Katolički odgovori

Vidim da će teško netko odgovoriti na moja intrigantna pitanja o nejasnoćama u Novom Zavjetu, o Starom da i ne govorimo.
Evo još. Piše, mislim Jeremija, Ja sam te poznavao prije nego si bio u majčinoj utrobi, tako nešto, ne da mi se tražiti točan citat. Uglavnom, utješno i lijepo je znati da je svatko od nas unikat u Božjem planu. Tu imam nejasnoća oko umjetne oplodnje, rađanja osmorki, zaleđivanja embrija, o čemu sam pisala. Evo, neki dan rođeno je dijete začeto prije 30 g.
Sad me ponukala vijest o sijamskjm blizankama koje su slikane sa novorođenčetom. Jedna je udana, pa nagađaju je li rodila.
O njima: nisu se embrionalne stanice dijelile kako treba (vrlo pojednostavljeno) i one imaju jedno tijelo sa 2 glave, svaka glava upravlja svojom polovinom tijela. Hm, dovoljno je čudno da se netko oženi...
Nisu jedini slučaj, poznati su muški sijamski blizanci isti slučaj i isto je jedan bio oženjen.
Netko je ispod posprdno komentirao "krasno Božje djelo" i baš sam se zamislila. To je očito greška prirode kao i mnoge druge mutacije i kako se uklapa u veličanstven Božji plan? Pogotovo što toga ima i u životinjskom svijetu, nedavno bila slika teleta sa 2 glave.

Čovjeka ne možemo promatrati samo kao tijelo jer ima i duh/dušu.
Zamisli sada čovjeka potpuno deformiranog u fizičkom i psihičkom smislu u tolikoj mjeri da je kao ljudsko biće neprepoznatljiv. Misliš li da Krist nije umro i za njega?
Trebaš u svoju jednadžbu kojom mjeriš svijet oko sebe uključiti i varijablu da je stvaranje iz Božje perspektive posve drugačije od ljudske. Sve što Bog stvara je dobro, samo što mi ponekada zbog vlastite perspektive ograničene raznim našim kanonima savršenosti i ljepote to ne razumijemo i ne vidimo.

Na ovom forumu se često postavljaju vrlo teška, granična, pitanja predmijevajući valjda da bi Čovjek trebao i mogao imati odgovore. Odakle to uvjerenje? Možemo donekle spoznati pravilnosti i simetrije u svojoj stvarnosti pa iz toga načiniti modele razmišljanja i predviđanja, ali prilično je hrabro misliti da znamo uopće i pitanja postaviti o Božjoj prirodi i naumima, a kamoli dati odgovore.

Naravno da su biblijski tekstovi nejasni, kao i brojna privatna proročanstva ili poruke.
Naravno da nam je misteriozan i naizgled nemoguć odnos slobodne volje i Providnosti, ili da se mnoge stvari u ovoj stvarnosti čine kao nesavršenstvo Božjeg stvaranja ili pak zločestoća Boga ili slučajnosti koja onda negira svemoć. Takve rasprave se vode stoljećima, a realno nemamo se za što uhvatiti, ne znamo ni pitanja postaviti koja bi nadišla banalnu razinu logike ili kauzaliteta.

Čudio bih se da je drugačije. Ljudski spoznajni aparat je tako limitiran, mizeran. Ne možemo se izdići čak ni iz najosovnijih iskustava, onog o protoku vremena ili kretanju u prostoru.
Jedino za što se možemo uhvatiti je vjera da nam se Bog objavio, da je tu prisutan i da nam je pokazao koliko mu je stalo svojim planom spasenja Čovjeka.
Samo vjera, ništa drugo.

Seciranje biblijskih tekstova do razine slova je banalno. Biblija koju držimo u ruci je prošla toliko tranformacija, od spoznajnog aparata onog kome je tekst objavljen, pa prijevodi sa arhaičnih jezika, pa prijevodi na moderne jezike, pa traženje sinonima i izraza koji bi nadomjestili neke druge izraze... Biblija se ne čita tako. Reći da su sijamski blizanci greška značilo bi da u tančine možemo definirati što je Čovjek, što je njegova vrijednost i kako ga Bog stvara. A ne znamo doslovno ništa od toga.

Kada prorok Jeremija čuje od Gospodina: „Prije nego što te oblikovah u utrobi, poznadoh te; i prije nego što iziđe iz krila majčina, posvetih te.“ (na latinskom u Vulgati to glasi: Priusquam te formarem in utero, novi te; et antequam exires de vulva, sanctificavi te). (Jer 1,5), otkriva nam se duboka istina: svaki čovjek, bez obzira na okolnosti začeća ili tjelesna obilježja, jest jedinstven u Božjem planu. Istina je da u svijetu vidimo patnje, bolesti i tjelesne manjkavosti, pa i neobične slučajeve poput sijamskih blizanaca. No to nije "greška Božja", nego posljedica ranjenosti stvorenja nakon Istočnoga grijeha. Bog dopušta da se takve stvari dogode, ali nikada ne prestaje ljubiti osobu koja u takvu tijelu dolazi na svijet. Svaka duša stvorena je izravno od Boga i pozvana je u vječno zajedništvo s Njime. Zato i ono što bezbožni ljudi posprdno nazivaju "čudovištem", pred Bogom je dragocjeno dijete, ljubljeno od Oca nebeskoga. Umjesto da gledamo nesavršenost tijela, mi katolici promatramo savršenost duše koja u sebi nosi Božji lik.

Hvala svima koji su se potrudili pojasniti mi.
Inače, Bog mi je dao mozak, inteligenciju i radoznalost za preispitivanje, što mi nije jasno, ovdje pitam, naravno, ne očekujući jasan i precizan odgovor. Što ne znači da neću postavljati pitanja

Neka pitanja jednostavno nemaju konačnog odgovora. Teolozi su napisali tomove knjiga u dokazivanju pojedinih tvrdnji i ne kažem da je to uzalud, ali teologija baš poput filozofije ili matematike gradi konzistentni sustav tvrdnji i logičkog razmišljanja, ne utvrđuje konačnu istinu. Upravo zato znanost ništa ne može niti će moći reći o Bogu. Sva konzistentnost bilo kojeg sustava razmišljanja odnosi se na percepciju naše stvarnosti, bilo fizičke bilo misaone. I ne možemo izaći van toga, nemamo čime, nemamo načina. Donekle matematika daje naslutiti neke sjene stvarnosti van naše stvarnosti, ali daleko je to od bilo čega opipljivog.

Bog se može samo objaviti i nešto reći o sebi, ne možemo ga sami otkriti niti definirati. Bog je objavio da poznaje svakoga od nas još prije nego smo začeti u utrobi majke. I to možeš prihvatiti samo vjerom, logički nikako, kosi se se kauzalitetom, kosi se sa principom slobodnje volje. Ali možemo možda, na osnovu te Njegove objave i slijedeći konzistentni sustav razmišljanja, izvući neke zaključke o tome da se nismo slučajno zatekli u ovoj stvarnosti. Naravno, uz ogradu da ne ni ne znamo u potpunosti definirati pojam "slučajnost".

Nema na čemu jer dobar je onaj odgovor koji je u skladu s Katoličkim naukom. Za razliku od toga modernist uvijek skriva prazninu svoga nauka iza mnoštva riječi, ali istina Kristova je jednostavna i jasna: „Da, da – ne, ne; što je više od toga, od Zloga je“ (Mt 5,37).

Pisala sam već...kad sam patera Ramosa ispitivala o meni nejasnim/ neprihvatljivim djelovima Starog Zavjeta, rekao mi je da se koncentriram na Novi Zavijet.
I rekao mi je nešto utješno, da se on ne brine za mene. Nadam se da je imao moć viđenja

Edit: baš sam gledala na tv neku znanstvenu emisiju gdje se poteglo pitanje dinosaurusa, koji su, kažu 160 milijuna g bili na Zemlji a Biblija ih uopće ne spominje, što je, po njima, dokaz o Bibliji kao čovječjoj tvorevini.
Nisam o tome razmišljala...sad i to...

Puno je bilo raznih vrsta tih beštija i puno je fosila da bi to bilo izmišljeno. Ptice su inače njihovi najbliži srodnici danas.
Eto, svega ima meni za misliti

Znaš li da ne postoji način kako dokazati da svijet nije stvoren prije 5 sekundi?
Bog je mogao jednim činom stvaranja kreirati cijeli svemir u stanju kakvo jest, sa bićima i njihovom memorijom, doslovno prije 5 sekundi i mi ne bi imali pojma da je to tako.

Imaš nekoliko dobrih knjiga vezanih uz čitanje biblije:

https://verbum.hr/hoditi-s-bogom

https://verbum.hr/i-ti-mozes-razumjeti-bibliju

https://www.salesiana.hr/katalog/evandelje-isusa-krista


Jako je važno razumjeti da biblija nije znanstveni tekst, nije novinski tekst, nije povijesni izvještaj.
Teško je razumjeti biblijske tekstove zbog niza razloga (koji su navedeni u knjigama) i "solo scriptura" je jedan od najpromašenijih koncepata jer bez Učiteljstva svi ti drevni simbolički tekstovi većini prosječnih ljudi ne znače ništa.

Ali kako onda objašnjavaš fosile?

Nemam potrebu objasniti ih (u kontekstu moje vjere). Zašto bi biblija spominjala fosile, pa ne spominje mnogo toga što smo mi danas kategorizirali pomoću znanstvene metode.
Nema u bibliji ništa o atomima, molekulama, fizikalnim silama, ne spominje se ni fine tuning, nema ništa o kemijskim elementima, strukturi svemira, relativnosti u doživljaju vremena, big bangu, DNK ... do svega toga čovjek je došao promatrajući stvarnost u kojoj živi. Biblija nije Božja enciklopedija kojom je čovjeka informirao o stvorenom. Za razumijevanje stvarnosti u kojoj živimo dao nam je pamet.

Kada su u pitanju teme konačne istine, vjere, ljubavi, povjerenja ... onda je suhoparni jezik nedostatan. Puno više kažeš kroz poeziju nego kroz izvještaj.
Ja osobno biblijske tekstove promatram kao na jedan oblik poezije, ne u smislu forme već u smislu izražaja, gdje Bog čovjeku progovara kroz simbolički jezik i metafore budeći intuiciju i vjeru.

Sasvim je razumno pretpostaviti da je objektivna stvarnost toliko iznad ove naše stvarnosti da nemamo spoznajnih alata razumjeti je (bar ne za ovog života) i da su ti komadići uvida koje nam Bog pruža samo sitni fragmenti kojima je cilj reći "TU SAM". Uvijek mi je draga usporedba 2D svijeta u kojem netko želi prikazati kuglu. Nemoguće, što god od kugle da im pokažeš oni će uvijek vidjeti krug. Kada su konačne istine u pitanju vjera je temelj, povjerenje da se Bog objavio i da je tu, sa nama. Sve ostalo su fragmenti koji nekada mogu pomoći, a često i odmažu.

EDIT:
Što u bibliji vremenski ideš dalje u povijest to je jezik simboličkiji i poetičniji. Stvaranje čovjeka nije novinski izvještaj nego poetski prikazana istina koju vjerojatno nećemo moći shvatiti sve do drugog dolaska Krista i kraja vremena. Kako se to odvilo, što je nebeska bitka i što su pali anđeli, kako se odigrao pad čovjeka - sve što čitamo je priča u simbolima jedina koju čovjek može razumjeti. Između tog čina stvaranja i koliko toliko stvarne povijesti Izraelskog naroda nemamo pojma koliko je vremena prošlo, što se događalo... a nije ni bitno za vjeru. Vrijeme je ljudska kategorija, izlaskom iz ove naše stvarnosti izlaziš i iz prostor-vremena i to je nešto što ne možemo ni zamisliti.

Kad netko kaže: „Biblija ne spominje dinosaure, dakle nije Božja“, on se odao krivoj modernističkoj logici. Biblija nije enciklopedija prirodoslovlja, nego povijest spasenja. Ona ne opisuje sve što je ikad postojalo, nego ono što je potrebno da čovjek upozna Boga i put spasenja. To što su postojale životinjskih vrsta kojih danas nema ne ruši Objavu, nego pokazuje veličinu i raznolikost Stvoriteljeva djela.

Dobro, dobro, baš vam hvala, vama dvoma.
Baš ste mi lijepo objasnili, stavila bih smajlić palac gore, da ga ima. Svaka čast!

Ovo je potpuno netočno jer kada pravednik umre i u Boga zadobije milost pa završi u Raju te bude gledao Boga licem u lice, takve će mu stvari biti potpuno jasne.
Zato Totus ja ti savjetujem ostavi takva pitanja za tu priliku, a u međuvremenu se trudi živjeti tako da na kraju dobiješ od Boga plaću pravedničku.
To vrijedi i za sve nas jer mnogima će na Sudu, mozak biti ružniji organ nego nečiji nesavršeni udovi.

Sjetio sam se ove teme dok sam slušao fantastično izlaganje Petra Buljana. Daje panoramski prikaz o čemu zapravo biblija govori. Zaista je vrijedno slušanja.

https://youtu.be/uiLlmthtvaA?si=IZibuoRfvH2MNBZk