Unatoč velikim lancunima teksta nisam našla ništa objektivno što bi se moglo prigovoriti blogu Quo vadis ecclesia.
Evo da ti izdvojim, da ne moraš tražiti i čitati čitave, kako ti to kažeš "lancune";
Duhovni boj uvijek je primarno prema sebi. Npr. prepoznaš srdžbu i moliš za blagost. O tome je dosta pisao sv. Franjo Saleški. Nije tu srdžba netko me naljutio pa sam reagirao ili potisnu to u sebe. Nego, srdžba kao habitualno stanje, trajno stanje, a koje osoba ne vidi, jer u suprotnom to bi značilo ući u duhovni boj. Dakle, ne vidi to u sebi i zato projicira na sve oko sebe, a povod je bilo što za reakciju; ili pak nalazi skupinu istomišljenika pa stvar bude još gora, jer tako se međusobno pokrivaju,ili bolje reći opravdavaju (usp.Lk 6,11;Mk 3,6). U pozadini svega je nedostatak tišine, samoće, iskrene molitve.
A ići pisati protiv pape radi osobnih problema je velika šteta za ponajprije za te duše a štetujemo i svi mi kada nas se navlači na tanak led. (Zasada još okolišaju oko Lava, ali kažem vam sada prije nego se dogodi). Stoga, pazi koje portale (vrata) otvaraš jer virozno jer vrijeme.
Međutim moglo bi se prigovoriti kvaliteti prijevoda npr. ovo:
U jednom smislu, nedavna ograničavanja tridentske mise paradoksalan su, premda tragičan, pokazatelj pozitivnije budućnosti.
Prva rečenica bi trebala glasiti:
"Na neki način, iako su nedavna ukidanja tridentske mise bolna i tragična, ona istodobno mogu biti proturječan, ali pozitivan znak kako dolaze bolji dani."
Kako ti znaš kako treba prevesti prvu rečenicu?!

Mislio sam da ti ne znaš engleski jezik. Ili sam nešto pobrkao?!

Još bi sam spomenuo: jel možeš zamisliti jednog Sv. Franju Saleškog ili Sv. Ivana Vianney da čita blogove po internetu?! Sveti Bernardin Sijenski da čita te budalaštine?! Strašno. Dečki! Hudo. Katolik treba čitati svece i svetice, i njih nasljedovati, a ne čitati blogove.
