I prije su oni pisali kritički, o Papi, o nekim novijim dokumentima i sl. A hvalili su stranicu "Quo vadis ecclesia".

To se izgleda kod nas tolerira radi pluralnosti mišljenja. Ali na prosječnog vjernika može imati utjecaj kao da se stvara neka paranoidna situacija - gubitak povjerenja u Crkvu, u pastire, u Papu...
Izgleda kako ti praktično ne priznaješ 2. vatikanski sabor koji je otvorio prostor zreloj odgovornosti vjernika u Katoličkoj Crkvi. On je jasno rekao (LG 37; AA 6) da vjernici imaju pravo, a ponekad i dužnost, izraziti mišljenje o stvarima koje se tiču dobra Crkve. To znači da katolik smije kritizirati odluke, izjave ili pastoralne prakse ako to čini iz ljubavi prema Tradiciji i istini vjere, a ne iz buntovništva. Crkva ne traži slijepu poslušnost ljudskim mišljenjima, nego vjernost božanskoj Objavi koja je u njezinoj predaji. Tradicionalna teologija uči da poslušnost nije šutnja pred pogreškom, nego djelotvorna briga za čistoću vjere. Sveti Toma Akvinski kaže:„Podložnici mogu javno ukoriti prelata ako bi on opasno djelovao protiv vjere.“ (Summa Theologiae, II-II, q.33, a.4, ad 2). Dakle taj princip nije opozicija Katoličkoj Crkvi, nego čin vjernosti Crkvi kakva jest i kakva treba ostati.
Dakle poštujući 2. vatikanski koncil danas se može slobodno kritizirati što portal katoličkih teologa "Vjera i djela"i čini jer to ne radi iz duha pobune, nego iz duha vjernosti Tradiciji. Crkva ne pripada pojedincima, nego Kristu, a vjernici imaju pravo podsjetiti svoje pastire na ono što su i sami primili: „Što ste primili, to čuvajte.“ (1 Tim 6,20)