... ... ...
Ma zašto si to išao učiniti?! De mi to odgovori. Pola sata prije, priznao si u poštenju, kak se šika i pati. Bilo je tak tak i tak. Sad je to gotovo, iza mene je. Postupio sam kako sam postupio, vrijeme se ne da vratiti. Ako je kajanje doista iskreno, Bog svima prašta sve. I sad samo pola sata kasnije druga priče. Nemoj tako Kopitaru. Ti si sad misliš: pa ovo je prćija, internet-žabokrečina, nije ispovjedaonica. I dobro si misliš. Ovo doista jest prćija, odnosno, internet-žabokrečina. I nema nikakve potrebe da ovde pišeš o svojoj intimi i da pišeš iskreno, ali ako si već napisao o svojoj intimi, i očito iz onog posta iskreno, čemu si sad to sve pokvario?! Čemu sad traženje olakotnih okolnosti, na župnikovu dušu a ne moju, svaki slučaj od slučaja se razlikuje i te fore?! E moj Kopitaru! Nemoj tako. Bolje da nisi ništa pisao.
...nego je preuzeo odgovornost i rekao da je uredu..
Ma di ćeš, šta ćeš moj Kopitaru?! Šta on ima preuzet odgovornost?! Šta ti je čovječe?! I di će ti reći da je to u redu. Ne postoji takav svećenik na cijelom svijetu. Doslovno ne postoji. Kao šta naš prijatelj Pints, da uvede pomutnju i opravda neposlušnost prema biskupu navodi primjer nepostojećeg biskupa iz Njemačke i kaže, citiram;
Evo ti konkretan primjer od prije tri, četiri godine, mislim da sam ga već iznosio.
Radnja se odvija u Njemačkoj, cura naša, momak Nijemac, žive skupa nevjenčano.
Njena mater je prava Slavonka, čvrsta u vjeri, ne može podnijeti da joj kćer živi u grijehu, stalno joj "kvoca".
Ali kćer ima neoborivi argument: biskup te biskupije im je rekao da je to u redu i da nema nikakve zapreke iz vjerničke perspektive.
Pajdo moj! Ne postoji takav biskup ni u Njemačkoj, ni u Mozambiku, a bome ni u Burkina Faso. U narodu, to ti se zove zavaravanje samog sebe.

Ljudi moji! Čemu to. Ja sam ubio čovjeka u Slovačkoj i tamo mi je moj tadašnji svećenik rekao da to nije grijeh i da on preuzima odgovornost na sebe. Dajte najte. Pa nismo dječji vrtić.
Zašto nisi ostao kod ovog, citiram;
Morala bi se onda uzdržavati i ona jer ima iste potrebe kao i ja i pitanje da li bi nam uspjelo a nismo neki primjer vjerojatno bi neko drugi drugačije postupio ali to je i onako sve prošlo ne mogu se više vratiti možda sa današnjim sviješću i nagonima bi postupili drugačije ali tada teško.
Nije mi jasno. Zašto nisi ostao kod toga a prije samo pola sata si to napisao?! Nisi ni to trebao pisati u ovoj internet-prćiji. Ali ako si već iskreno napisao, nemoj onda nakon samo pola sata izmišljati. Svi koji smo ovde imamo svoja govna (grijehe), ako ne veće od tebe, onda barem jednake kao ti. I čemu sad izmišljati i umanjivati?!!

Nemoj tako Kopitaru.
Crkva je utemeljena na oproštenju. Sam Petar osobno utjelovljuje tu istinu, jer mu je dopušteno nositi ključeve nakon što je posrnuo, priznao svoju krivnju i primio milost oprosta. Crkva je po svojoj naravi dom oproštenja, i upravo se tako iz nje uklanja kaos. Ona je održavana na okupu oproštenjem, a Petar je trajni, živi podsjetnik na tu stvarnost: ona nije zajedništvo savršenih, nego zajedništvo grešnika koji trebaju i traže oproštenje. Iza govora o vlasti očituje se Božja snaga kao milosrđe, a time i kao temeljni kamen Crkve; u pozadini čujemo riječ Gospodnju: „Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni; nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.” (Mk 2,17). Crkva može nastati samo ondje gdje čovjek pronađe put do istine o sebi, a istina je da mu je potrebna milost. Gdje god ga oholost zatvara za taj uvid, čovjek ne može pronaći put k Isusu. Ključevi kraljevstva nebeskoga riječi su oproštenja, koje čovjek ne može izreći sam od sebe, nego su darovane jedino Božjom snagom. Joseph Ratzinger "Called to Communion" Opet ponavljam ovakvi slučajevi su česti kako će koji svećenik postupiti zavisi od konkretne situacije...
A vidiš ti ovo;
Nikakva okolnost, nikakva svrha niti bilo kakav zakon ne mogu učiniti dopuštenim..
....u sebi je zao »svaki čin...
... nikada nije dopušteno, čak ni zbog najtežih razloga, činiti zlo kako bi iz toga proizašlo dobro...E moj Kopitaru!
Da li ste i koliko u ovom mom slučaju pretjerali sa moraliziranjem to je na vašoj savjesti...
Ma ništa nije na našoj savjesti. Zar stvarno misliš da je ljude koji na ovom forumu pišu briga oko toga?! Šta smo nedavno pričali na forumu i privatno?! Upravo o tome. Tu dolazimo jer nam je dosadno i nemamo pametnijeg posla. Da si ti ubio deset ljudi, jako bi to mene ili bilo koga sa ovog foruma zamaralo.

Budimo realni! Ti sa svojim životom radi šta god hoćeš. Nije da će se netko uznemiriti oko toga ili sablazniti, možda tek teatralno, ali to su već druge stvari. Samo kažem. Ako si već priznao u poštenju, onak po istini kak se šika i pati, čemu pola sata kasnije izmotavanje i traženje nekih okolnosti i krivaca kojih objektivno nema?!