totus tuus je napisao/la:
Ali ne mogu je imati, bar ne u Hrvatskoj, jer Zahvaljujući misiji svete braće Ćirila i Metoda, papa Ivan VIII. već je 880. godine bulom Industriae tuae odobrio slavensku liturgiju. Hrvati su jedini narod unutar Rimokatoličke Crkve koji je stoljećima imao pravo služiti misu na svom (starocrkvenoslavenskom/starohrvatskom) jeziku i pisati crkvene knjige glagoljicom.
Jednostavno ovo nije istina. Tradicionalna latinska misa se legalno služi u Hrvatskoj. Mogu razumjeti da ti se to iz nekog razloga ne sviđa, ali katolici trebaju pričati istinu.
totus tuus je napisao/la:
A dalje, kao što sam već pokazala, nema latinske mise stoljećima
Gdje si to pokazala, nigdje, a latinska misa se na hrvatskim prostorima služila čitavo vrijeme pa i u vrijeme sv. Ćirila i Metoda i poslije njih. Vjernici koji vole tradicionalnu latinsku misu vole i glagoljašku misu, a i grkokatoličku liturgiju.
totus tuus je napisao/la:
Hrvatska redakcija staroslavenskog jezika (hrvatski crkvenoslavenski) nastaje potkraj 11. i početkom 12. stoljeća.U tom razdoblju izvorni, kanonski staroslavenski jezik gubi svoj općeslavenski karakter. Pod utjecajem lokalnih govora prepisivača, on se grana u zasebne nacionalne inačice (redakcije).Proces oblikovanja hrvatske redakcije obilježile su sljedeće ključne faze i posebnosti:Ključne faze razvojaSpontani početci (od 11./12. do sredine 14. stoljeća): Glagoljaši prepisuju stare crkvene tekstove i u njih nenamjerno (spontano) unose elemente živoga hrvatskog jezika, u prvom redu čakavskoga narječja.
Iz tog najranijeg razdoblja potječe i slavna Bašćanska ploča (oko 1100. godine).Namjerna revizija (od sredine 14. stoljeća): Dolazi do svjesnog pročišćavanja i ujednačavanja tekstova.
Jezik se normira kako bi bio uzvišeniji i prikladniji za bogoslužje, ali i dalje zadržava snažan hrvatski pečat.Vrhunac i tiskana izdanja (krajem 15. stoljeća): Ovaj jezik doživljava svoj tehnički i estetski vrhunac tiskanjem prve hrvatske inkunabule, Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
Po čemu je hrvatska redakcija bila jedinstvena?Za razliku od ostalih slavenskih redakcija (poput ruske ili srpske), hrvatska inačica imala je dvije jedinstvene osobine:Pismo: Zadržala je i razvila vlastitu uglatu glagoljicu, dok su ostali uglavnom prešli na ćirilicu.Obred: Koristila se isključivo u rimokatoličkom (zapadnom) obredu, dok su druge redakcije pripadale istočnom (pravoslavnom) crkvenom krugu.
Što se tiče hrvatske redakcije staroslavenskog jezika nije ni njom uveden narodni jezik u liturgiju. Ako govorimo strogo povijesno i liturgijski, njome nije uveden narodni jezik u današnjem smislu. Isto tako 1248. papa Inocent IV. dao je senjskom biskupu Filipu dopuštenje da se u njegovoj biskupiji služi misa prema glagoljskim liturgijskim knjigama na hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga jezika. To nije bio tadašnji govorni hrvatski jezik, nego liturgijski jezik koji je imao ustaljenu tradiciju i razlikovao se od svakodnevnoga govora. Hrvatski glagoljaši nisu smatrali da napuštaju liturgijsku
tradiciju latinskoga Zapada, nego su čuvali posebnu papinski odobrenu liturgijsku baštinu koja nije bila na hrvatskom narodnom jeziku. Nadam se da ćeš ti Bog dati milost shvatiti tu istinu, a možda ti pošalje i nekog poštenog povjesničara ili liturgičara kojem vjeruješ pa će ti on to isto objasniti jer očito sada to ne razumiješ i samo brkaš stvari.