Katolički odgovori

Razgovarao sam s mnogo ljudi koji su živjeli u doba socijalizma i nisu baš bili previše zagrijani da se pridruže napadima na taj period. U mojoj struci (kazališnoj) poznat je "incident" kad su komunistički cenzori zabranili prikazivanje predstava koje su napadale Katoličku Crkvu. Ne sjećam se više naziva predstave, ali mogu ga naći.

Jedna zanimljiva stvar bila je i hrvatski branitelj s kojime sam pričao o Jugoslaviji, te je naveo da bi išao u rat uvijek za Hrvatsku, ali da je Jugoslavija bila mnogo bolja zemlja.

Što se tiče joge, zasebna tema.



Jer se vrlo jasno moglo pitati zašto Crkva, koja je dužna vatikanskim ugovorima održavati boljitak narodu, nije uložila u infrastrukturu koju je izgradila. Katolički je narod bio toliko bijesan u ta vremena na mjerodavne, da je prekid tih ugovora bio možda samo pitanje Mesićeve volje.

Zato se i ja pridružujem ideji da bi Crkveno poslovanje trebalo biti javno. Na kraju krajeva, možemo samo profitirati od toga da se vidi što radimo.

Aha sinke u tom grmu leži zec ... ma vidi .. ja s oltara rečem sve gdje se utrošilo sve ljudi znaju .. a drugoga što briga..
Molim te samo nemoj pisati neke uopćene floskule... zato što je u borbi za pozicije unutar partije bio u zatvoru.. sad mu se to ubraja u korist,,a što je govorio u saboru protiv Savke za vrijeme Hrvatskog proljeća...a sada lije gorke suze nad njenim odrom...pa nismo ljudi bez pamćenja... i najgora stvar je nekome spomenuti što je bilo sedamdesetih godina...pronađi na mojoj web stranici u rubrici razno moji pjesnički pokušaji i pjesmu "bandiera rossa ili titov naprijed mozda ti nesto bude jasno...

Pazi o raskidu sa Vatikanom ... kod mene je u kući spavao kardinal Paolo Bertoli, koji je bio sekretar vatikanske ambasade u Beogradu kad su komunisti raskinuli odnose...nije to za mesićevu školu ništa novo!

Da se radilo samo o cenzuri! Evo samo par stvari meni vrlo poznatih:
1. prozivanje učenika koji idu u crkvu, trganje lančića s križićima, šikaniranje
2. zabranjeno, pod cijenu da te proguta mrak, spominjanje bilo kakvih progona Hrvata, križnog puta i svega sličnoga
3. odlazak u zatvor zbog pjevanja pjesama poput Ustani bane ili Vila Velebita
4. '71. progoni, batine, nekima ozliđeni bubrezi, trajno narušeno zdravlje
5. na fakultetu skoro izbacivanje zbog angažmana u crkvi

I kad je u pitanju Brezovica jest bilo ljutnje, ali ništa tako dramatično. A ja sam osobno prilično dobro poznavala gospođu Brajša i znam koliko je dobra učinila. No, žena se teško razbolila, a i stara je... Slažem se da je trebala na vrijeme ići u mirovinu.

Jedna stvar je sigurna: došla su nova vremena, i u cjelokupnom djelovanju Crkve stvari neće moći ići kao prije, niti će Crkva moći djelovati standardnim dosadašnjim metodama.

Bilo da je rasprava o Mesiću, križevima, medijima, postaje očigledno da se više ne možemo pozivati na nikakvo višestoljetno hrvatsko katoličko nasljeđe, na Hrvate kao katoličku naciju, Hrvatsku kao katoličku državu, jer to jednostavno nije istina. Tko god danas na taj način hrvatuje i katolikuje, pokazuje da je totalno van realnosti.

Hrvatska nije katolička zemlja, ona to nije čak niti po ustavu. Ustav je jasno definira kao sekularnu i laičku državu, u kojoj su sve vjerske zajednice odvojene od države i jednake pred zakonom. S te strane čak i sam ustav indirektno zabranjuje vjerske simbole po državnim ustanovama.

Hrvatska to nije niti po zakonodavstvu, koje je u nekim segmentima totalno antikatoličko i ekskomunicirajuće iz Crkve. S te strane, čemu križ u uredima države, koja ga neizravno zabranjuje ustavom, i koja ima takvo zakonodavstvo? Da se pod njime vrše zločini i nemoral?

Hrvatska nije katolička niti po stanovnicima. Ne znam kada će već jednom ti naši biskupi shvatiti da se pučanstvo izjasnilo katolicima samo zbog tradicije. Kada će shvatiti da je većina tih "katolika" zapravo bivših katolika, koji su ili ekskomunicirani, ili uopće neidu u Crkvu. Neka prođu samo kroz narod, pa da vide što veliki dio puka misli o njima i Crkvi.

Vratili smo se u okvire prvih stoljeća kršćanstva, vremena kada je Crkva bila odvojena od države i progonjena. Današnje vrijeme traži svjedoke i apostole. Razorena patrijalhalnonacionalna tradicija više ne predstavlja ništa, rijetko tko će biti vjernik zbog otaca, naroda ili povijesti.

Uistinu pohvalno. Takav čin doprinosi jedinstvu i samosvijesti Crkve.



Nisam siguran o kojem se govoru protiv Savke govori. Mesić je bio osuđen na 20 godina radi potpomaganja "hrvatskog terorizma" tijekom Hrvatskog Proljeća.

Rado ću pročitati tvoju poeziju, obzirom da sam umjetničke struke. S druge strane, previše katoličkih laika govori pozitivno o Jugoslaviji da bi se moj dojam preko noći promjenio. Da budemo jasni: ne tvrdim da je bilo lako, najmanje vjernicima. Ali moj naraštaj sve više i više napušta interpretaciju povijesti da je Juga bila totalitarna zemlja tipa Rumunjske.



Jednostavno velim da je Mesić imao priliku da Crkvi napravi veliku štetu, ali nije.

Uopće ne sumnjam da je bilo teško. Paradoksalno, Srbi danas pričaju o Titu kao komunističkom totalitaristu koji je uvijek branio Hrvate i Slovence na uštrb Srba i Pravoslavlja. Ovo prilično zbunjuje moju generaciju, radi čega raste ljevica. Ispada da je komunizam samo htio željeznom rukom spriječiti užase koji su došli u Domovinskom ratu.

Navedi mi par imena katoličkih intelektualaca. Koji tako govore
Jugoslavija je imala najmanje tri periode.
1. do raskida sa Staljinom
2. do 1963 (tada sam bio u JNA pa sam na svojim leđima osjetio promjenu)
1968- 1971
i 1971 - do Titove smrti

Prema tome treba o Jugoslaviji govoriti doista slojevito. I nije bilo svuda jednako. U Hercegovini i Bosni su katolici bili doslovno progonjeni.
U Dalmaciji smo iamli i slobodne procesije (radi turista da vide vjersku slobodu)

Složio bih se s tim da je sukob Mesića i Crkve prilično nategnut i nepotreban sukob ali tu nije kriva Crkva ni biskupi nego predsjednik koji se "razumije" u sve i svašta a također da može mješao bi se i u poslove Crkve te bi da može mjenjao bi i biskupe.Da je Mesić sposoban vođa to nije istina,on nas želi vratiti u komunizam,odlazi na Kubu kod Kastra,obilazi Nesvrstane i pljuje po dijaspori a ta dijaspora ima više novaca nego svi ti njegovi nesvrstani te da je dobar s dijasporom ona bi sigurno pomogla kao što je i pomogla za vrjeme Domovinskoga rata a ovako se odrekao dijaspore a spas traži po siromašnim zemljama.
Mesić za mene nikada nije bio anti-fašist niti je to danas on je komunist bio i komunist ostao a početkom devedesetih je po skupovima pozdravljao ispruženom desnicom.Istina je da krščani trebaju biti antifašisti ali mi antifašiste nažalost na području bivše juge nismo imali,imali smo partizane komuniste koji su nam poslije rata poubijali svećenike,časne sestre,a blagopokojnog Kardinala Stepinca nevinog osudili na robiju.Hvala!Takav antifašizam meni Katoliku netreba pa makar me sada nazvao lošim vjernikom i lošim katolikom.

Ja neću reći da je "komunist", jer ta riječ više nije "in". Ali Mesić je svakako (barem danas, nakon svih transformacija i prefarbavanja) ljevičar, anarholiberal, te ideološki prilično zadrt protivnik Katoličke Crkve.

Još gore, Mesić je, po meni, jedan od najpodmuklijih, najperfidnijih političara u Hrvatskoj. Sinke će se skandalizirati, ali on je po meni možda i jedini političar u Hrvatskoj koji je istinski zao čovjek. I jedan veliki licemjer.

U neku ruku je stoga paradoksalno da po kojekakvim anketama ispada za "najpopularnijeg" političara. No to je i razumljivo kada se uvaže okolnosti. Ključ je, dakako, u medijima. Mediji kreiraju javno mnijenje. Naši mediji su 99% lijevi, i time Mesiću ideološki bliski. Mogla bi se Mesiću naći 1001 afera, ali se svaka takva afera brzo zataška, dok se svakog drugog političara razvlači i mrcvari mjesecima. Govorim o brzo zataškanim i zaboravljenim aferama:

(a) Poput slavnog ustaškog govora našeg vrlog "antifašista": http://www.youtube.com/watch?v=AV-uijB52A8&feature=related. Ne bih ja njemu zamjerio govor kao govor, koji mi je razumljiv u kontekstu ranih 90-tih; zamjeram mu licemjerje, jer danas drugima dijeli packe zbog istih stvari koje je i sam radio.
(b) Poput svjedočenja u Haagu protiv vlastite države: http://www.youtube.com/watch?v=mJXHbyg3l8A, i rezultirajućeg progona novinara Domagoja Margetića koji je svjedočenje objavio
(c) Poput izjednačavanja uloge agresora i žrtve (parafraziram: nema velike razlike između Tuđmana i Miloševića; Hrvatska i Srbija su podjednako krive za rat; svi se svima trebamo ispričati; itd...)
(d) Poput povezanosti s kriminalnim i sumnjivim miljeom (Jambo, Petrač, Pukanić, ...)
(e) Poput nikad razjašnjenih financijera predsjedničke kampanje
itd, itd...

Njegove pak "promišljene" izjave mogu se jedino okarakterizirati kao banalne. "Pa, znate, institucije moraju funkcionirati".

Sinke, kad govoriš o jugonostalgiji (tj. o tezi da je Jugoslavija bila "bolja država" od Hrvatske), ja bih to opet pripisao ulozi medija, koji su ideološki lijevo opredijeljeni, i koji ljudima sustavno ispiru mozak, uvjeravajući ih da im je u Hrvatskoj lošije nego što doista jest, potičući uporno jedan nerealan i nezdrav pesimizam. Prvi sam za zdravu kritiku, ali to je odavno prešlo svaku granicu zdrave kritike i preraslo u pljuvanje po svome, tek tako, radi pljuvanja. Da se stvori ogorčenje naroda, ne bi li se pobudila drukčija (i medijima bliskija) ideološka orijentacija tog istog naroda. A narod ne zna mislit svojom glavom, on pušta medijima da mu oblikuju shvaćanja. Problem je što su naši ljudi kratke pameti pa se više ne sjećaju (pogotovo mlađa generacija) kako je bilo u Jugoslaviji. A očito nije bilo bajno; Juga se neslavno raspala i to sigurno nije bilo bez razloga.

Potpisujem svaku riječ.
Interesantno je kako malo ljudi pamti rane osamdesete kada su bili repovi za sve - mlijeko, šećer, ulje, kavu...
Tada mi rodila kćer, a ja nisam imala mlijeka. Kakvu sam torturu prošla da bih joj nabavila hranu i druge stvari potrebne za bebu...

S ovom izjavom Mesić se želio opravdati za sramotno svjedočenje u Hagu.

Nije bitno što tko govori, nego što je istina.
Jednako tako, nije dobro igrati se Boga pa tvrditi kako svi oni koji su se izjasnili katolicima to nisu. Uostalom u jednoj civiliziranoj državi javno izjašnjavanje ima i svoju težinu i učinak. Ili ćemo kao antifašisti i fašisti koristiti najrepresivniji postupak. '' Znamo mi što ti misliš!'' Kuda nas to vodi?
Bez razlike što rekli ustav, politika, demokracija... još uvjek postoji pravo na mišljenje da smo katolička zemlja i opredjeljenjem u postotcima i metalitetom, sve dotle dok to ne mislimo nasilno ozakoniti.
Dakako da onima kojima ne paše ta kvalifikacija nalaze sve moguće ''argumente'', pa i te da smo zapravo vrlo loši katolici.
Istina je da pred Bogom jesmo, ali neka nam pokažu neke bolje u svijetu ili su to samo oni, naši dragi kritizeri?

Kad bih sad tražio netom nekakav primjer, ne bi ništa značilo niti kad bih ga našao. Obitavam u društvu mnogih intelektualaca koji se deklariraju kao Katolici, a koji nemaju suviše kritičnih riječi u vezi Jugoslavije. Problema je bilo, posebno u manjim sredinama, ali u usporedbi s Čauseskuom, Tito je bio liberal.

Ovdje nemam namjeru biti apologet Jugoslavije. Ali pokazujem stanje na terenu. Moja generacija sve više vjeruje da su komunjare htjele spriječiti užase rata željeznom rukom, nego da su vjernike bacali u tamnice. Ima intelektualaca, umjetnika, branitelja i umirovljenika koji nam o ovome pričaju.

Nema nikakve sumnje da su se dešavale ružne stvari nakon rata. Ali antifašizam partizana se ne može gledati isključivo kroz zločine. Na kraju krajeva, partizani su ispravili sramotne poteze ustaškog vodstva koje je prepuštalo teritorij Hrvatske Italiji (ustaše su imale blagoslov klera).

Nisi niti loš vjernik ,niti loš Katolik. Dapače, siguran sam da imaš velikih vrlina kao sluga Kristov.