Katolički odgovori

Hvala (::

Smiješni su mi ovi što iz svog dubinskog neznanja misle kako je Sabor Katoličke Crkve u Niceji ekumenski u smislu modernog ekumenizma.
Taj sabor je Ekumenski jer su na njemu sudjelovali biskupi iz cijelog tada poznatog svijeta. To je sasvim druga perspektiva.

Sve OK.. Dobar je i zadnji dio gdje se predlaže konkretno da se Uskrs počne slaviti zajedno, kao nekad u prva vremena.

Ovo je potpuno netočno jer prije nije bilo zajedničkog slavljenja kada nije bilo ni raskola pa je bilo jedno Katoličko slavljenje. "Zajedničko slavljenje" je Kopitar već prije, na jednoj temi, pokušao podmetati kao obavezu ove godine. Zato valja reći bez okolišanja: na ovom forumu bavimo se katoličkim naukom, a ne modernističkim tlapnjama. Što se tiče zajedničkog datuma Uskrsa, ništa nije promijenjeno ove godine, niti je išta u biti promijenjeno dosad. Slične inicijative pokušavane su više puta i uvijek su propale. Čak i kad bi se došlo do dogovora oko kalendara, to ni najmanje ne znači da bi šizmatičke nacionalne zajednice time postale dio Katoličke Crkve, jer same odbijaju priznati njezin primat i jedinstvo.
Sv. Augustin je jasno upozorio: „Nema ničega opasnijeg od krivovjeraca koji govore mnogo i lažno o Bogu, a zatim svoje riječi nazivaju katoličkim naukom“ (De Haeresibus).

Ajde ponovi, molim te. Zajednički Uskrs je modernistička tlapnja?!

I još uz citat svetog Augustina (koji se može primijeniti i na tradicionaliste)...

Kopitar je malo posustao pa si mu došla pogurati kuraž (poletnost). No stvarno ne shvaćaš svoju logičnu pogrešku? U prvo vrijeme je bilo samo katoličko slavljenje jer nije bilo raskola. Dakle ne može se govoriti o nekakvom zajedničkom slavljenju kada je bilo samo jedno tj. katoličko. Kako ti to nije jasno?

Na Prvom nicejskom saboru (325.) odlučeno je:

Uskrs se mora slaviti nedjeljom nakon prvog proljetnog punog mjeseca, i to ne na isti dan kad Židovi slave Pashu.

Po meni trebalo se držati židovske pashe tj. prva nedelja poslije pashe.

Ovo je potpuno pogrešno, od prve do zadnje rečenice. U prvo je vrijeme također dolazilo do rasprava i usuglašavanja oko datuma - i to između rimske i jeruzalemske crkve. Jedno vrijeme su imale obje mjesne crkve različite datume i načine računanja, ali je Papa odredio da radi zajedništva dođe do dogovora. I danas je, čak i unutar same katoličke crkve, ozbiljna rasprava o problemu datuma - jer različite tradicije, kao što su grkokatolici i rimokatolici još uvijek slave Uskrs odvojeno. To je postao stvaran praktični problem - ne samo kulturno pitanje. Kad su unutar jedne obitelji i jedni i drugi katolici - pitanje je tko se kome prikloni... A da ne govorimo o svjedočenju prema svijetu, da ne spominjemo Isusovu želju (iz evanđelja po Ivanu) : da svi budu jedno.

Zanimljivo je koliko se ta Isusova želja dosad zlorabila - i krivo tumačila. A niti pravoslavci ni grkokatolici nisu heretici, niti su u čemu krivo-vjerni...

Grkokatolici naravno nisu heretici ni šizmatici već punopravni članovi Svete Katoličke Crkve. Pravoslavna crkva ne postoji već je to niz nacionalnih crkvenih zajednica koje se i nazivaju u nacionalnom stilu npr. ruska, srpska, finska...
Ne shvaćam što te muči? To što nije bilo raskola pa se katoličkom pravilu?
Sabor u Niceji je uveo pravilo: Uskrs će se slaviti prve nedjelje nakon prvog proljetnog punog mjeseca, tako da nikada ne pada na isti dan kao židovska Pasha, a uvijek nakon proljetne ravnodnevnice (koja se računala 21. ožujka). Pa je za godinu 325. prema kasnijim izračunima, Uskrs pao u nedjelju, 3. travnja 325.

Zajednički dogovor oko datuma Uskrsa je važna i aktualna tema.. Da jednog dana dođe do dogovora bilo bi lijepo svjedočanstvo prema onima koji su "izvan"...

To je kontra onoga što je Katolička Crkva odlučila. Mi katolici ćemo naravno prihvatiti ono što Katolička Crkva odluči po pitanju datuma Uskrsa. Međutim i povijesna događanja govore u prilog tome da nacionalne crkvene zajednice ne žele slaviti Uskrs s nama katolicima. Nekako je to u analogiji s onom činjenicom da je spasenje svima ponuđeno, ali neće se svi spasiti.

Patrijarh Bartolomej naziva Petra vođom, i moli da pitanje papine nezabludivosti ( i filioque) ne bude zapreka na putu prema potpunom jedinstvu katolika i pravoslavnih!

Carigradski patrijarh Bartolomej je imao dobre poteze, korake približavanja i sa papom Ivanom P.II, i sa Benediktom XVI. , i sa paopm Franjom a i sada sa papom Lavom XIV.
On je po meni skroz pozitivna osoba.
Nije mi skroz jasno ovo što si rekao gore , a ja sam boldao.
Koji su to ljudski razlozi kod Bartolomeja? A koji su razlozi kod Porfirija...nisi bio eksplicitan?

Barolomej vrlo moguće slijedi poticaje Duha svetoga.
Porfirije slijedi poticaje svetosavlja i velikosrpstva...pročitaj moje ranije upise na temi o Porfiriju pa ćeš vidjeti šta je sve negativno radio Porfirije.
Vjerujem da i sam znaš sve njegove neekumenske poteze ,a u korist srpskog šovinizma i širenja laži protiv Hrvata-katolika...navesti ću samo jedan primjer: više puta je sa srbijanskim i srpskim političarima iz R.Srpske šetao širom ex YU i stajao ispod tabli i transparenata na kojim je pisalo da je u Jasenovcu stradalo 700 000 Srba!??!
Tu laž i dan danas širi bez imalo savjesti i grizodušja iako se zna da je u Jasenovcu stradalo puno, puno manje Srba od 700 000!

On se ne može nimalo usporediti u pozitivnim stvarima ni sa ruskim patr. Kirilom, a još manje sa carig.patr. Bartolomejom!

Molio bih te malo više pojasani ovo gore boldano u vezi Kirila, Bartolomeja i Porfirija.
Koji su razlozi kod Porfirija?

Kiril opravdava agresiju na suverenu državu što je nedopustivo.
Porfirije mu kadi, što je nerazumno.
Bartolomej se protivi Kirilu, osuđuje agresiju na Ukrajinu, što je po ljudski govoreći pohvalno.
Međutim, ukoliko čini to radi osobnog sukoba sa moskovskim patrijarhom radi utjecaja sve ostaje ljudski, da ne kažem tašto.Naime, Moskva pretendira na vodeću ulogu u pravoslavlju. Rat izbija nakon što Bartolomej priznaje autokefalnost ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Kužiš? Bartolomej je prvi među pravoslavcima i ako se susreće sa papom radi istine treba se ugledati u grkokatolike: imaš obred i dr. , ali jedan je uistinu na čelu, papa.

Ipak, mislim da je iskren. Treba uzeti u obzir da je rođen u takvim opterećujućim okolnostima.

Ako hoćeš, iako su ekskomunikacije 60-tih obostrano opozvane, taj put nikada nije bio ambivalentan ukoliko jedan ima vlast (čitaj 'tebi ću dati ključeve...' tebi: singular)

A koji su razlozi zašto netko čini nešto u konkretnom slučaju ne znamo.

Generalno prvi je strah, drugo obziri, novac, taština itd.

Reći ću samo jedno ovdje u duhovnoj borbi nitko od nas osim Petra, dakle, pape, nema jamstvo:'a ja sam za te molio... '

Ima i drugih mjesta, poznata su, lako se nađu, ali ovdje je dovoljno.


Mislim da je prof. Ivančić doktorirao na temu papinstvo u prvom tisućljeću.

A i danas bi neki išli ispod kišobrana