Katolički odgovori

što bi na ovo rekao sveti Franjo ili sveti Ivan Krstitelj

Isto što i ja. Svece nije za nasljedovati, oni su primjer ostvarenja Božje ljubavi u životu, ali pojedinom, a ne uzor kako treba živjeti u svim segmentima. Inače, Franjo je sam znao intervenirati kad bi zaključio da braća pretjeruju.

da isto tako valjda ni Isusa nije za nasljedovati

Pa ako misliš doslovce, u svim postupcima, imaš pravo.

Dio izvještaja sa zadnjeg zasjedanja Hrvatske Biskupske Konferencije:

"Na zasjedanju je bilo riječi i o novim religioznim pokretima, osobito Neokatekumenskom putu, koji osvaja sve više prostora u crkvenom životu. Istaknute su mnoge pozitivne stvarnosti koje taj oblik evangelizacije donosi, kao poštivanje i vrednovanje života, čuvanje i izgradnja obitelji, mnogobrojna duhovna zvanja itd., no biskupi su se kritički osvrnuli na neke stvari o kojima bi trebalo voditi računa, kao što su poštivanje crkvenog autoriteta, cjelovitost župne zajednice i župnoga pastorala, poštivanje liturgijskih propisa, vrednovanje tradicionalnog liturgijskog pjevanja itd. Zaključeno je da će se o svemu tome razgovarati s vodstvom Neokatekumenskog puta kako bi njegove zajednice na što bolji i cjelovitiji način pridonijele rastu i izgradnji župnih i biskupijskih zajednica."
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdv ... s_ID=16534

Jučer sam se našla s tetom koja pripada NKP te potaknuta susretom s njom javljam se na ovaj forum. Naime, njen nećak (i moj bratić) se prije 3 godine krstio na uskrsnom bdijenju (ujak i teta s obiteljima pripadaju NKP). Na toj ceremoniji sam kao gost prisustvovala i moram reći da me nije nimalo oduševila. Ja sam inače praktična vjernica, dakle idem na nedjeljne mise i običaji i učenje Crkve mi nisu nimalo strani, ali u onom momentu Odjeka osjećala sam se kao da sam upala u seriju Zvjezdane staze i upravo doživjela susret s Borgom: masa ljudi koji imaju jedno mišljenje. Ti odjeci su mi bili toliko smiješni da nisam mogla vjerovat da ima ljudi s tako ispranim mozgovima. Nijedna osoba, ali baš ni jedna ( a vjerujte bilo ih je mnogo, počelo mi se jaaako spavat) nije rekla ništa novo, nego su se samo hvalili tko je od njih bio veći grešnik, tko je pronašao Boga i kako, kako su oni protumačili Riječ Božju (svi su je isto protumačili, ponavljam nitko od njih nema svoje mišljenje, sve skupa je zvučalo kado da recitiraju napamet naučeni tekst…). Još je tu puno primjera, npr. nikako im ne valja serijal Harry Potter, a ni jedan od njih nikad nije ni pročitao knjigu, ni pogledao film. Ali, oni to znaju jer je njima neki njihov pop to rekao… Sad vi meni recite da to nisu isprani mozgovi. I onda ja kažem da se meni ta knjiga baš svidjela, i onda oni meni krenu propovijedat (opet- ispiranje mozga) .
Uglavnom prije par tjedana se krstila sestra od malog bratića, ali na "običnom" krštenju, i sad meni teta kaže, kako su djeca krštena na neokatekumenskom uskrsnom bdijenju drugačija, posebna?!?! Nije mi jasno je li svi neokatekumeni misle da su oni nešto posebno, zar nas Bog nije stvorio jednakima, na svoju sliku, po čemu je bitno tko je kršten na kakav način.
Ovo je bio podugačak post, ispričavam se, ali zbilja sam još uvijek iznenađena takvim ponašanjem.

Pozdravljam te Aurora i želim ti dobrodošlicu na forum.
Što se napisanog tiče ne treba te iznenaditi što unutar Katoličke Crkve postoje različiti pokreti, redovi, svjetovni instituti koji imaju različite duhovnosti. Nije nikakva novost da su između njih (u povijesti čak više nego danas) postojali u određenoj mjeri antagonizmi, to su realnosti. Međutim to je i naše Katoličko bogatstvo u kojem bi se svako mogao pronaći i slaviti Boga na način koji njemu najbolje paše. Bitno je da se ti ne trebaš osjećati obavezna prakticirati vjeru na način kako to radi obitelj tvojeg ujaka i ujne (tete). Isto tako okosnica Crkve je župni pastoral i vjerski život župe kojoj pripadaš te si na to obavezna a u ostalim stvarima možeš sudjelovati ako ti je na izgradnju ako nije nemoj. Najgore je temeljiti svoju duhovnost na negaciji nečije druge duhovnosti a ako to netko čini jasno je da griješi.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Da Barnaba, slažem se s tobom. Naše su župe osmišljene kao zajednice zajednica i u tom šarenilu svatko može pronaći nešto za sebe. Cilj je i bio - približiti vjeru čovjeku na različite načine jer je i svaki čovjek različite emotivne, racionalne i duhovne konstitucije. I uopće ne vidim opasnost u načinu na koji netko slavi Boga, jer slaviti Boga je Bogu ugodno i u tome nema nikave opasnosti za bližnje i cijelu zajednicu. Ali katastrofu vidim u pojavi da te zajednice međusobno često komuniciraju kao zaraćene strane, pa i oni "tradicionalni katolici" su često nesposobni na sve gledati trezveno i s ljubavlju. To je ono što predstavlja pravu opasnost za RKC - da se zajednice jedna od druge otuđe, omrznu i potpuno odvoje. Napose, i NP je odobrio Sveti otac i onaj tko je protiv NP - protiv je i Svetog oca.
Ja sam prisustvovala slavljima NP kada je 2005. došao u našu župu. Razlog je bio moja radoznalost - pojavilo se nešto novo u našoj župi, župnik nas je sve lijepo pozvao i...Međutim, nikada nisam bila niti na jednoj konvivenciji jer mi je bilo nepojmljivo ostaviti obitelj na cijeli vikend ili nedjelju ujutro otići a navečer se vratiti. Ta nedjelja je jedini dan kada se svi zajedno okupljamo za stolom nakon Svete mise. Bilo je još toga što me je odbijalo i u konačnici me posve odbilo pa sam nakon nekoliko mjeseci u potpunosti otpala od tog puta. NP nije sekta - jer iz sekte nije tako lako i jednostavno izići kako sam ja izišla iz NP (ako sam uopće i bila), sektaši se koriste pa gotovo mafijaškim metodama prinude i ucjene da bi zadržali svoje članove.
Danas, s 4 godine odmaka potpuno mi je jasno da je ono što sam u NP prošla ono što sam morala proći i da me je kroz NP i jednu molitvenu zajednicu Bog htio ojačati za još jedan dar koji mi je namijenio u životu. Danas vidim smisao i u tome što sam bila u NP i u tome što više nisam.
Dok sam bila osjećala sam nakon tih slavlja silnu sreću...
I skidam im kapu zbog toga što žive pravi katolički život - bez predbračnih odnosa, rađaju djecu jedno za drugim (ma da je samo zbog ovog NP barem više uzeo maha u Hrvatskoj - da se narod obnovi), ne prave kratkoročne, srednjeročne i dugoročne kalkulacije kako će i kada roditi to jedno ili dvoje djece (kao većina pravovjernih Hrvata), već kako Bog da - i Bog im daje mnogo, hvala mu,kod njih nema pobačaja, žene se mladi a ne s 40 godina...pravi katolički život.

Ovdje je bitno napomenuti da bračni parovi u NP sve više žive u skladu s naukom Crkve. Naime nauk Crkve nije rađati djecu jedno za drugim, bez razmaka između trudnoća jer kada se forsira protiv Crkvenog nauka (a nažalost je bilo takvih slučajeva) onda često dolazi do mnogih zdravstvenih problema i spontanih pobačaja, kao i psihičkih problema. Takvo forsiranje šteti obitelji. Nauk Crkve je odgovorno roditeljstvo, a Crkva nas pritom poziva da budemo velikodušni u veličini obitelji. Više o tome ima u članku "Što Crkva uči o odgovornom roditeljstvu?"

Da je Marija pravila ikakve kalkulacije i da je promišljala na način kakav se danas smatra odgovornim i zrelim u donošenju odluka o roditeljstvu, ne bi izgovorila "Neka mi bude po riječi tvojoj" i mi danas ne bismo imali Spasitelja. Kalkulacije koje suvremeni bračni parovi prave o broju djece u praksi su uglavnom ekonomske prirode a ne zdravstvene. Nemojmo ni trenutak zaboraviti da je Bog rođen u štali, da je naše spasenje nastalo po vjeri jedne žene, Majke Marije. I ona se pitala - kako će to biti..., ali je nije vodila vlastita prosudba, nego vjera.
Da se razumijemo ne osuđujem ja ovdje nikog - a ako ipak da, onda osuđujem prvu sebe. Danas s 42 godine jedino mi je u životu žao što nisam imala još jedno dijete, ne osvrćem se niti na novac koji sam zaradila (i potrošila), niti na karijeru.

Imam petero djece ,i da nisam bio na putu ne bi se rodilo nijedno jer nisam želio imati djecu, ali s vremenom Gospodin je pokazeo divotu otvorenosti životu, a prije toga čistoća prije braka, i danas je super, djeca vrište-skaču-plaču-smiju se-luduju-sad dobri, sad katastrofa, ali Bog ih je takve ućinio, mi se trudimo odgojiti ih ,ali prije svega predati im vjeru. Neki dan moj stariji sin (8) mi je rekao: ti nisi moj pravi otac, ti si mi otac ovdje na zemlji, ali moj pravi otac je Bog. Gdje će to naućiti? U školi? Sa prijateljima? U nekim filozofijama? To je "naućio" u Crkvi, preko nas GREŠNIKA koji smo na Neokatekumenskom putu. Bog je izabrao mene i moju suprugu da uđemo na put, nekoga je Bog izabrao za nešto drugo. Šta vam je toliko čudno taj "NKP", to je stvarnost koju je Crkva sa PApom Pavlom VI, Ivanom Pavlom II i BenediktomXVI, prepoznali kao dar Duha Svetoga i plod II Vatikanskog koncila. Zato ako vam se ne sviđa dobro, ako vam se sviđa isto dobro, plodovi se vide. Nemojte zaboraviti da su i Fokolarini bili na "stolu" da li li su dobri ili ne, tako i Opus Dei, to isto je prolazio i sam Sveti Franjo, i plodovi su se vidjeli. Zapravo sada se vidi da mnogi se ograđuju od "Neosa", a ne obratno. Jer smo naviknuti na neku našu ideju o tome kako bi trebala izgledati župa ili sama Crkva. Crkvu vodi netko tko je ipak "malo" mudriji od svih na ovom forumu, a to je Bog. Ako NKP bude loše za Crkvu Bog će ga ugasiti, ipak on je jaći od nas. Zato svi koji pozivaju neokatekumene da budu više u zajedništvu, ja pozivam vas da budete u zajednišvu sa cijelom župom, a ne samo sa onima koji vam pašu.
Mir sa vama! Uživajmo u divoti Crkve da li smo Neosi, Fokolari, Framaši, Opus Dei, Marijina legija itd. imamo poslanje u ovom naraštaju, da svijet vidi na svima nama da smo Kristovi, da smo Božji! I da naš Bog je jedini! Amen!

Ne znam kakve veze ovo ima sa Crkvenim učenjem o odgovornom roditeljstvu?
Moram ponoviti da neokatekumeni ne uče da se mora rađati djecu jedno za drugim, bez razmaka između trudnoća, niti to uči Crkva.

Crkva uči da "prihvatljive osnove za raspoređivanje rađanja" mogu nastati iz "psihičkog ili tjelesnog stanja muža ili žene ili iz vanjskih okolnosti". Pritom roditelji trebaju donijeti "ispravan sud imajući pred očima svoje osobno dobro i dobro već rođene djece ili djece za koju predviđaju da će se još roditi; prosudit će i materijalne i duhovne prilike svoga stanja; vodit će, konačno, računa o dobru obiteljske zajednice; o potrebama vremenitog društva i same Crkve."

Neokatekumeni danas uče isto što i Crkva o odgovornom roditeljstvu, i kad bi netko tvrdio drugačije,
bio bi u suprotnosti sa priznatim naukom Neokatekumenskog puta.

Itekako ima veze. Da Marija nije zauzela stav povjerenja u Božju volju ne bi bilo niti Krista, niti Crkve niti njena učenja.

S uživanjem pročitah postove rute i neosa....
i rutine razloge neostanka u zajednici i neosove razloge ostanka......
osobito ove poglede na roditeljstvo i djecu, na to sam posebno osjetljiv....
Inače nisam neokatekumen, ali sve što ljude privlači Kristu svesrdno podržavam....

ma daj ruta, jedno je priča o stavu i povjerenju u Bozju volju, a drugo odgovorno roditeljstvo.
ako si protiv ovog drugog, onda si i protiv Majke Crkve.
Pri tom ne ulazim u razloge "kalkulacija" kako to nazivas, jer tu vjerujem da se mogu naci svakakvi,
sebicni i neopravdani razlozi..... to nek Bog sudi.
Karikirano, bez "kalkulacije"...to bi bilo kao da idem prelazit cestu, a da ne gledam ide li i auto, pa sve u Bozje ruke.
Na kraju, Crkva nas uci da muz i zena suradjuju s Bogom Stvoriteljem i da smo sustvoritelji (sto se tice djece)

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)