Katolički odgovori

U pravu si, sv. Irenej zaista govori o nužnom usklađivanju s Crkvom Rima zbog njenog principijalnog prvenstva, pa njegova uloga nije samo svjedočka nego normativna za očuvanje pravovjerja. Ja sam se u svojoj ranijoj raspravi više fokusirao na opći pogled drugih Otaca na biskupe i zajedništvo Crkve.

Još je veća suluda podmetačina oko sv. Ciprijana
Sv. Ciprijan ne poriče rimsku posebnost, nego se protivi zloporabi vlasti. On istodobno piše o Cathedra Petri i o ecclesia principalis unde unitas sacerdotalis exorta est Njegovo protivljenje „biskupu nad biskupima“ nije poricanje primata, nego obrana zajedništva protiv samovolje i to u konkretnom sporu, a ne u sustavnoj ekleziologiji.
Tu je paradoks šizmatičke argumentacije: pozivaju se na Ciprijana, ali odbacuju upravo ono što je on smatrao jamstvom jedinstva.

Šizmatici: pojam koji koristiš, a koji je bio prikladan 1054. Danasnji pravoslavci nemaju veze sa tim. Jel to teško intelektualno naprezanje za shvatiti. Zato sam ti pisao o GS i nastanku ateizma radi odbojnih kršćana. Kao kada bi ja nekrštenu osobu nazivao poganinomm, sinom Sotone, a sebe prosvjetljenim i još mislio da se borim za njegovu dušu i Crkvu.
Modernizam: ovo ko papiga ponavljaš jer ti nedostaje shvaćanje Učiteljstva, a ono je živo.
Radi toga upadaš u tradicionalizam. Treći jaki pojam koji koristiš u jednoj rečenici. Što se tradicionalizma tiče dobro je netko primjetio da je to mrtva vjera, odnosno vjera mrtvih ljudi. A razlog je što bez trijade Pismo, tradicija, učiteljstvo nema katoličke vjere.

Tvoja primjedba o pojmu šizme pokazuje nerazumijevanje i povijesti i katoličkog nauka. Šizma nije povijesna uvreda iz 1054., nego trajna kanonsko-teološka kategorija. O tome ću ti dati opširniji odgovor, a sada bi bilo mudro da se makneš jer nisi dorastao ovoj raspravi u kojoj se razobličuju podmetanja kojih ti očito nisi ni svjestan niti to možeš pojmiti.

Chad Ripperger vodeći američki egzorcist, skolastik i recimo sklon tradiciji, iako je bio suzdržaniji od mnogi drugi kod spominjanja prethodnog Pontifeksa. Dakle, mislim usko vezan sa društvom sv. Petra, kaže da prema Predaji sam Krist redi Petra, a Petar apostole. Ovome se može pridati pobožni značaj.

Ali Razum kaže da su 12 torica bila apsolutno i potpuno upućena u sve što je Krist htio.
Razum. Zatim faktografija ti kaže da se zna ime prvog nasljednika sv Petra, i do danas je taj kanon u liturgiji.

U SZ jedan je jedan veliki svećenik. NZ je tu eksplicitan. I sada bi neki papu shvaćali kao istočnjaci carigradskog patrijarha, kao prvog među jednakima. Ovo me podsjeća na protestante koji simboliziraju euharistiju, kao to je samo spomen. A zašto, naraštaju nevjerni, zašto su nakon Kristovih riječi o blagovanje njegova Tijela mnogi otišli, zašto? Pa zato jer su jako dobro razumjeli o čemu je govorio.
I sada kao nisu razumjeli kada je Petru dao vlast ključeva, osobno rekao da na njemu gradi Crkvu.

I kada bi dublje ulazio došli bi do toga da se ne poznaju Pisma. Bez da smo ušli u konzekvence ne jedinstva sa Rimom danas.

„Papa Franjo je primarno koristio naslov ‘Biskup Rima’, dok su druge povijesne titule bile sporedne — time je jasno poručio da papinska vlast nije apsolutna, nego služba zajedništvu lokalne Crkve, što ruši tezu o neograničenom primatu.“

Tvoja je obrana primata ovdje isključivo u svrhu biti u pravu.

Dakle, braniš dokument (Međunarodne mariološke komisije) koji otvoreno ide protiv Učiteljstva i sada ovdje braniš papinstvo.

Kako to razumjeti?

Pa tako što postoji formalno jedinstvo, kojem 'pripadaš' , i stvarno protiv kojega zdušno radiš.

Nije mi običaj citirati ali evo, ne radi tradicionalistkinje, KKC 818 Oni koji se danas rađaju.. iz... raskola... ne mogu se okriviti za grijeh podjele

I ne samo to, nego se i sa pravoslavne i sa katoličke strane radi na prevladavanju podjela.

Problem je tog nezaustavljivog procesa jedinstva do kojeg će doći a što je Krist molio, jer njegova se riječ ne vraća bez ploda, kako govori Izaija, što usporedno sa time dolazi do otpada unutar Katoličke Crkve. Bit će zanimljivo.

Istovremeno, KKC 818 jasno razlikuje krivnju za podjelu i stvarni raskol: oni koji se rađaju u okolnostima podjele nisu osobno krivi. Zato i postoje napori s obje strane — katoličke i pravoslavne — da se prevladaju podjele, u skladu s Kristovom molitvom za jedinstvo. Problemi i otpadi unutar Crkve nisu poricanje tih načela, nego složen dio života Crkve u povijesti.“

Iako neke pravoslavne Crkve priznaju da je Marija Bezgresna, ipak tu nema konzenzusa niti ga može biti. Zašto? Jer nemaju glavu. Jesu li ovo kozmetička pitanja nisu. Dakle, pravoslavlje ne može ići niti biti bez pape tu di je katolička crkva. Kopitaru.

A ovoj promicateljici Quo vadis - antipapinskog portala, i opskurnih blokova poput onoga cinika Blizanca, ali i portala Vjera i djela, koji je sa jednom od svojih kolumnistica išao protiv papinske nezabludivosti, što reći. Bolje da odustane, jer to je hereza. Ustrajno protiv papinog naučavanja.

To nije katolički nauk. Kanonsko pravo proglašeno vlašću sv. I. P. II. jasno ističe da papa ima vrhovnu, neposrednu vlast nad svima u KC, a koju može uvijek vršiti slobodno.

Druga je stvar pristupa pravoslavlja, a koje drži da je KC zabludjela. O tome je najbolji tekst Ratzingera iz 80- tih.

Kada pričamo o vlasti to se ne shvaća ispravno, kao da bi papa išao okolo određivati što! frizure. Papa utvrđuje u pravoj vjeri. Npr ovo što sada čini sa kardinalima. Što? Sluša njih, sluša Duha.
Kada je riječ o isključivanja to prvenstveno svaki pojedinac čini sam, djelima ali i riječima.
Dakle, tko misli da je papa tutor ili bi trebao biti vara se

https://hrcak.srce.hr/file/284236

U linku neka razmišljanja Ratzinger, konkretni napori, ali i ono što je najzanimljivije kako neki ruski teolozi gledaju KC. Za onoga tko se odluči pročitati članak, ako mu je nepoznata tema, neka se ne začudi kako pojedini pravoslavci nazivaju katolike hereticima i slično. Ne svi dakako. Jer tzv heretičko-šizmatički diskurs imamo i ovdje od nekih forumaša. Dakle, kada te netko nazove heretikom a što ćete naći u članku to izaziva određeni stav, stav koji normalan čovjek želi nadići jer uviđa da to ne doprinosi boljitku.
Nazivati nekoga olako heretikom, šizmatikom proizlazi ne iz čvrstih uvjerenja nego iz vlastite nesigurnosti. Dakle, riječ je o labilni osobama. Ima ih u KC i pravoslavlju, ali ima i sa jedne i sa druge strane ljudi koji to nadilaze. Ako se nadiđe dolazi Bog.

Dat ću vam primjer. Prijatelj ti završi u bolnici, niste se dugo vidjeli. Čuo si da je ozljeda gadna i ne znaš koliko je ozbiljno, a radi toga oklijevaš doći do njega, suočiti se sa mogućom tragedijom. Izricatelji anatema, odnosno osoba koja etiketiraju druge, ovdje će reći pa ionako se nismo dugo vidjeli, i nismo bliskih i neće otići u posjetu. Nađe razlog ovaj ili onaj. Međutim, onaj koji ode u posjetu prevladavši strah, mozda i gađenje, a to čini uz sjećanje riječi Pisma: '... meni ste učinili', biva blagoslovljen. Tako je i u teologiji, u čemu treba ustrajati, kao i u dobrim djelima. Pazite, Katekizam jasno uči da do raskola nije došlo prvenstveno radi teologije, nego radi grijeha pojedinaca. Grijeh kao zatvaranje drugome, etiketiranje, ocrnjivanje, ogovaranje, klevetanje, pa i nasilje verbalno i fizičko.

Dva su puta: put života i smrti.

Potpuno se slažem.

Dodao bih bitnu stvar 2 vat. k a koji polazi od dobrih stvari 'elementima istine' kod drugih.

Treba stvari prvo staviti u kontekst. A taj je dva svjetska rata na europskom tlu. Sigurno je generacija 40 - tih imala svijest o mogućnosti ponovnog svjetskog rata, a ipak im se isto dogodilo.

Kakve to veza ima sa Crkvom? Drugi vatikanski je svega 20 tak godina poslije zadnjeg svjetskog rata. Od našeg je prošlo 30 god pa se još osjećaju rane. Dakle, kontekst je taj da se Crkva mora otvoriti prema drugima. Tako je i započeo papa Ivan 23. U koncilskim dokumentima nema više anatema, čvrstih držanja pozicija, a Crkva ide sve do Franjine poljske bolnice, a to je realnost. Na izvanrednom konzistoriju jučer od 4 ponuđene teme kardinali biraju dvije o misijskom poslanju.

Plod Koncila je taj sa Carigradom i nekim drugim pravoslavnim Crkvama, ne treba izostaviti ni susret sa Kirilom na Kubi. Lav i Bartolomej u zajedničkom dokum. ističu što je zajedničko, i napore zadnjih šesdesetak god. Ne niječu da su duboke rane (milenijska) ali pozivaju sve da grade na ovome što se dosada postiglo.

Kada bi priču personalizirati svatko ima iskustvo da nije sve teologija i istina. Potrebno je ići sa zrnom soli.

Mislim, Moskva hvali što je papa odustao od posjeta Rusiji iz straha od prozelitizma. Iz čega se vidi kako lako upada se u psihozu ili se vjeru lako ideologizira.

Iako tu nemamo vrlo odgovorne službe ipak svatko utječe na gibanja, a za nadati se da su najodgovorniji na visini, jer tu ako jedan padne ruši cijelu kuću, a posljedice mogu biti katastrofalne. Jer Đavao ratuje u prvom redu među kršćanima, zato su tu najteži ratovi. I vjerujte perfektno zna teologiju, ali kako je egzorcist zapisao 'kada se govori jezikom ljubavi ne zna što je to'.

Dakle, svi nastupi anateme, hereze, šizme i dr., a koji dolaze nažalost sa obje strane Crkve, češće sa pravoslavne, su nedorasli danas jer ne znaju protivnika.
Diabolos: onaj koji dijeli (tužitelj).

Kolege,

ne znam zašto se na ovoj temi piše o jedinstvu, ekumenizmu , zbližavanju crkava isl. kada za to postoji prikladnija tema vezana baš za to??
viewtopic.php?f=3&t=2936

Ovo je tema o 1700. godišnjici sabora u Niceji.
Prikladnije je da se o tome što pišete nastavi na relevantnoj temi : Papa Lav XIV. pozvao kršćane na novi hod prema jedinstvu.

Dobro si to primijetio. Baš se trude zatrpati odgovore koji su na temelju Evanđelja, tradicije razotkrili i otačkog učiteljstva razotkrili mnogobrojna podla podmetanja.

Ne. Irenej i Ciprijan ne uče univerzalnu vlast pape.
Irenej se poziva na Rim kao svjedoka apostolske predaje, a ne kao zapovjedni centar Crkve; zato i opominje papu Viktora.
Ciprijan izričito kaže da nema „biskupa nad biskupima“ i ulazi u spor s papom Stjepanom bez pokoravanja.
To pokazuje primat časti i svjedočenja, a ne jurisdikcijsku ili nezabludivu vlast.