Katolički odgovori

Čitam na netu: ministarstvo zabranilo vjeronaučne knjige u kojima se žene koje izvrše pobačaj nazivaju majke ubojicama. U novim priručnicima za 7. razred je taj termin preuređen. Ali sada je ministarstvo pošlo dalje i zabranilo raspačavanje te knjige uopće (bez obzira na upotrebu u školi)

Postavljam pitanje za diskusiju.
1. Jesu li žene koje izvrše abortus (pobačaj doista ubojice).

2. Zašto u žena koje su učinile pobačaj (abortus) nastanu tolike depresije (poznam iz prakse more slučajeva) ?

3. Zašto se ženama i ne samo ženama (nego uopće u društvu) jasno ne govori da pobačaj baš i nije bezazlen čin (kao odstranjenje slijepo crijeva - sjetimo se slučaja u Rijeci)

4. Ima li Crkva pravo i dužnost nazivati pobačaj "ubojstvom nerođenog djeteta"

5. Jesmo li svijesni da se u Njemačkoj svakog radnog dana "ubije" 1000 djece. U Hrvatskoj je broj prema broju stanovnika nešto manji.

Kao prilog komentaru pročitajte na mojoj web stranici http://www.don-ivica.net pod rubrikom razno i podrubrikom društvena pitanja članak: jesu li dijelovi Europe neprijateljski prema djeci? (Molim nekoga da postavi link - jer meni daje nešto krivo).

Eto teme za raspravu. Hajmo lijepo pristojno iznositi svoje mišljenje i dokaze sa svoje mišljenje.

Evo linka: http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58

Osobno nemam nikakvih dilema je li takva žena ubojica - majka tom djetetu sigurno nije. Jasno, može postojati more olakotnih okolnosti za njezinu krivnju, ali tim činom postaje ubojica. Ja, danas se to ne može tako reći, jer se mora povući udžbenik.
Kao vjeroučiteljica uopće se ne bavim statusom onoga tko to čini, ni te žene, ni liječnika. Jednostavno učim djecu o životu od početka i svjesno ne uvodim konfliktne situacije koje bi sigurno dio njih navelo da začepe uši. S te strane gledano, mislim da udžbenik nije baš postigao svrhu. Smatram puno boljim učiti djecu pozitivnoj istini. Moram reći da to gledam s perspektive osobe koja predaje osnovcima.

a ja ću na župskom vjeronauku jasno govoriti da je svaki pobačaj ubojstvo.. Dopisujem se sa djevojkom koja je to učinila. Svi su joj govorili da to nije ništa. Ali sada kad pada u depresiju, ostavili su je samu sa vojim problemoima pa i liječnik koji ju je savjetovao (!).

Često puta sam znao (i sada znam) u korizmenim propovijedima ili zajedničkim pripravama za veliku ispovijed reći ovako: "Pogledajte ruke..tražim da svi pogledaju ruke i pitam vas ima li na njima krvi ubijene nerođene djece...

Znam žene koje strahovito pate (i nema im pomoći! To je kazna savjesti!) kad vide neko dijete vršnjaka abortiranog djeteta onda im dolazi slika njihovog djeteta koje ih progoni!

Vrlo dobro je i jasno objašnjeno da je abortus ubojstvo.
Kako gledati na taj problem s aspekta da Crkva osuđuje grijeh ali ne grešnika?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Imam iskustva koja ću podijeliti.
Prošla sam 40 godina i bila trudna.Svi me htjeli "spasiti"
od pelena ,boćica,nespavanja.No ja stala pred Boga
i pitam se što sada.
Odgovor je bio,čuđenje ljudi traje tri dana,a ubojstvo
za cijelu vječnost.Kako je trudnoća poodmicala,sve moje
savjetnice dolaze i plaću,koliko bi bilo staro njihovo dijete,
zatim još niz detalja kako je pobačaj izvršen,a kako nisu
mogle zamisliti da im se drugi smiju.
Nisam mogla sve to slušati,jer su to bila svjedočanstva užasa.
Moja kći koja se rodila danas pohađa katoličku klasičnu gimnaziju
a kolegice neprestano samo gledaju u nju i pitaju,"to je ona mala"
Sretna sam što sam se savjetovala sa Gospodinom,a za kolegice mogu
samo moliti.

Jasno da je pobačaj ubojstvo djeteta, no iz pedagoških razloga, kao što je i Sara spomenula treba izbjegavati drastične etikete i kvalifikacije.
Dovoljno je reči da je to teški grijeh ubojstva - grijeh protiv pete Božje zapovijedi.

Bogu dobrome hvala i tvojoj hrabrosti i vjernosti što si tako ustrajala. Imam u obitelji živi dokaz da kad se u ime Božje prihvati jedno neplanirano dijete, ono uistinu postaje blagoslov. Vjerujem da danas imaš blagoslovljenu radost gledati tu mladu damu kako raste.

Ne znam što zapravo pitaš? Ne znam može li postojati nakaznija stvar od ubijanja vlastitog djeteta. To je poricanje svega dobra, od kolijevke činiti grob vlastitom djetetu. I zato su posljedice strašne. Dio žena čitav život ima more, bez obzira na ispovijed. Bog oprašta, ali psihološke zakonitosti u čovjeku su neumoljive. I to je razumljivo. No, vjerujem da žene koje tako strašno trpe u duhovnom smislu "odrađuju" posljedice svoga zla. A što je s onima koje nemaju ni grižnje savjesti (odbijaju se suočiti s time, a kamo li da traže oproštenje) a napravile su 5, 6 pobačaja? Može li takva uopće naći svoje mjesto u vječnosti osim u paklu?

Čitavo vrijeme raspravlja se s aspekta kako se žena osjeća poslije abortusa i taj segment je dobro i jasno objašnjen, no ostao je onaj dio kako bi se mi vjernici trebali odnositi prema tim ženama? Toga se nitko nije dotakao pa sam to napomenuo. Nadam se da sam sada jasniji.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja se dopisujem sa navedenom djevojkom, ne osudjujem je
i kaze mi da sam ja jedina osoba kod koje se na neki način osjeca zasticeno.. a kolike probleme ima sada od straha pred Bogom .. sada je uvjeravam da će joj je Bog oprostio grijeh -- et to znači ne odbaciti čovjeka a grijeh osuditi i ona zna da osuđujem taj čin

ne smiješ ni to reći u novom prirucniku pise tako da se zamuti istina. Gdje su tu biskupi?!

Sigurno ovisi kako se žena postavlja. Jednoj koja se kaje i užasno trpi nećeš počet govorit kako je to zlo i zločin. Pokušaš joj pomoći da se uzda u Ljubav koja od svakoga zla može učinit dobro, da nosi križ i da tu svoju muku ulaže u činjenje dobra, osobito u borbu protiv pobačaja. A onoj koja ne haje treba pokušat dozvat u svijest da se radi o strašnome zlu. Sigurno nema zamatanja tipa e pa eto Bog je dobar pa on će to oprosti pa što se može, pa bilo je...

Svima koji potanje hoće upoznati pakao kroz koje prolaze take jedanice neka potrazi knjigu "Dnevnik jedne primalje"

A s druge strane bio sam uz smrtni krevet jedne stare žene koja je imala 6 spontanih abortusa i 7 djece rodila. Najednom s epocela smiješit, pružat ruke prema dnu krveta i kaže a i ti si dosao..a kakao ti je liejpa kosa a i ti i ako svih 6 je pozdravila. Ne mogu zaboraviti taj prizor kakao je sretno zaklopila oci.---

da, grozno! kak se uopće može o takvim ženama govoriti, je li Barnaba? ti se to gadi?

Pitaš kak se ponašati? U dilemi si?
pa lijepo...kad ju sretneš na cesti, pljuni u nju!
kakvo razumjevanje žena...ma da...ko je to vidio!

mislim da sam te ovdje dobro pročitala.....i baš mi je žao što sam išla na ovu temu...
sneni je sve ok rekao i angelus i sara...ali ovo tvoje...tobožnje pitanje je gnjusno!

sad me izbriši.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Nema ništa gnjusno u mom pitanju, već naprotiv skrećem pažnju na vrlo bitan segment u odnosu na abortus (da ne osuđujemo grešnicu već grijeh), ti si krivo pretpostavila neke stvari.
Ipak je to u tvojim očima ispalo tako, što implicira puno toga o tebi a ako to shvatiš i poželiš da zbrišem tvoj post to ću i napraviti, međutim više nemoj skretati s teme.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.