao svoju političku orijentaciju, jer mi je bila vulgarna ideja da pripadam jednom od tabora, jer to isključuje slobodu duha ali i inteligenciju, jer nemam namjere braniti zastranjenja jedne grupe samo zato što joj pripadam.
Zašto me toliko smetaju spomente stvari, od kojih je na prvom mjestu Dogma o Nepogrješivosti Pape?
Osim što ih moj razum ne prihvaća, imam osjećaj da Katolička crkva zbog takvih odluka značajno gubi na utjecaju, ugledu i snagi te imam osjećaj da netko namjerno sabotira crkvu iznutra i čini je zastarjelom, tromom, beživotnom i posve neprivlačnom mladim obrazovanijim naraštajima kakvih je iz godine u godinu sve više.
Ustvari se panično bojim budućnosti koja čeka Katoličku crkvu.