adrijana je napisao/la:
haim je napisao/la:
...
Koliko ih je i danas koji su došli u poziv kroz malo sjemenište i slične stvari (pa i onih koji nisu), a da su došli pod pritiskom, tjelesno i duhovno nezreli, bez dubljeg vjerskog temelja. Koliko ih je kasnije frustrirano, potonulo u ovisnosti, ili napustilo službu. Ne moli kardinal na Vel.Četvrtak uzalud, javno, za one koji su u takvom stanju.
Zato nam je potrebna molitva, izvorni navještaj, navještaj Boga koji je prisutan i djeluje. Svećenik mora imati duboko iskustvo Boga, stariji svećenici su ga imali na svoj način, jer su bili djeca jednog drugog vremena, ali današnji trebaju to doživjeti na specifičan način, jer ne možeš u pastoralu drugima davati ono što nemaš u sebi.
Nastavi, nastavi, čini mi se da smo sad tek došli do biti teme...
Današnje društvo jest takvo, rijetko tko ispod 20 godina je danas zapravo "zrela i potpuna osoba" u klasičnom smislu riječi, ne samo svećenički kandidati. To je postalo doba "beskonačnog" studiranja, na teret roditelja, uz noćna lutanja, jutarnja povlačenja po cesti, bez određenog smisla o samom životu, a kamoli o budućnosti, društvo kao da nudi sve, dok se trud, napor i samoprijegor jako malo ili nimalo ne poštuju. Mladi previše misle "lako ćemo". To znam i po sebi i svojoj generaciji, a sad tek kad je stigla "bolonja"... Što će biti od tih studenata??
Ne znam jeli prikladno, nedavno mi je u ruke došla knjiga ćirila petešića (sad već povijesna) iz 1972. "što se događa u katoličkoj crkvi u hrvatskoj?"... Opisuje baš neke stvari u sustavu, podijeljenosti među klerom, rezolucije i proteste, djelovanja profesora KBF-a, zatim KS, holandski katekizam, s opaskama kako je kod nas i lošije stanje nego u nizozemskoj... Mada sve to i nije moje područje, spremna sam čuti i drugu stranu... ako to ima neke veze s ovom temom... mislim na te greške u sustavu... valjda se one mogu konkretnije opisati... da ne govorimo previše općenito "svi su krivi"...

E vidiš draga Adrijana, situacija je upravo takva. Sad, svećenički kandidati ne padaju s neba, već dolaze iz svog okruženja, drugim riječima, djeca su svog vremena. Naši svećenički kandidati dolaze iz takvog društva koje si opisala. Oni ne dolaze iz nekadašnjih, mnogobrojnih seljačkih obitelji, gdje su odmalena bili odgajani u ozračju vjere, Crkve, rada, i skromnih uvjeta života, i gdje je cijelo društvo bilo još koliko toliko čedno i pristojno. Danas je situacija onakva kako si gore opisala, a pritisak svijeta, medija i nemorala je velik i jak, sa svih strana te zapljuskuju. Zato danas moramo iz temelja premisliti mnoge stvari.
Mnogim ljudima danas, uključujući ljude koji razmišljaju o zvanju, danas je potreban temeljni navještaj Evanđelja, navještaj o Nekome koji je prije 2000 godina hodao ovom zemljom, i koji i danas stvarno djeluje. Današnji svećenik mora moći ljude pogledati i oči i reći kako je Bog velik i silan, kako ljubi čovjeka, kako pomaže u životu, kako daje odgovore na sva pitanja, kako je Crkva tu za čovjeka. Svećenika koji neće čitati tekstove molitava, nego će moliti, propovijedati, iz uvjerenja. Nažalost, često to nije slučaj.