Katolički odgovori

To su im oni Toma Blizanac i njegov brat Marko, te onaj Vice John Batarelo isprali mozak. Vidi dokle čovjek može zalutati sa pravog puta;


I da ga sad pitaš zašto si to napisao?! Prvo što će ti reći savjest mi tako govori. Zanimljivo, kako meni moja savjest govori sasvim drugačije?! Znači! Ili moja ili tvoja savjest laže. Jer nemoguće da su i jedna i druga u pravu. E sad! Tko je taj koji će prosuditi čija savjest je u krivu?! Tu sam te čakao. Hoće li to biti Vice John Batarelo?!

Već sutra se na ovom forumu može pojavit netko tko će napisati da njegova savjest njemu govori kako je nadbiskup Dražen Kutleša običan karijeristički manipulator koji ambon koristi za svoju promociju. I postavlja se pitanje: šta sad?! Hoćemo li slušat tog koji će se sutra ovde pojaviti i napisati to?! Ili ćemo se voditi Kristovim riječima;


KKC 87 Pamteći Kristovu riječ apostolima: »Tko vas sluša, mene sluša« (Lk 10, 16), vjernici poučljivo prihvaćaju naučavanje i smjernice, koje im pastiri daju u različitim oblicima.


Vidi ovog dokle je zabrazdio, citiram;






Šta je korjen ovakvog pisanja?! Ustanovili smo nekoliko postova prije. Jedna jedina riječ - oholost. Pa sad ti slušaj i slijedi takve, daleko ćeš dogurati.

Zamisli koji je to stupanj sljepoće (oholosti). On nas žali i "moli" za naše obraćenje. Moreš ti to verovati?! On doslovno vjeruje da je sedam posljednjih papa i svi koji su bili dio Crkve zadnjih sedamdeset godina heretici, a on, Toma Blizanac i njegov brat Marko su jedini u pravu.


Oholost je gora od požude

Imamo dva velika neprijatelja s kojima se moramo boriti u sebi: oholost i požudu. Ta su dva često međusobno isprepletena na određeni način. Ljude koji su zaraženi samo ohološću rijetko susrećemo. Upravo ta dva neprijatelja čine da smo sljepi za vrijednosti. No, oni nisu podjednako važni; prvotni zli korijen u našim dušama nije požuda nego oholost. Prvotni čin Sotone bio je apsolutna oholost koja se pobunila protiv Boga, utjelovljenja svih vrijednosti, u nemoćnom pokušaju da prisvoji Njegovu moć i vlast. Istina, u grijehu mnogih ljudi (pa i većine ljudi) požuda igra vidljiviju ulogu; no ipak, ona ne doseže razinu prvotnog zla. Zato je u Evanđeljima čak i grijeh nečistoće, koliko god ozbiljan bio, manje strogo osuđivan nego grijeh oholosti. Krist je osudio oholost i tvrdoglavost daleko oštrijim riječima nego grijehe tijela. Tako je oholost najdublji korijen zla u nama samima, što je u skladu s činjenicom da je i Adamov grijeh bio čin neposlušnosti, nadahnut ne požudom (koja je bila tek posljedica pada), nego ohološću. Sama činjenica da je oholost prvotni izvor svakog moralnog zla jasno pokazuje najveću važnost poniznosti. Ono što je najvažnije u procesu umiranja sebi jest pobjeda nad ohološću i oslobođenje od samoga sebe, čije je ime poniznost. Dietrich Von Hildebrand "Transformation in Christ"

U vezi one konferencije "Krist Kralj", bojim se da su neki pristrano osudili samo Apologetsku udrugu Ivan Merz, a vrlo slične tekstove pisali su i prenosili i drugi tradicionalisti. S ovima su se neki biskupi slikali i primali ih u posebne audijencije, podržavali njihove projekte i klanjali se njihovim zakladama. Sad će reći na kraju "nismo znali".

Tipično, zajedno s trolom pišete gluposti izvan teme, a izbjegavate krajnje logička pitanja i tvrdnje o stvarnosti katoličke poslušnosti koja su razmontirala krivo naučavanje o slijepoj poslušnosti.
Sv. Ivan od Križa je govorio kako duša može biti vođena krivim nadahnućima koja izgledaju dobra, ali nisu od Boga. To je klasičan opis „pobožnosti koja vara“, a ona uključuje i lažnu poslušnost. Kad netko nema ispravno oblikovanu savjest on će stvarno djelovati licemjerno. Eto Kopitar, jedan od Sorenovih poklonika (doista je takav jer otvoreno moli Adrijanu „podrži ovog našeg brata od kojeg imamo svi koristi“) je jako za slijepu poslušnost prema biskupu koji mu je kao župnik (po njegovim riječima) dopustio kontracepciju. Ja osobno ne vjerujem kako je taj biskup podržao kontracepciju, ali ljudi loše savjesti će i poslušnost iskrivljavati. Jer nisu oni poslušni biskupu već traže podršku za grešno ponašanje. Da to nisam ovdje na forumu pročitala uopće mi ne bi moglo pasti na pamet kako ima podlih i licemjernih ljudi. Tako i ove priče o tamo nekim zločestim tradicionalistima nemaju smisla kada se ne prepoznaje licemjerje i krivo učenje unutar vlastite klike.

Slušati ćete ali nećete razumjeti da se ne bi obratili, pa ozdravili (parafraziram).

Dakle, slušajući nemaš grijeha, čak ako je poglavar u krivu, osim kada bi navodio na grijeh, što je iznimno i za osudu, ali ne smije se uopćavati. To se radi institucionalno.

Razina duhovnog vodstva a koje nije tema ovdje u širem smislu i bez velikog poznavanja mistike ne stoji kako se tvrdi (usp velike mističarke sv margareta alacoque i sv faustina, gdje sam Krist više hvali poslušnost poglavarima nego Njemu). Dobro je ovo barem teorijski znati. No, ovo nisu teme toliko za forum jer se visoke stvari banaliziraju.

Problem ove teme općenito u Crkvi jest osnovni neposluh sve više pojedinaca istoj toj Crkvi.
Smatra se da je nauk Crkve kao dim, pa ne vidiš, pa vjetar puše ovako pa onako.
No, nauk je Crkve kao laser, zamislite: papa, biskupi, prezbiteri, đakon, laici.
Sigurno nije vođen od Duha Božjeg nitko tko nije u skladu sa naukom Crkve. Nažalost, Crkva je stroga hijerarhija.

Gdje je Katolička Crkva oduvijek jasna tamo je nekim modernim stav mutan, a ništa što je mutno ne može biti pitko. Primjeri Margaret Alacoque i Faustine Kowalske nisu dokaz slijepe poslušnosti, nego upravo suprotno pravilnog razlučivanja privatnih objava.
Zato katolici držimo se tradicionalne mudrosti jer nije svaka poslušnost od Boga nego samo ona koja je u cjelovitoj istini. Djecu se uči poštovati autoritet, ali i znati da je Bog iznad svakog čovjeka, te da nijedna vlast nema pravo tražiti ono što je protivno katoličkoj vjeri i moralu. Na taj način štitimo djecu od pedofilije i krive vjere.

Da je poslušnost imala zadnju riječ, Međugorje ne bi imalo ovakav status.

To je vrlo zanimljiva teza u tom kontekstu.
Istaknuti ću jedan primjer.
No, prije toga pitanje: Ukazuje li se Gospa ili ne?
Odgovor je razočaravajući jer Crkva ne može to ustvrditi, barem ne na razini obvezujućeg nauka.
Jedino što može jest dati procjenu do određene razine, poruka, koje jesu ili nisu u skladu sa vjerom i moralom.

Zasada je stav neizjašnjavanja, iako je župa izuzeta iz nadležnosti još za vrijeme prethodnog ordinarija.

Današnji vjernik, uglavnom, izjasniti će se sa 'da' ili 'ne' po pitanju 'ukazanja'. Niti jedan niti drugi stav, zasada, ne izražava pozornost koja se zahtjeva u odnosu na to pitanje, a što uključuje i mnoge klerike.

Pitanje poslušnosti u tom slučaju je postalo kompleksno i simplificiranje ovdje ne pomaže. Možemo teorijski raspravljati o odnosu laika u tom kontekstu naspram ordinarija, i to kada i imali sve dostupne autentične materijale pitanje je gdje bi nas dovelo, jer se poslušnost ponajprije tiče moga osobnog stava (župnik - biskup - papa). Nije na odmet, u širem kontekstu, poznavati i komparirati ukazanja, odnosno razvoj situacije npr. u Akiti u odnosu na Garabandal.

No, primjer koji ističem, a poznat je onima koji su donekle proučavali temu, jest Dražena Kutleše, tada tajnika prethodnog ordinarija. Kutleša priređuje Ogledalo pravde, a koje se negativno postavlja kod pitanja ukazanja Mostarsko Duvanjske biskupije, paralelno sa tim i većina episkopata na glasanju u Zadru.
No, Kutleša ništa ne gubi ukoliko je slušao nadređenog. Ovo staviti u kontekst ove teme o kojoj sam pisao.

Ako promatramo pitanje fenomena globalno onda ono spada, u konačnici, pod ingerenciju Svetog Oca.
U tom smislu pitanje jest slijedeće: Ima li jedan svećenik, npr. fratar, ingerenciju objavljivati Crkvi i svijetu ono što se naziva tajnama?

Uzimajući u obzir nesavršenosti prenosioca poruka i teoloških nepreciznosti Kongregacija za nauk vjere u noti Kraljica mira izjašnjava se pozitivno generalno analizirajući poruke, ali i promatrajući plod pastoralnog djelovanja župe Međugorje.

Nihil obstat (nema zapreke) ne znači priznanje nadnaravnoga vezano uz duhovno iskustvo Međugorja. Usp. https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... je_hr.html

Nota ne ulazi u moralnu prosudbu vidioca, a što ne mora biti presudno u tzv. duhovnom iskustvu Međugorja.

No, taj moralni aspekt ili ako hoćete savršenost primatelja poruke može značajno utjecati na prosudbu fenomena.
Analogno tome kršćanin može biti uzoran, manjkav i loš svjedok evanđelja.

U tom smislu Akita je uzoran primjer poslušnosti (vidioc- duhovnik - biskup) a to se onda reflektira na cjelokupnu recepciju ukazanja, ukoliko ima opće značenje.

Ti trebaš biti poslušan jer je Vatikan dao odobrenje, a ne nešto svoje mrnđekati

Kamo li sreće.

U Fatimi je to pitanje riješeno tako da su tajne (tj. svjedočanstva sestre Lucije) poslana Papi neka on bude s tim upoznat i odluči kada će i što objaviti.. Plod takvog povjerenja je poslušnost i zajedništvo.

Kad bi jedan svećenik ili fratar sam uzeo sebi za pravo objavljivati tajne, postoji mogućnost da se oko njega stvori sektaški mentalitet, razdvajanje vjernika i podijeljenost.

U Fatimi je, kao i Lurdu i u Guadalupe, bio jasan znak.
Proroštva Fatime su se ostvarila; neki tvrde da tek trebaju.
Navodno je Portugal radi posluha portugalskog episkopata i Posvete Bezgrešnom srcu Marijinu, izuzet razaranja 2.sv.rata.

Tajne su službeno objavljene, a ipak ima onih koji izmišljaju, i to je sektaški mentalitet.

Poznato mi je to o Fatimi.. to je samo znak da se i naknadno (nakon priznanja) mogu umiješati ljudska samovoljna tumačenja i nečista nadahnuća (izokretanje poruke ili dodavanje/oduzimanje).
Tu se opet radi o povjerenju unutar Crkve i kreposti poslušnosti.
Fatimska poruka je veliko blago koje imamo.

Viđenje pakla direktno govori protiv tzv. univerzalizma, raširenog krivog mišljenja da pakao ne postoji i da će se SVI na kraju spasiti.
Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu visoko postavlja ulogu Marijinu i njenu čast koja je kod mnogih kršćana zanemarena i pogrešno vrednovana.
Papa Franjo u zadnjoj enciklici "Dilexit nos" (o Srcu Isusovu) govori također o važnim ukazanjima i porukama iz Paray-le-Moniala.

Gledao sam jednog našeg 'eksperta' za tajna društva i kako treća fatimska tajna nije otkrivena... i odmah ugasio. To diskreditira i voditelja i emisiju. Odrasli kršćani??!

Dakle, Ivan Pavao II. prepoznao se u čovjeku u bijelom kojega ubijaju, kako tajna opisuje, a što je ponovno čitao nakon atentata. Što se toga tiče čini se kao ispunjenje proroštva.
Dakako da je Fatima aktualna i danas u smislu Posvete pet subota.

Što se tiče ukazanja Krista vrlo su rijetka u crkvenoj povijesti, to tvrdi Monfort još u 17./18.st.

Sv.Margareta i sv. Faustina iznimno su poslušne. Dakle, u Dnevniku Krist traži nešto preko Faustine koja to rekne poglavarici, a ova odbije. Krist se Faustini ponovno ukazuje i hvali njenu poslušnost više od svoga zahtjeva.

E sad, Mirjana, u vlastitoj autobiografiji, kaže da će poslušati ako papa bude tražio, kao da se polazi od pretpostavke da može i bez toga 'urbi et orbi'.