|
Tko su farizeji? Isus govori o dvojici molitelja u hramu, farizeju i cariniku (Lk 18,9 i sl). Obojica mole, ali jednome molitva ništa ne koristi, ni post ni desetina. A sve radi oholosti, jer se smatra boljim, ustvari prezire carinika. Farizej je, dakle, ohol čovjek. U duhovnom smislu svaki od molitelja u određenom trenutku bori se sa tim grijehom duha. Farizej je u tom smislu sinonim za duhovnu oholost. A duhovna oholost je velika opasnost na duhovnom putu o čemu govore svi sveci. Sveci su postali sveti po poniznosti. 'Bog se oholi a protivi a poniznim milost daje'. Za poniznost treba moliti, nije to nešto naravno. Ustvari 'po naravi smo oholiji od pauna' (Monfort, Rasprava 79) Dakle, farizeji su i danas vjernici ili praktični vjernici, i to, reklo bi se uznapredovali. Jer što mi znamo o desetini?
Farizeji nisu, dakle, samo određeni povijesni kult jer zašto bi danas malo malo slušali o njima. Kakve veze imamo sa njima? Imamo u tom duhovnom tumačenju, ali i tipološkom. Tipološko znači da se prepoznajem u različitim figurama Svetog pisma, npr. i u mlađem i u starijem sinu, a tako i u farizeju i u cariniku. Carinik u smislu grešnik, k tome omražen, ne cijenjen. Ustvari, naša molitva gotovo istovremeno može biti i: smiluj mi se Bože grešniku; i prezir prvog čovjeka do sebe: kolege na poslu, ili uopće različitih djelatnosti, mlakih župljana, manjkavog klera itd., a da toga uopće nismo svjesni. Dok malo po malo taj prezir prema drugima postaje sve očitiji meni u meni samome. Kod sv. Bernarda može se naći opis borbe sa svih sedam smrtnih grijeha. I to je redoviti put čišćenja. Prema sv. Ivanu od Križa učinak prolaska kroz noć sjetila jest poniznost. Duša prestaje misliti da su drugi gori od nje. Ali i savjest postaje osjetljivija na poticaje za Božja nadahnuća. To je ukratko put od oholosti do poniznosti. Redovito se do toga dolazi preko patnji, boli, neuspjeha, i poniženja. Dakle, pasivno što se nas tiče. A prema onoj 'dobro mi je što sam ponižen' ( Ps 119,71) Sv. Bernard: Iz poniženja treba izvući poniznost.
Međutim, postoje druga kretanja u Crkvi. Duhovne osobe koje rade protiv Crkve. Pale 'zvijezde' koje sa sobom povlače tisuće drugih. Vjernik ako padne, bilo kojega staleža, treba ustati, i teološko znanje nije na odmet tome, naprotiv (usp. Acerbo Nimis br. 5,sv. Pio X). Ali ako se ustraje u zlu umjesto da živiš ono u što vjeruješ počinješ vjerovati u ono što živiš. A to je velika šteta. Tu se treba suprotstavljati radi dobra Crkve i drugih vjernika npr. mnogih laika okuraženih pisati i protiv pape, a ustvari povučenih od nekih palih hijerarha. Uvjereni da čine dobro. Ako vas uistinu zanima takva tema pogledate što i kako piše sv. Katarina Sijenska papi, ali to su neke sasvim druge relacije. Ustvari, kao što sam i prije drugdje spomenuo, prema istoj svetici uopće ne spada na laike ispravljati kler, osim iznimno i u okolnostima koje to traže. Ali internetski plac ili babinjak nije to o čemu svetica ili Koncil i Kanonsko pravo govori (usp. CIC 212§3)
Kada, dakle, govorim o farizejima i žalosnom portalu radi se o rušilačkoj snazi u kojoj nema ni ljubavi, a ni istine. Moja vam je preporuka ne čitati takve tiskovine.
Zadnja izmjena: Soren; Uto lis 14, 2025 16:31; ukupno mijenjano 1 put/a.
|